Eugen Kumičić – prvi hrvatski naturalist u književnosti

Eugen Kumičić – prvi hrvatski naturalist u književnosti

Dobro je to znao hrvatski književnik, pripovjedač i dramatičar Eugen Kumičić. Istarski je se književnik Eugen Kumičić rodio današnji dan, 11. siječnja 1850. godine u malenom srednjovjekovnom istarskom gradiću Brseču na padinama Učke. Kasnije je gimnaziju i daljnje školovanje završio u Rijeci. Počevši studirati medicinu u Pragu, prekinuo je studij i prešao u Beč gdje studira zemljopis, povijest, filozofiju i završio studij. Dugi je niz godina radio kao profesor u Zagrebu.

U političkom je se žargonu oduševljavao pravaštvom, idejom slobodne i neovisne Hrvatske, više je puta biran u Hrvatski sabor, bio je protivnik promađarske struje, veliki retoričar i polemičar. Književni mu je opus u svezi s naturalizmom, slijedom francuske književnosti Emila Zole, Guya de Maupassanta i ostalih znamenitih francuskih pripovjedača. Shodno realizmu u književnosti, u ciklusu Kumičićeva stvaralaštva dominiraju pripovjedački elementi; amnestiranje detalja, psihološka karakterizacija likova i trivijalnost ljudskoga bića u cjelini. Eklekticizam se smjerova očituje u grotesknom oblikovanju likova u romanu, vidno precizirajući čovjekov nagon (Freudov utjecaj), plošnost kompozicije i estetiku mračnoga (pripovijetke Guya du Maupassanta). Vrednujući Kumičićev doprinos hrvatskoj književnosti, A.G. Matoš ustvrdio je sljedeće: ''To je prvi naš naturalist i socijalni pripovjedač koji se poput Flauberta i Zole služio dokumentarno-realističnom metodom.'' .

U romanima Jelkin bosiljak i Začuđeni svatovi dokumentirao je i savršeno oslikao istarski pejzaž, kulturu Istre i stanovnike priobalja. Antiratna proza koncipirana u pripovijetki Pod puškom jasno deklarira Eugena Kumičića kao povijesnoga kroničara, vrsnoga poznavatelja okolnosti koje su zadesile naše podneblje. Završit ćemo ekspertizu čuvenom Eugenovom rečenicom za čovječanstvo: ''Najveći gubitak je izgubljeno vrijeme.''

Prof. Ivan Vrljić