Katarina Zovko Išuk: Moje selo malo

Katarina Zovko Išuk: Moje selo malo
MOJE SELO MALO

Ti zemljo što si u isto vrijeme pitoma i divlja,
ti što si remek djelo Božjeg dara,
ti što si najljepša slika bez rama,
u tebi živim s ponosom i bez imalo srama.

U toj širini ljepote, smješteno je i moje selo malo,
da je moj najveći dragulj, oduvijek se znalo,
smješteno je u podneblju, gde mnogo kamena ima,
gde su najtoplija ljeta i gdje je najblaža zima.

Ne stidim se nikada reći da sam siromašno djete sa sela,
uvijek se ponosim time i hodam uzdignuta čela,
poštena težačka ruka, ipak mi je mnogo dala,
tako ću i ja svojoj djeci, ocu sam obećala.

Nemojte lošim putem nikada poći, govorila je mati,
cijenite sve ono, što smo vam u životu mogli dati,
čuvajte sve vrednote, što vam ovo selo nudi,
samo ćete tako postati, pravi i pošteni ljudi.

KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 25. 08. 2018.