Katarina Zovko Ištuk: U carstvu svoje slobode

Kada sam pomislila da je ovaj svijet izgubio dušu,
shvatih da smo ipak mi bili samo loša kopija idealnosti
i taj osjećaj postojanja, u prostranstvu snova,
počeo je gubiti smisao opstojnosti imaginacije.

Shvatam da ljudsko odrastanje, ne može proći bez
sjena prošlosti,
od kojih neke po svom značaju, zavrijeđuju
samo zaborav.
Zato u meni žive kao vječnost, samo ponos
i dostojanstvo
i to je nešto posebno, univerzalno i latentno.
To sam ja .........

I kada sam bila razapeta, na raskrižju života,
uvijek sam zaobilazila tragove ponora, tuge i bola.
Gracioznošću koraka, utjelovljavala sam jačinu
svoga bića,
ne dozvolivši nikomu da mi ukrade moju sreću.

Iako bi svijet ponekad izgubio svoju dušu,
iako smo bili loša kopija nekakve idealnosti,
konačno osjetih u sebi Božansko postojanje slobode,
kristalno jasnu nutrinu, mog skromnog življenja.
I to sam ja .........

Osjetim samopouzdanje prema samoj sebi,,
upoznah konačno jačinu svoje duše i svijetlost
svoje svjetlosti,
prepoznah vlast i snagu mog utjelovljenog uma,
gdje se ogrnu plaštem poštenja i bogatstvom
zrele ličnosti.

I sve što je nekad bilo, sad mi izgleda kao
optička varka
ispunjena zabludama i svim tim silnim lažima,
iz kojih proizilazi spasenje moje duše,
koja se kupa u carstvu svoje slobode.

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
23. 10. 2015.