Katarina Zovko Ištuk: Sveti zavjet u kamenu

SVETI ZAVJET U KAMENU

Na kamenu sivom isklesat ću povijest svoju,
neka bude sveto pismo, tu za djecu moju,
da smo ovdje rođeni, svetom vjerom vođeni,
da je ovo naša zemlja, ljubavi i snova,
da je ovo kolijevka, naših pradjedova.

U kamenu tvrdom kada se zapiše,
takvu povijest nikad nitko, ne može da briše,
i dida je ocu mom takav kamen ostavio,
na njemu isklesao, da je ovdje živio i ponosan bio,
s koljena na koljeno pismo se prenosi,
da se dobro upamti, od kuda si, i tko si, i što si.

Na kamenu mome bit će isklesano,
da je ovo sveto tlo, od Boga nam dano,
da je ovo moja gruda divna, mila, napaćena,
da je za nju prolivena suza iz oka i iz kamena,
želim ostat svoj na svome, sačuvati grudu svetu,
neću tražit milostinju, po tuđemu bijelom svijetu,
ništa neće zamijeniti rodno selo, topli dom
i sva blaga što mi nude, hvala im na svemu tom.

Neka ovaj tvrdi kamen, čuva sveti zavjet srca moga,
za nasljedstvo moje djece i budućeg našeg roda,
ponosna sam ja na zemlju, što je tvrdi kamen krasi,
što me povijest veže za nju, ne dam nikom to da gasi.

Katarina Zovko Ištuk
25. 11. 2017.