Karolina Martan živi u Kopenhagenu: 'Ne razmišljam o povratku'

Karolina je usporedno s obavezama na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, radila brojne studentske poslove, a prilikom pisanja diplomskog rada sasvim slučajno pružila se prilika za odlazak u Dansku

Odlazak mladih u inozemstvo česta je tema, naročito u posljednje vrijeme. U toj je statistici i ime 25-godišnje Karoline Martan koja je prije gotovo dvije godine, sasvim iznenada, otputovala u Dansku, točnije u Kopenhagen, piše Varaždinski.hr.

Karolina je usporedno s obavezama na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, radila brojne studentske poslove, a prilikom pisanja diplomskog rada sasvim slučajno pružila se prilika za odlazak u Dansku.

"Jedan od najdužih i najdražih poslova tijekom fakulteta bio je čuvanje djece, tako da sam na internetu objavila kako tražim takav posao. Pišući diplomski rad zaboravila sam već na taj oglas, no par tjedana kasnije javila mi se gospođa iz Danske kojoj se dopao moj životopis i koja me pozvala da dođem raditi kod njih. Nakon upoznavanja putem Skypea prihvatila sam ponudu", ispričala je Karolina te dodala kako je oduvijek željela putovati i upoznavati nove ljude.

Karolina se morala naviknuti na velike razlike u prometu, dostupnosti hrane i kućanskih potrepština, a slično je i s trgovinama s odjećom.

"Isti brendovi koštaju jednako, samo što je ponuda puno manja i nema toliko ženstvenih komada odjeće i obuće kao u Hrvatskoj. Vjerojatno zato Dankinje ni ne izgledaju tako elegantno kao Hrvatice", otkriva za Varaždinski.hr.

"Školstvo i zdravstvo su besplatni, točnije, financiraju se iz poreza koji su visoki - čak i do 60 posto bruto plaće! Zvuči strašno, no ovdje su plaće dovoljno visoke tako da, i kad se odbije taj porez, ostane ti i više nego dovoljno. Danske tvrtke su san svakog radnika. Puno radno vrijeme iznosi 37 sati tjedno, a gotovo je nezamislivo da posao nosiš kući ili da ostaješ duže na poslu. Osim toga, nitko se ne boji za svoju plaću jer o tome se brinu sindikati koji efikasno štite prava radnika. Što se tiče školovanja, svi redovni studenti primaju stipendiju u iznosu od 5.000 kuna, pod uvjetom da rade minimalno 10 sati tjedno", objašnjava mlada Hrvatica.

Kaže kako su nekretnine prilično skupe, no njena je situacija nešto bolja jer joj dečko studira i ima pravo na studentski smještaj.

Karolina svakome preporučuje barem turistički posjet u tu zemlju gdje je, kaže, život uistinu ugodan.

"Presretna sam jer sam, barem zasad, svoje mjesto pronašla ovdje u Kopenhagenu", kazala je.

Na pitanje razmišlja li o povratku u Hrvatsku, jasno odgovara: "U Hrvatsku se ne bih vratila živjeti za stalno, ali bih voljela češće ići u posjetu".

Karolininu priču u cijelosti pročitajte na stranicama Varaždinskog.hr.