Živimo u vremenu u kojem se čudimo kakva nam je mladost, a mater djetetu od 13 ne može ništa.

Živimo u vremenu u kojem se svemu čudimo, osim sebi.

"Ona želi obut štikle, ja joj ne mogu zabranit"
Plačemo jer nemamo posla, dok sjedimo na trećoj
kavi taj dan, moleći Boga ustvari da ga ne nađemo uopće.
Ništa ne valja, samo mi valjamo. U krivu su svi, samo smo mi u pravu. Veliki smo zagovornici stvari za koje nikad nismo ni čuli. Zaljubljujemo se u obećanja, u brda, doline i zvijezde s neba, a kada netko pokaže ljubav bježimo glavom bez obzira. Profesionalci u prebacivanju odgovorosti na nekoga drugoga. Jer mi nemamo odgovornosti. Želimo svima sve najbolje, sa figama na leđima i mržnjom u prsima. Željni ljubavi, ali ako mi ne moramo voljeti nikoga. Samo neka nas vole.

Živimo u vremenu u kojem se svemu čudimo, osim sebi.
A mi smo najveći čudaci. Negativci. Likovi iz sjene.

Jer si ti mater i ti odlučuješ da ona ne može.
Jer si ti odrasla osoba i ti si odgovoran za svoje postupke.
Jer si ti čovjek i moraš stajati iza te definicije.
Jer ste vi cura i momak i trebate se voljeti.
Jedno drugo, ne obećanja, stanove i kuće.

Dok to ne shvatimo, bit će nam ovako.
Za to nam nisu kriva vremena.
Mi smo.

Ivana Klarić

06.01.2019 u 10:11