Pročitajte tko su najpoznatiji hrvatski plagijatori diploma!

Prvo smo imali političare plagijatore pa znanstvenike koji ne vide ništa loše u prepisivanju, a sada već i javne oglase kojima se reklamira pisanje radova za novac. U društvenim i humanističkim znanostima mnogi autori stalno plešu po rubu prepisivanja. Uz pomoć internetskih prevoditeljskih alata danas se prevode radovi i s nekih egzotičnih jezika koje u Hrvatskoj nitko ili vrlo malo ljudi govori.

Nema tog pitanja na koji sisačka županica Marina Lovrić Merzel nema odgovor. No jedno ipak ne zna: kako joj se točno zvao diplomski rad na Prometnom fakultetu? Iako bi bilo normalno da zna barem temu na kojoj je stekla akademsko zvanje, ona je voditelju emisije "Nedjeljom u dva" prošlog tjedna nekoliko puta kazala: "Neću vam odgovoriti, jer se nisam pripremila za to pitanje?!

Iako se može pomisliti kako zaista nema pojma na čemu je diplomirala prije samo nekoliko godina, moguće je da gospođa Lovrić zbog srama jednostavno nije htjela reći naslov svog diplomskog jer nije isključeno da ima isti kao i deseci drugih na tom fakultetu, budući da je diplomirala u vrijeme kada su se ispiti i diplome kupovali kao na tržnici, što je otkriveno u aferi "Index" kada je šest profesora proglašeno krivima.

Za razliku od nje, samoljubivi premijer Zoran Milanović jako se dobro sjeća svog diplomskog rada za koji je nagrađen i Rektorovom nagradom.
- Tema rada je bio jedan fiktivni slučaj na Međunarodnom sudu pravde, a zvao se Joint Ecological Managment Case. Radilo se o međunarodnopravnom sporu između dvije države koji je iznesen pred Sud pravde gdje je nizvodna država tužila jednu uzvodnu zbog određene štete koju je nanijela njenim ekološkim i drugim projektima, branama itd.

Glavni tajnik HDZ-a, Milijan Vaso Brkić, uskoro će na Policijskoj akademiji morati obraniti novi diplomski rad. Tako je, naime, odlučilo Povjerenstvo Visoke policijske škole nakon otkrića da je Brkić 2010. diplomirao na prijevaru. Osim njega, na Visokoj policijskoj školi otkriveno je više od dvadeset plagijatora.

Podsjetimo: Brkić je 2010. godine napisao rad na temu 'Organizacijske razine MUP-a Republike Hrvatske', za koji je revizijom utvrđeno da je identičan radu polaznika Stanka Tomića iz 2009. godine. Iako on danas tvrdi da je to uobičajena praksa i da se nikada ne bi potegnulo to pitanje da se ne radi o njemu, ostaje činjenica da su mnogi u hrvatskoj politici stekli akademsko zvanje "pod stare dane".

Najpoznatiji hrvatski plagijator je ipak Ante Đapić. U vrijeme kada je bio predsjednik HSP-a Đapić je prepisao magistarski rad (od riječi od riječi) tadašnjeg mentora i pravaškog člana dr.Borisa Kandarea. Obojica su 2005. godine oslobođeni optužbe da su zloporabili položaj i ovlasti te poticali na zlouporabe na Općinskom sudu u Splitu. Tadašnji predsjednik Vijeća Robert Pešutić u presudi je ustvrdio kako je dokazano da je Đapić većim dijelom prepisao magistarski rad iz radova tadašnjeg mentora Kandarea, ali da se time ne može baviti sud već Fakultetsko Vijeće splitskog Pravnog fakulteta koje je Đapiću dodijelio akademski stupanj magistra pravnih znanosti. Đapić je tvrdio kako je riječ o političkom obračunu, a na kraju mu je akademska zajednica rad proglasila plagijatom.

I mnogi drugi protagonisti javnog, znanstvenog i političkog života bili su razotkriveni kao plagijatori različitih radova.

Jedan od poznatijih hrvatskih liječnika dr. Asim Kurjak optužen je bio za plagijat čak dva znanstvena rada prije sedam godina od strane uglednog britanskog znanstvenog časopisa British Medical Journal. Povjerenstvo zagrebačkog Medicinskog fakulteta zaključilo je kako su radovi Asima Kurjaka doista plagijati. Sve je počelo kada je Ian Chalmers u jednom broju BMJ-a objavio tekst o Kurjaku kao primjeru neprocesuiranog višestrukog plagijatora na kojeg Svjetska zdravstvena organizacija 15 godina upozorava Hrvatsku. Kurjak na kraju nije snosio nikakvu odgovornost i oslobođen je optužbi jer se ispričao autorima koje je, kako je tada objasnio, samo "citirao".

Dr. Zdravko Radman, mlađi brat poznatog akademika Miroslava Radmana 2007. godine bio je pod sumnjom za plagijat. Naime, sedmorica filozofa prijavila su ga da je u članku ‘The Ethical Mind: An Outline' objavljenom na engleskom jeziku u časopisu hrvatskoga filozofijskog društva Synthesis philosophica, gotovo doslovce prepisao članak ‘Does Neuroscience Refute Ethics?' objavljen na internetu pod pseudonimom Lucretius. No niti on nije snosio nikakve posljedice.

Jedan od posljednjih slučajeva plagiranja odnosi se na geopolitologa Juru Vujića, zaposlenog u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. On je gotovo doslovce prepisao tri stranice članka profesora i predsjednikova savjetnika Dejana Jovića iz časopisa Međunarodne studije. Jovićev tekst o novoj turskoj vanjskoj politici i pitanjima BiH objavljen je u Političkim analizama prije dvije godine, a Vujićev tekst lani. Autor je putem spornog članka tražio da mu se omogući prijava doktorske disertacije bez završenoga doktorskoga studija.

- Osobno sam se ispričao profesoru Joviću čim sam saznao za ovaj slučaj. Poslao sam i pismo časopisu Međunarodne studije. Do slučaja je došlo zbog tehničke manipulacije tekstom. Jovićev tekst, koji je trebao biti objavljen kao prilog, objavljen je u korpusu mog teksta, neuvjerljivo se pravdao Vujić dodajući kako je postupao bona fide.

Prema jednom nedavnom istraživanju u Hrvatskoj čak četvrtina ispitanika je priznala kako su ukrali dio tuđeg rada. U anketi portala EduCentra studenti i učenici pitali su se da li svoje završne, maturalne i diplomske radove rade sami ili ih kopiraju. Ostale tri četvrtine su tvrdile kako su samo konzultirale druge radove.

U jednoj drugoj anketi o nedopupštenim oblicima akademskog ponašanja u RH provedenoj među zaposlenicima hrvatskih sveučilišta čak 28 posto zaposlenika je ustvrdilo kako se barem jednom susrelo sa znanstvenim radom za koji sumnjaju da je dijelom ili u cijelosti plagiran. Kada je riječ o diplomskim radovima ta se brojka penje na 82 posto.

Inače pisanje seminarskih i diplomskih radova u Hrvatskoj je već dulje vrijeme isplativ biznis. Svjedoci smo zadnjih godina prave 'pošasti' oglasa u kojima se nudi pisanje seminarskih i diplomskih radova za novac javno i bez ikakvih ograničenja. Zbog toga je svojevremeno reagirao čak i Forum za etičnost znanosti i visokog obrazovanja te Udruga za razvoj visokoga školstva Universitas.

- Prvo smo imali političare plagijatore, pa znanstvenike koji ne vide ništa loše u prepisivanju, a sada već i javne oglase kojima se reklamira pisanje radova za novac, upozoravaju iz udruga. Već dulje vrijeme imamo nacionalni Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koji pritužbe za plagiranje rješava iznimno sporo i izdaje zakučasta rješenja koja ionako nikog ne obvezuju. Danas smo došli do toga da živimo u društvu u kojemu se tolerira da studenti i akademski građani javno oglašavaju svoje usluge pisanja diplomskih i seminarskih radova iz svih društvenih i humanističkih znanosti, i to 'brzo, kvalitetno i unikatno', navodeći bez ikakvog srama svoje adrese i brojeve telefona u Studentskom oglasniku. To nije tek kršenje etičkih normi nesmotrenih pojedinaca, nego znak sveopće prostitucije u kojoj je varanje i podmetanje tuđega pod svoje legitiman način zarade, kažu u Udruzi.

S obzirom na pojavu sve većeg broja plagijata posljednjih godina stanje je zabrinjavajuće. Posebno u društvenim i humanističkim znanostima, gdje mnogi autori stalno plešu po rubu prepisivanja. Tu se najčešće objavljuju radovi isključivo na hrvatskom jeziku uz izliku o navodnoj specifičnosti tih znanosti, što je idealna situacija za one koji žele ‘posuditi' ideje iz stranih izvora i ograničiti broj onih koji bi ih u tome mogli uloviti. Uz pomoć modernih tehnologija prije svega internetskih prevoditeljskih alata danas se prevode radovi i sa nekih egzotičnih jezika koje u Hrvatskoj nitko ili vrlo malo ljudi govori.

dnevno.hr