Ovo je Hrvatska danas: Imam 33 godine, nemam posla, ni muža, ni djece

Opisala je kako joj nezaposlenost uništava život, a njeno pismo u cijelosti je objavio portal Dnevnik.hr. Pročitajte!

Ovo je moje iskustvo.

33 godine, neudata, bez djece. Živim sa roditeljima, bratom, djedom i bakom u obiteljskoj kući u okolici Zagreba. Istina, svi imaju kakva-takva primanja osim mene pa zajedno činimo cjelinu (zajednicu) bez koje kao pojedinci ne bi smo preživjeli (doslovno). Prosječnog izgleda, inteligencije, spretnosti ... Zapravo ne odskačem ni u čemu od većine ljudi. Ne znam 17 jezika (ali znam jedan izvrsno), završila sam višu u Hrvatskoj, kompjuterski tečaj, vozačka B kategorije. Službeno sam dugotrajno nezaposlena osoba iako sam radila koješta, no ta mi iskustva nisu evidentirana kroz radnu knjižicu što mi dodatno otežava pronalazak zaposlenja.

Svakodnevno pregledam internetske portale u potrazi za poslom. Prijavljujem se na širok raspon poslova, moglo bi se reći da nisam probirljiva. Ali ništa. U zadnjih 4 mjeseca nisam dobila niti jednu jedinu odbijenicu. Na zadnjem razgovoru (prije 6 mjeseci) sam bila preko preporuke poznanice.

Doživljavam diskriminaciju kao nezaposlena osoba u svakodnevnom životu, ali ne od potencijalnih poslodavaca, s kojima zapravo i nemam puno kontakata. U očima okoline ispadam lijena, nesposobna, sa nedostatkom intelektualnih i općih sposobnosti. A još sam si dozvolila biti bez muža i djece što mi dodatno umanjuje vrijednost u društvu gdje se žensko biće još uvijek vrednuje prvenstveno prema tome je li ispunila tu zadaću ili nije. Povremeno mi se to bez imalo suzdržavanja daje do znanja. Ne od (svih) ukućana, ali da od poznanika pa čak i gotovo nepoznatih ljudi dobijem lekciju barem svakih 3 mjeseca. (I ne to nisu dobronamjerni savjeti susjede koja je čula na ‘televizoru' da bude bilo radnih mjesta negdje, već su to unaprijed pripremljene uvredljive rečenice bez sustezanja od upotrebe pogrdnih nadimaka. Ili kroz priče o nekim tamo ljudima koji imaju posve istu sudbinu kao ja, a poanta je ista samo je sve to ljepše upakirano).

Nezaposlenost mi narušava kvalitetu života u svim segmentima života, a propadam (nazadujem) mentalno, psihički, duhovno, moralno pa čak i tjelesno. Dosežem donju točku strpljenja i izdržljivosti.'

Sunčica