Udruga Zavjet: Trijumf licemjerja i gluposti

01.06.2013

U par dana izrečene su dvije važne presude Međunarodnog suda pravde koje su na neki način povezane.

Prvo je izrečena presuda, doduše nepravomoćna, političkom i vojnom vrhu Herceg-Bosne, ali i tadašnjem državnom vrhu Hrvatske države. Druga presuda se odnosila na vodstvo 'Državne bezbednosti' Srbije (u daljnjem tekstu DB). Čelnicima Herceg-Bosne i Hrvatske izrečena je presuda kao udruženoj zločinačkoj organizaciji koja je krivac za rat i etničko čišćenje u BiH. Dvojac Stanišić-Simatović (DB Srbije) oslobođen je svake krivnje i pušten na slobodu.

Nije dobro, niti je praksa u demokratski uređenim društvima, komentirati nepravomoćne presude ali bi se sigurno trebalo pozabaviti dvojicom bitnih aktera obaju procesa. Jedan od njih je Alphons Orie, sudac koji je predsjedavao sudskim vijećem koje je oslobodilo Stanišića i Simatovića ali i onim koje je osudilo Gotovinu i Markača , što je u najmanju ruku neobično. Što je još tu čudno? Orie dolazi iz zemlje čiji je bataljun u sastavu UN-a bio zadužen osiguravati zaštićenu zonu Srebrenice. Poznato je da se, eto, u zaštićenoj zoni Srebrenici dogodila neviđena strahota. Sudac Orie oslobodio je šefove i stvarne zapovjednike Škorpiona i drugih jedinica DB-a Srbije, koje su bile uvježbane za obavljanje takve zadaće, a Nizozemski bataljun, koji je štitio Srebrenicu, po povratku u svoju zemlju je odlikovan za zasluge i hrabrost. Time je krug zatvoren.
Izjava tužitelja tribunala, Kennetha Scotta, kako je ovo povijesni trenutak, za one koji se bave poviješću, da vide ulogu Tuđmana i Hrvatske u agresiji na BiH govori sve. Niti jednom rečenicom sudac nije spomenuo pravdu za žrtve niti da presuda služi kao opomena da se to više nikada ne ponovi, nego je s likovanjem uskliknuo da je Hrvatska izvršila agresiju i ratni zločin u BiH.

Sva ta igra interesa nije nas toliko razočarala kao reakcija bošnjačke politike. Dok se na presudu Hrvatima likovalo i dok se utrkivalo tko će biti glasniji i što više oblatiti Herceg-Bosnu i Hrvatsku, idući čak do te mjere da svako udruživanje Hrvata u prošlosti, sadašnjosti, ali i u budućnosti, nazivaju zločinom, zaboravljajući pri tom da je HVO prvi stao u obranu BiH i da je Hrvatska prihvatila najveći broj izbjeglica muslimana, zaboravljalo se da je sva logistika za BiH išla preko Hrvatske, da je Hrvatska dala i svoja veleposlanstva i konzulate na uslugu BiH diplomaciji. No, na oslobađajuću presudu dvojcu Stanišić-Simatović bili su samo blijedi istupi bošnjačke političke elite.
Poslije ovoga moramo sebi postaviti jasno pitanje: što želi bošnjačka politika ako Herceg- Bosnu i Hrvatsku doživljavaju kao neprijatelje a bile su im jedini pravi vojni saveznik koji je na kraju i odlučio o kraju rata i Bošnjake spasio kao narod, u vremenu kada je međunarodna zajednica pustila s lanca srpski hegemonizam i nije željela prstom da makne za spas muslimana u BiH.

Danas su Hrvati za Bošnjake zločinci i krvni neprijatelji dok je, kako volite reći, Republika Srpska neupitna. Bošnjački narod treba znati da je naš sukob bio interes drugih a ne nas samih. Mi smo od saveznika postali tako krvavi neprijatelji da se nije mogao vidjeti kraj tome ludilu. Kada se u mislima vratimo nazad na obadvije strane vidimo ljude koji su to kreirali. Ako gledamo bez emocija, što je teško, vidjet ćemo da je kretanjem Refika Lende od Bugojna do Zavidovića započinjao hrvatsko-bošnjački sukob, ali ne izuzimamo ni one iz HVO-a koji su radili zločine a kasnije se nagađali za manje kazne ako budu svjedočili na štetu Hrvatske. I jedni i drugi su došli u naše vojske iz iste kuhinje, to jest iz KOS-a, s kojim je DB krnje Jugoslavije, a kasnije Srbije, dobro surađivao a to rade i danas.

Je li ovo trenutna pobjeda srpske politike koja je amnestirana za sve sto se ovdje dogodilo ili je to početak trasiranja puta BiH koji sigurno ne vodi ka zajednici europskih naroda nego u neke druge asocijacije, za što se trenutačni politički lideri u BiH vidno zalažu. Umjesto da Brisel bude najčešće odredište za razgovor to su neki drugi centri, pa ne čudi izjava Bakira Izetbegovića da im Europa postavlja uvjete a eto islamske zemlje ne postavljaju niti jedan. Jasno je nama zašto se koče procesi približavanja EU. Uvođenjem EU standarda vjerojatno bi i Bakir, ali i većina BH političara, završila u zatvorima radi pljačke i korupcije, ali i organiziranja ubojstava.

loading...