POHRANJENI U STAKLENKE Najveća zbirka ljudskih mozgova nalazi se u podrumu sveučilišta u Danskoj

Beskrajan broj polica nanizan je u podrumu danskog Sveučilišta u Odenseu. Na njima je najveća zbirka mozgova u svijetu pohranjenih u staklenke s formalinom. Kolekciju čini 9479 organa uklonjenih iz trupala duševnih bolesnika tijekom četiri desetljeća, sve do 1980-ih, prenosi Hina.

Mozgovi sačuvani u formalinu u velikim bijelim posudama označenim brojevima životno su djelo istaknutog danskog psihijatra Erika Stromgrena. Radilo se o "nekoj vrsti eksperimentalnog istraživanja” koje je započelo 1945., objasnio je stručnjak za povijest psihijatrije Jesper Vaczy Kragh.

Stromgren i njegovi kolege su vjerovali da "možda mogu otkriti nešto o tome gdje je izvor psihičkih bolesti ili su mislili da u organima mogu pronaći neke odgovore”.

Prikupljani su nakon provedenih obdukcija tijela ljudi smještenih u psihijatrijskim ustanovama diljem Danske. Nitko preminule, dok su još bili živi, ni njihove obitelji nije pitao za dopuštenje.

"Bile su to državne psihijatrijske bolnice i nije bilo ljudi izvana koji su postavljali pitanja o tome što se događa unutar takvih ustanova”, rekao je Vaczy Kragh. Za prava pacijenata u to doba nije se mnogo marilo. Naprotiv, društvo je smatralo da mora biti zaštićeno od takvih ljudi, rekao je znanstvenik sa Sveučilišta u Kopenhagenu.

Bolesnici smješteni u psihijatrijske ustanove, po tadašnjem su zakonu između 1929. i 1967. godine morali biti sterilizirani. A sve do 1989. morali su zatražiti posebnu dozvolu ako su se željeli vjenčati.

Svi Danci su u to vrijeme bili podvrgnuti obdukciji

Danska je "mentalno bolesne” osobe, kako su ih tada zvali, smatrala "teretom za društvo i vjerovala da će praviti razne probleme ako ih se pusti iz bolnice ili dopusti da imaju djecu", kazao je Vaczy Kragh. U to su vrijeme trupla svakog umrlog Danca bila podvrgnuta obdukciji, rekao je patolog Martin Wirenfeldt Nielsen, upravitelj zbirke.

"To je tada jednostavno bio dio kulture. Obdukcija je bila samo još jedna bolnička procedura”, pojasnio je Nielsen. Razvoj postmortalnih postupaka i sve veća osviještenost o pravima pacijenata nagovijestili su kraj dodavanja novih primjeraka u zbriku, ali tek 1982. godine.

Zatim je uslijedila duga i žustra rasprava o tome što treba učiniti sa zbirkom. Dansko državno etičko povjerenstvo na koncu je odlučilo da je treba sačuvati i iskoristiti za znanstvena istraživanja.

Ne koristi ako se ne koristi

Zbrika, koja se dulje vrijeme čuvala u gradu Aarhusu na zapadu Danske, premještena je u Odense 2018. Istraživanja, u sklopu kojih se zbirka koristila, obuhvaćala su širok raspon bolesti, od demencije, preko shizofrenije i bipolarnog poremećaja do depresije.

"Rasprava je u jednom trenutku jenjala i danas ljudi kažu: "U redu, ovo je veoma dojmljivo i korisno znanstveno istraživanje želi li se saznati više o psihičkim bolestima'”, rekao je upravitelj kolekcije. Neki od mozgova su pripadali ljudima koji su istovremeno patili od poteškoća s mentalnim zdravljem i od bolesti mozga.

"S obzirom na to da su brojni pacijenti u takvim državnim ustanovama proveli polovinu ili čak čitav život, bolovali su i od ostalih bolesti mozga, poput moždanog udara, epilepsije ili tumora na mozgu”, dodao je. Zbirkom se trenutačno koriste četiri istraživačka projekta.

"Ako se ne koristi, nije od koristi”, rekao je bivši šef danskog udruženja za mentalno zdravlje Knud Kirstensen. "Sada kad ona postoji, trebali bismo je koristiti”, kazao je, požalivši se na manjak sredstava potrebnih za financiranje istraživanja.

Zbirka je jedinstvena

Neurobiologinja Susana Aznar, stručnjakinja za Parkinsonovu bolest iz bolnice u Kopenhagenu, zbirku organa u formalinu koristi kao dio istraživačkog projekta svojega tima. Objasnila je da su mozgovi iz zbirke jedinstveni zbog toga što znanstvenicima omogućuju da proučavaju učinke modernih medicinskih postupaka.

"Pacijenti se tada nisu liječili postupcima koje primjenjujemo danas", dodala je. Jer mozgovi današnjih pacijenata pretrpjeli su promjene zbog terapija kojima su podvrgnuti. Kada Aznarin tim uspoređuje današnje mozgove s onima iz zbirke u Odenseu "imamo priliku uočiti mogu li se te promjene povezati s terapijskim postupcima”, rekla je.