I cure vole nogomet!

07.11.2013

Tko još misli da je nogomet rezerviran samo za dečke. Sjećate li se kad ste bile djevojčice i igrale se skrivača, lovice ili čak nogometa, a da vas pritom nitko nije čudno gledao

I onda su došle osnovna i srednja škola, cure i dečki počeli su se više ponašati u skladu sa spolom i očekivanjima, svaka mama svoju curicu oblačila je u haljinicu i igranje nogometa za cure je postalo ne samo neprihvatljivo, nego i tehnički nemoguće. Još na početku osnovne ajde, ali u 7. ili 8. razredu uletjeti dečkima na teren da im pokažeš svoje vještine i nije bilo naročito popularno.

Iako se rodno neutralni vrtići iz Švedske u kojima se djecu ne podsjeća na spolove, odnosno oni u kojima se dečki smiju igrati s lutkicama, a cure s čekićima i čavlima zvuče malo preekstremno, kada se sjetimo da su nas spolovi ponekad jako ograničavali u stvarima koje volimo, smanjivanje razlike među spolovima i ne zvuči kao loša ideja.

I tako dolazimo do onoga zašto dečki misle da je mit, a u stvarnosti zbilja postoji, a to je da i cure vole nogomet. Ajde, prihvatljivo je da vole odbojku, golf ili umjetničko klizanje, ali nogomet? O da... itekako.

I to ne samo zbog zgodnih frajera na terenu (iako moramo priznati da to je olakotna okolnost :)) Ni zbog oblačenja uskih kratkih haljinica i crtanja kockastih srca na licu kad igra repka (premda je simpatično).

Ljubav cure prema nogometu proizlazi iz ljubavi prema tati za kojeg uporno pokušava shvatiti zašto bar jednom tjedno urla na televizor i čupa si kosu. Ili iz ljubavi prema dečku koji rijetko pokazuje emocije, a sa svojim dečkima plače od sreće kad njegov klub pobijedi na važnoj tekmi. Ili pak zbog najboljeg frenda kojeg smo bodrile s tribina dok je igrao u nekom Žnj klubu. I jednom kad ga zavoliš, nogomet ostane s tobom cijeli život.

Zbog njega odbijaš cure za kavu za vrijeme europskog prvenstva.

Zbog njega snimaš tekme sa svjetskog jer u isto vrijeme moraš raditi, a nije ti dovoljno da samo pogledaš rezultat.

Zbog njega doma urlaš navijačke pjesme da se nabriješ prije tekme, bez obzira na mišljenje susjeda koji već ionako misle da si luda.

Zbog njega ideš na derbije, iako ti frendice i uži članovi obitelji govore da nisi normalna i da će te huligani istući.

Zbog njega se na tekmama grliš s pijanim debelim frajerima kad vaš klub zabije gol i apsolutno ti ne smeta to što je skroz znojan i proljeva ti pivu po kosi.

Zbog njega te mama vozi kao luđakinja s faksa da stigneš pogledati finale.

Zbog njega sjediš u kvartovskom bircu sama s muškima i psuješ gore od njih.

Zbog njega, iako si štreberica, markiraš par sati i samo s muškom ekipom razreda ideš na doček.

Neki to nikada neće shvatiti, većina će se smijati, a mnogi cure nikad neće doživljavati ozbiljno kada će s njima pokušati raspraviti o nekoj tekmi od prijašnjeg dana. No voljeti nogomet nije, niti muškobanjasto, niti smiješno, niti proizlazi iz kvazipotajne želje za udajom za jednog nogometaša.

Ne bi čovjek rekao, ali i cure imaju mozga za taktiku, prednosti i nedostatke pojedinih nogometaša i boljke protivničke momčadi. I one također mogu uživati u prekrasnim potezima i smijati se groznim gafovima s terena, kao i šiziti zbog propuštenih prilika ili promuknuti zbog navijanja.

I da, neke cure zaista znaju što je zaleđe.

Voljeti nogomet samo je jedan segment u životu jedne najnormalnije djevojke kojoj glavna preokupacija nije dvosatna rasprava o dolasku najnovije maskare na tržište, nego ona o najboljoj taktici u nadolazećoj utakmici.

female.hr

loading...