PROPOVIJED A 5. Nedjelja po Uskrsu

Zašto vjera?
Često doživljavam kako mi prijatelji i poznanici kažu: Čemu tvoje vjerovanje? Zašto ideš u crkvu? Moliti ne donosi ništa. Ja se radije u nedjelju naspavam, a osim toga, gdje je Bog u mojemu životu i zašto ga ja potrebujem?
Ovakove reakcije nisu rijetke. Vjernici su postali u današnjem vremenu manjina. Oni liče na stare naraštaje koji više ne odgovaraju društvenom uređenju.

Vjera je dosadna
Ali jedno je čudno. Vjeru se ne ostavlja jednostavno na lijevoj strani. Ne, o nju se nekako spotiče. Jedan čovjek koji vjeruje, on čini nesigurnim. Slično je s odnosom prema Crkvi. Ona se općenito smatra staromodnom i nazadnom. Zapravo trebalo bi misliti da tema «Crkva» nema više mjesto u medijima - ali - ne prođe niti jedna nedelja, a da se ona ne spominje u medijima. Velikim izvještajnim magacinima su crkvene teme često puta vrijedne za naslovnu priču. Nažalost opis izvještaja je mnogostruko prekritičan i često puta pakostan.
Ali: Crkva je i nadalje tema koja pokreće javnost, iako uvijek manje ljudi njoj pripada i broj posjetitelja Službe Božje opada. Što je to interesantno na vjeri i Crkvi? Zašto su kao teme prisutne u razgovoru ljudi?

Vjerovati znači: Postavljati si pitanja
Možda stoga jer si vjernik postavlja pitanja koja su zajednička svim ljudima, svejedno da li su unutar Crkve ili stoje vani od nje. On (vjernik) si postavlja tri pitanja koja imaju značenje za ljude:
Odakle dolazim? Kuda idem? Što je smisao mojega života?
Ova pitanja ostaju u čovjeku postojana također iako on odbacuje vjeru ili religiju kao takovu. U našoj svakodnevnici ne nalaze se ova pitanja. Tu se misli na vlastitu karijeru, nabavku novim stvari, na razonodu i slobodno vrijeme. Cijeli svakodnevni život protiče na površini.
Ima mnogo slučajeva kada se ljudi današnjice sukobljavaju sa ova tri značajna pitanja. Umiranje i bolest se ne doživljavaju više neposredno. Njih se istjeralo iz obitelji u različite institucije. Stari ljudi sa svojim krhostima stavljaju se u staračke domove. Umiranje se odvija u samačkim bolesnikčkim sobama, u domovima i bolnicama. Nužda i bijeda se pokazuje na televizijama. Ta zbog čega se ima daljinski upravljač? Qviz-emisija ili film su mnogo zabavniji.

Vjerovati znači: riskirati odgovor
Što čini vjernik? On zauzima stav prema pitanjima o smislu i cilju života. On time potvrđuje i vjeruje u jedan odgovor. Današnje Evanđelje izvještava o ovoj nadi. Isus je pripravio za nas jedan stan kod Oca. On obećava nama domovinu, svejedno kako smo mi ovdje na zemlji izgubljeni. U svojoj osobi i svojoj blagovijesti daje nam oslonac, kako bi doživjeli orijentaciju u našem životu. On je put po kojemu mi trebamo hoditi. Mi se moramo samo Njemu povjeriti i tada doživljavamo životno-dajuću radost vjerovanja koja nam pomaže da i u tamnim časovima osjećamo nadu i smisao za naš život.

Kritika vjere kao znak nesigurnosti
Ispred ove pozadine razumljiva je oštra kritika na vlastitoj vjeri. Vjernik (svugdje) kvari dobro raspoloženje. On tjera na jedno zauzimanje stava. Udaljenost od vjere biva probuđena iz svoje udobne površnosti u susretu sa Crkvom i u svakodnevnoj življenoj vjeri. Najednom biva i on (nevjernik) sukobljen s pitanjem o smislu i pravcu svojega života.
Često tada upućena kritika nije tako jaki znak odbacivanja. Tu se može mnogo više prepoznati jedan izraz nesigurnosti. Tu je sada traženo naše svjedočenje. Tu je trenutak gdje mi možemo djelovati na drugoga. Ja sam često imao iskustvo da se iz jedne kratke kritike na moju vjeru, često puta razvio dugonoćni razgovor. Na kraju se čak i dogodilo da je ta jedna ili taj jedan opet uspostavio vezu sa Crkvom i došao do vjerovanja.

Krist, kamen spoticanja
Što čitamo danas o Kristu u prvom Petrovom pismu: On, kojega su graditelji odbacili, postao je ugaoni kamen. On je za nevjernike postao kamen na kojega se spotiče i stijenom pod kojom se pada.

Kršćani su kamenje spoticanja
Mi, koji smo njegovi sljedbenici možemo našim svjedočenjem postati našim suvremenicima kamen spoticanja koji ih izvlači iz njihove površnosti i dovodi opet do razmišljanja o njihovom životu i njihovoj poziciji prema vjeri.
Biblijski tekstovi današnje nedjelje ohrabrili nas da posve živimo iz nade u Krista i da idemo njegovim putem k Ocu. Neka nam podari snagu da iz ove nade postanemo kamenjem spoticanja za naše bližnje, kako bi s radošću jer smo spašeni, mogli uspješno položiti svjedočanstvo.

Eric Steinhauer (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)