Katica Kiš: Psalam 23.

Katica Kiš: Psalam 23.

Godine brzo prođu kao sjena te nam se čini kao kratki trenutak. Iako smo svi toga svjesni, nadamo se da ćemo ovdje dugo živjeti, da nećemo brzo umrijeti. Koliko god čovjek imao težak život ili tešku i neizlječivu bolest, on se čvrsto drži ovog zemaljskog života, nadajući se dugom životu. Malo je onih koji sami okončaju svoj život - učine samoubistvo. To su oni jadnici koji nisu pronašli pravu vjeru u Gospodina i nemaju nadu u bolji i sretniji život.

U komunističkoj Jugoslaviji bili su progonjeni svi koji su protestirali protiv bezbožničke, komunističke vladavine i koji se nisu slagali s tadašnjom komuniastičkom ideologijom. Često su ti ljudi bili nevino osuđivani zbog djela koja nisu počinili. Pravosudna obrana bila je netočna i nepravedna. Ljudi su se ipak i pored te nepravde, borili za svoja ljudska prava.
Tako je i Luka, kao profesor prava, često bio meta komunističkim vođama. Ne stoga što je govorio istinu, nego zbog straha komunista, kojeg je tom istinom izazvao u njima.

Kada je jednom učinjen atentat na direktora jednog sveučilišta, komunistu Žarka, sumnja je pala na profesora Luku, koji je, pored zabrane, studentima često govorio o pravima čovjeka, demokraciji, slobodi mišljenja i pravnoj državi.
Osobno se nije zauzeo za brisanje grafita „Živjela Hrvatska" kojeg je napisao jedan njegov student. Luka je bio uskoro uhićen, te odvežen i zatvoren na Golom otoku, kojeg su u svijetu zvali „Alcatraz Croatie", na kojemu su pretežno bili zatvarani, mučeni i ubijani protivnici komunističke vlade; intelektualci, službenici, radnici, seljaci... U staroj Jugoslaviji, od 1949 - 1988. godine ovdje je bilo pogubljeno više stotina ljudi, većinom Hrvata, koji su se borili i sanjali o slobodnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi. Luka je bez pravog suđenja bio osuđen na smrt, jer je navodno dokazano da je planirao ubistvo direktora Žarka. Nitko mu nije vjerovao, niti branio njegovu nevinost. Luka je svake noći čuo kako vojnici i stražari odvode zatvorenike. Potom se čula puščana paljba odreda za strijeljanje.
Luki je bilo tek 30-tak godina. Volio je život i nije htio tako brzo umrijeti. U svakom čovjeku postoji jedan pra-strah od smrti koji je sastavni dio ljudskog instikta i koji se ne može kontrolirati. Osim toga čovjek posjeduje nevjerojatnu želju i volju za životom i preživljavanjem.

Jedne večeri, dok je uznemiren čekao u ćeliji, došli su vojnici, prozvali Matu, njegovog suzatvorenika i grubo ga izgurali iz ćelije. Pri tom je Mati iz džepa ispao mali Novi zavjet sa psalmima. Luka ga je podigao i slučajno otvorio Psalam 23.

„Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti poći,
zla se ne bojim, jer ti si samnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će me
sve dane života moga.
U božjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge."

 

Potom se Luka upitao:
„Postoji li zaista Bog? Može li me zaista izbaviti iz ove strahote?"
Knjižica Novog zavjeta ga je toliko zaokupila da ju je čitavu noć pažljivo čitao i upijao njezine riječi. Psalam 23 čitao je uvijek, uvijek ponovno. Shvatio je da prava utjeha i spasenje može doći samo od Gospodina. Idućeg jutra, kleknuo je na koljena i s uzdanjem se pomolio Bogu.
„O Bože pravedni i milosrdni! Tvoj Sin Isus Krist, a moj Spasitelj, bio je također nevino osuđen, raspet, umro za nas grješnike, plativši kaznu za naše grijehe. Molim te, izbavi me u Njegovo ime iz ove strahote. Oprosti mi sve moje grijehe i moj život bez tebe. Svoj život i svoju sudbinu od sada predajem u tvoje svete i milosrdne ruke."

Tako je Lukina duša vapila Gospodinu, koji ga je čuo i uslišao po svom bezgraničnom milosrđu i ljubavi. Kada su taj dan čuvari otvorili njegovu ćeliju, saznao je Luka da je pronađen pravi ubojica. Luka je bio slobodan. Gospodin ga je oslobodio tamnice i smrtne kazne na Golom otoku i oprostio mu grijehe.
Za Luku je započeo novi, sretniji život, a njegov životni suputnik postao je Spasitelj svijeta Isus Krist.

Katica Kiš