Na današnji dan prije 89 godina...

Na današnji dan prije 89 godina...
Kraljevina Jugoslavija ideološki se zasnivala na jugoslavenskom unitarizmu, no uglavnom je zastupala velikosrpske interese.
Atentat na HSS-ove zastupnike u Narodnoj skupštini 1928. donio je još veće probleme u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Dana 6. siječnja 1929., preko Radio Beograda kralj Aleksandar objavio je ukidanje Narodne skupštine i svih stranaka i uveo je diktaturu, koju će povijest pamtiti kao Šestosiječanjska diktatura. Sve je to opravdao krizom koju parlamentarci nisu uspjeli riješiti.

Nekoliko mjeseci potom, 3. listopada 1929.., kralj Aleksandar donosi novi Zakon o nazivu i podjeli države kojim će ime države promijeniti u Kraljevina Jugoslavija, provodeći, tako, geslo 'Jedan narod, jedan kralj, jedna država' . Država je bila podijeljena na devet banija i grad Beograd. Ukinute su bilo kakve nacionalne posebnosti, a 'stvorena' je, što i jest bilo jedno od izvornih ideja Karađorđevića, jugoslavenska nacija s jugoslavenskim jezikom kao službenim.

Kraljevina Jugoslavija ideološki se zasnivala na jugoslavenskom unitarizmu, no uglavnom je zastupala velikosrpske interese. Otpor su joj pružale opozicijske stranke i skupine, od zagovornika nacionalnoga pluralizma i federalizma do separatističkih stranaka i organizacija.

U državnom pokušaju razbijanja albanskih, hrvatskih, makedonskih i slovenskih pokreta, ubijeni su mnogi ugledni Hrvati. Među istaknutim žrtvama ističu se Josip Predavec, HSS-ov zastupnik ubijen nedugo nakon izlaska iz zatvora, Đuro Đaković, jedan od visokopozicioniranih dužnosnika još uvijek ilegalne Komunističke Partije Jugoslavije i pravaš Milan Šufflay, koji je ubijen usred Zagreba. Šufflayjevo ubojstvo posebno je odjeknulo u svijetu, posebice zbog zataškavanja od strane vlasti, a pismom su reagirali, između ostalih, Albert Einstein i Heinrich Mann.

Osim individualnih atentata, događali su se i kolektivni pokolji kao što su Sibinjske, Senjske i Vrbske žrtve. Gospodarska i politička hegemonija nije jenjavala, tako da je nova agrarna reforma išla na ruku srpskog seljaštva. Zemlju koja se dijelila prvo su dobivali sudionici Srpskih ustanaka, pa ratni veterani, a tek onda ostali. O odnosu snaga na važnim državnim funkcijama najbolje govori primjer generala Jugoslavenske vojske. Broj srpskih generala bio je 161, dok je hrvatskih bilo dvojica. Slični omjeri bili su i na drugim funkcijama.

Godine 1932., ustaše, koje je od 1928. vodio Ante Pavelić kao tajni, revolucionarni ogranak HSP-a kojemu je cilj stvaranje samostalne Hrvatske, podižu ustanak u ličkom selu Brušane. Ustanak je ugušen bez većih problema. Ante Pavelić je još 1928. u odsutnosti osuđen na smrt od strane Suda za zaštitu države.

Ustaše su u suradnji s makedonskim nacionalistima (VMRO), ubili kralja Aleksandra u Marseilleu (9. 10. 1934.), a vlast je potom preuzeo knez Pavle Karađorđević, na čelu Kraljevskog namjesništva stvorenog u ime maloljetnoga prijestolonasljednika Petra II.