Guslari su je pjevali uz gusle, u dugim zimskim noćina na sijelima

Duvnjaci, Vran planina, gusle
Od davnina pjevali su Duvnjaci: Koja gora Mijo, Vran planinu brate Mijo... U toj narodnoj pjesmi govori se o hajduku Mijatu Tomiću (rođen u duvanjskom selu Brišniku), o jabuki, livadi, koscima i duvanjskom polju, turskom zulumu i razlogu odlaska u hajduke u Vran planinu.

Taj razlog odlaska u hajduke radi livade, nije povijesno utemeljen.To je narodna predaja. Livada i kosidba bila su tek povod odlaska u hajduke u Vran planinu. Po mojemu saznanju (nisam posve siguran) pravi razlog je turski zulum i nepisano pravilo jus primae noctis, što su prakticirali turske age i begovi u basanskim vilajetima, pa se Mijat pobunio protiv toga i ostalih zlostavljanja što su osmanlije radile jadnoj raji. Predaja usmena (koje nije zaživjela u narodnoj pjesmi) kazuje da je Mijat, kao sluga duvanjskog bega, molio da ne spava s njegovom srestrom kad se udavala. Beg ga nije poslušao i Mijat ga je ubio, stukao mu je glavu kamenom kao zmiji i pobjegao u Vran planinu i vremenom osnovao hajdučku družinu od nezadovoljnih i hrabrih hrvatskih momaka, mahom Duvnjaka.

Tu narodnu pjesmu o Mijatu pjevali su Duvnjaci i ne samo oni, nego su je pjevali Hrvati diljem Bosne i Hercegovine i nekih dijelova Hrvatske, trista i više godina. Guslari su je pjevali uz gusle, u dugim zimskim noćina na sijelima, a momci također idući noću curama, pjevali su na blagdanima i dernecima...

Tako sam i ja kao dječak, idući s ocem na silo u rodnom selu Borčanu, slušao guslara Marijana Čolinu kako pjeva i tu pjesmu o hajduku Mijatu iz Brišnika. A slušao sam i momke kako pjevaju tu istu pjesmu skraćenu u nekoliko stihova.

Kad bi naše Čoline zapjevali tu pjesmu o Mijatu hajduku idući noću curama na silo,odjekivalo je u brdu i daleko se čulo.

Koja gora Mijo,Vran planina brate Mijo razgovora nema...

Riječi te pjesme odjekivale su u brdu Libu, koje je između Borčana i Kongore. Odjekivale su kroz godine i stoljeća. Odjekuju i danas u pustoši i duši. Kad su naši ljudi išli u drva u Vran planinu, ili u polje kositi, između ostalih, pjevali su i tu pjesmu o Mijatu hajduku pa je ječala i odjekivala od Vrana do Čvrsnice, kao ona tajna o kojoj pjeva znameniti duvanjski pjesnik Andrija Vučemil, rodom iz sela Oplećana. Napisa Andrija u maestralnoj svojoj poemi Duvanjskoj rapsodiji i ove stihove:

Čvrsnica se s Vranom došaptava
O tajni koja odjekuje svemirom...

Riječ je o pjesmi koju sada Marko Perković Thompson pjeva na neki drugi način, nekim drugim riječima i nekim drugim imenom. Naime, netko je sve to preokrenuo pa je Mijo postao Ivan, pa je duvanjsko polje postalo kupreško, pa su duvanjski hajduci postali kupreški junaci...

 

croexpress.eu