Zlaja samo nastavi kako si naumio. I, hvala ti

U drugoj polovici 1989. godine razgovori oko reforme političkog sustava Jugoslavije bili su na vrhuncu. Sukobile su se dvije koncepcije ona unitarističko centralistička Slobodana Miloševića, koja je propagirala smanjenje ovlasti republičkih SK i jačanje dominacije SKJ, gdje su Srbi bili ogromna većina, te koncepcije koju je propagirao SK Slovenije, na tragu Ustava 1974. Oni su predlagali korjenitu reformu sustava na liniji asimetrične federacije republika u kojoj bi svaka od njih autonomno definirala koje ovlasti prenijeti na federalne organe, a koje zadržati na republičkoj razini.

Piše Slaven Raguž

Taj prijedlog je podržavala i većina iz SK Hrvatske. Svemu ovome prethodila je jedna neviđena agresija svih javnih medija prema Sloveniji i Hrvatskoj, te politička agresija, u vidu asimiliranja časnika JNA unutar zakonodavnih organa SFRJ, kako bi Srbi dobili dodatno na brojnosti. Slobodan Milošević uspijeva nadglasati sve amandmane predložene od strane slovenske i hrvatske delegacije, što rezultira njihovim napuštanjem središnjeg plenuma CKSKJ.

Pri povratku u Sloveniju, član slovenske delegacije izjavljuje „Mislili smo da idemo u Beograd operirati bolesnika, a nabasali smo na mrtvaca". Hrvatska delegacija na kongresu SKH po prvi put koristi terminologiju „majorizacija" (prevedeno sa latinskog - nadglasavanje), kada u zaključcima kažu da ne pristaju na „majorizaciju izraženu nametanjem bilo koga parcijalnog interesa i ne pristajemo na diktat politike pritiska na obnovu hegemonije". Što je uslijedilo u Sloveniji, a osobito u Hrvatskoj i BiH nakon ovoga, kao reakcija Slobodana Miloševića, vrlo dobro smo svi osjetili na svojoj koži.

Čemu ovaj uvod? Prije par mjeseci, kada se još nisu nazirale konture dogovora na federalnoj razini, nije se svima od „naših" svidjelo nazivanje SDP-a jedinom istinskom fundamentalističkom strankom u BiH, osobito u dijelu u kojem se povukla paralela između modus operandija Zlatka Lagumdžije i Slobodana Miloševića. Nakon četvrtka mora se priznati da je Zlatko Lagumdžija uvelike nadmašio svoju muzu Miloševića. Zašto? Iz prostog razloga što u Miloševića nije bilo „sive zone", kako reče Mr. Bean Genjac neku večer u „Temi dana", u interpretaciji Članaka Ustava, nego je on za svaki segment svog diktata tražio uporište u Ustavu.
S druge strane Lagumdžija, njegovi podanici i njegovi sateliti su na onoj tragikomediji od sjednice Doma naroda, a naknadno i na sjednici Parlamenta Federacije, beskrupulozno i, što je najgore, svjesno prekršili Ustav Federacije, osobito kada se govori o formiranju Kluba hrvatskog naroda u Domu i o imenovanju kandidata za Predsjednika Federacije (potrebne ruke trećine od 17 zastupnika, bilo ih 5 na sjednici). Da se radi o pravoj tragikomediji potvrđuje činjenica da je Dom naroda izabrao za predsjednika člana HSP-a, stranke koja u Domu naroda nema niti jednog zastupnika.

Ovo što je na sceni bilo jeste pravi državni udar. Na nedavno postavljeno pitanje „šta bi bilo kad bi bilo", da su kojim slučajem uloge invertirane, tj. da je umjesto SDP-a državni udar napravio ijedan od HDZ-a, nitko nije dao odgovora, a osobito licemjerni predstavnici međunarodne zajednice koji su sada na velikom testu. Ukoliko ne reagiraju valjano, a to može biti jedino poništavanje svih ovih imenovanja i kazna odgovornima, u skladu sa Ustavom, onda sve gubi smisao, pa i samo postojanje ovakve BiH. Umjesto operacije bolesnika,nabasat ćemo na mrtvaca! Koje li kontroverze, Zlatko Lagumdžija, inače Slučajni Prolaznik, najveći „zaštitnik" i još veći rušitelj BiH!

Postoji i jedna pozitivna činjenica u svemu ovome, a to je ponašanje vodstva dva HDZ-a u zadnje vrijeme. Po prvi put u 20 godina naziru se obrisi neke strategije hrvatskoga naroda u BiH i po prvi put imamo zauzet jasan stav. Nije se išlo nespremno na pregovore i nije se popustilo pritiscima izvana. Kapa dolje! Jedina greška u zadnje vrijeme, ako se to greškom može nazvati, jeste organiziranje dirigiranih i umjetnih prosvjeda protiv majorizacije od strane HDZ-ova i govor narodu da je to bila samo podrška, a ne organizacija.

Organiziranje takvih stranačkih i umjetnih prosvjeda, tijekom radnog dana, u radnom vremenu, iskorištavanje manjeg dijela studentske populacije (čitaj mladeži stranaka), znači banaliziranje objektivnog problema hrvatskog naroda u BiH, osobito kad se na fotografijama s prosvjeda u Mostaru vide mnoge osobe, iz oba HDZ-a, koje svojim novčanikom, statusom i pozicijom dokazuju da su više nego dobro do sada živjeli na grbači te majorizacije. Nije ni na jednom od HDZ-a da organiziraju prosvjede i pišu transparente. Prosvijedi moraju biti spontani. Također, organizacija prosvjeda prije lakrdijske sjednice Doma Naroda nema smisla, kad nemaš nikakve instrumente da to spriječiš. Sada je vrijeme za prosvjed! Nakon što se lakrdija u Sarajevu odigrala, dokazalo tko su izdajnici hrvatskoga naroda i tko gladuje za foteljom, interesom i novcem, dva HDZ-a to nisu.

Dva HDZ-a su pokazala dozu političke zrelosti, vjerojatno, kao nikada u recentnijom povijesti i moraju nastaviti tako, bez nepotrebnih eskapada. Nastave li ovako imat će bezrezervnu podršku! I mora se dopustiti Slučajom Prolazniku i njegovim Slučajnim Demokratskim Prolaznicima da nastave sa svojim naumom, jer su oni zajedno napravili nama Hrvatima veliku uslugu: dokazali su djelom da je hrvatski narod institucionalno i politički neravnopravan, otvarajući vrata kreiranju hrvatske federalne jedinice, jer će rezultat njegovih diktata biti isti kao Miloševićev, samo bez rata! Zlaja Slučajni Prolaznik je uradio najveći dio posla za nas i treba mu dopustiti da nastavi.

Zato, Zlaja samo nastavi kamo si naumio! I, naravno, hvala ti!

supersajt.info