Kako nas je mrzio Goran Pandža

Tamo stanuju sve prave patriote. Ako slučajno niste naletjeli na te bravurozne misli, siže je jako jednostavan: Poskok-HB Jugend-Pločkinić. Dakle, sve ono što trenutno „kuri" najbolje na socijaldemokratskom tržištu. Mlad, ali brzoučeći dječak iz Konjica, koji se svim silama i uvlakački trudi dokazati podobnim Hrvatom pred okrutnim i nemilosrdnim okom Ćaršije, pretumbava po tko zna koji put trenutno najsenzacionalniju, lafo i najnacionalniju mantru unutar okvira ove rasturene zemlje.

piše: Martina Mlinarević Sopta l poskok.info

Kad je ovo malo portala zmijskog imena, prije nekoliko godina isplovljavalo u hercegovačka virtualna prostranstva, s idejom da uzburka smrdljivu svakodnevicu tajkunizacije, korupcije i nepotizma u kamenoj žlibini, nismo ni slutili da će kuriozitet za južnim otrovom narasti do te mjere da ćemo danas biti stavljeni u ravan sa Dodikovom plećatom muskulaturom, na mjeraču koji pokazuje jačinu pojedinih rasturača zemlje Bosne i Hercegovine. Jer da smo bili kakvi-takvi vizionari, osigurali bismo svaki klik na stranici kao guzicu Jenniffer Lopez.

Ne znam gdje je tada bio revolucionar Goran Pandža. Ali sasvim sigurno znam da se nije kočoperno suprotstavljao vladajućem Tihiću ili Lepom Haretu. Vjerojatno je negdje u manirama svojih idola, slučajno prolazio.

S druge strane, mi smo u srcu Hercegovine, kao musavi klinci pisali o kriminalu Još Lepšeg Sokola i svih ostalih pripadnika izvršne i zakonodavne vlasti koji su bijesna auta parkirali u hercegovačkim garažama, o kuršlusu rodijačenja pri natječajima za posao, o protuzakonito dodjeljenim stanovima, o sveučilišnoj korupciji koja je cvjetala kao narcisi u konjičkim baštama rijetkih Hrvata, o životu preostalih Bošnjaka u većinski hrvatskim mjestima, o potplaćenim radnicima u tajkuniziranoj mašineriji, u malim konzervativnim sredinama derali smo po degenečenju žena od strane pijanih muževa krkana, o niskomoralnim vrijednostima nekada čestitog društva, o pojedinim pripadnicima klera koji su izravno koketirali s politikom kao sa češkom turistkinjom, bivali smo prozivani za oltarom, roditelji su nam bili šikanirani po cesti, a mi smo i dalje pisali. Neka arhiva Poskoka bude tvoj najbolji jaran za sve ovo što sam upravo navela, Gorane Pandža. Ako ti se ne gadi, naravno.

S godinama smo narasli i mi, a i hrvatski problemi u BIH. Nažalost, jedino što je ostalo isto je svijest prosječnog hrvatskog političara o zaštiti vitalnog nacionalnog interesa naroda kojeg zastupaju, a posebno o medijima na hrvatskom jeziku, tako da je ovaj portal gotovo preko noći postao posljednji stup obrane pred ludilom, koje svoj vrhunac doživljava posljednjih dana. Goran koji Poskoku tako neinovativno pripisuje fašizam, šovinizam i svaki drugi izam tipičan za još ponekog preostalog socijaldemokratskog valter-kolumnistu, uopće nije upoznat s bitnom pozadinom. Ne mislim na stražnjicu, iako su nam i one dobre, hvala na pitanju.

Za razliku od drugih uskogrudno-zatvorenih mjesta i portala koji imaju politiku odjeba za sve što nije na njihovom fonu, Poskok uređuju ljudi koji su potpuno različiti u stavovima, svjetonazorima, političkim opredjeljenjima. Znamo se posvađati po deset puta dnevno, objaviti upravo ovdje tekstove jedni o drugima, prenijeti sve i svakoga od Vardara do Triglava, ponuditi čitatelju širinu po kojima će kreirati mišljenja. Znala sam napokon, zbog Poskoka i nečijih posve tuđih tekstova gubiti vlastite prijatelje, zbog vlastitih tekstova poslove i prozore, ali nikad nisam odustala ni minute od onog u šta osobno vjerujem. No, ono što nam je zajedničko svima koji se okupljamo oko tog zimijskog imena, to je bespoštedni prkos koji nikad nije dao i nikad neće dati da se pljuje kolektiv poštenog naroda, koji nikad nije i nikad neće tolerirati dvostruke aršine zamućene u kuhinji nakazne demokracije koja guši volju konstitutivnih građana ove zemlje, ma iz kojih oni pripizdina dolazili, to je neviđen otpor prema svakoj vrsti zlatkovski-modificirane pravde koja od listopada do danas bespoštedno siluje zdrav razum, to je hrvatski ponos koji se ne traži u analnim otvorima onih koji tvoj narod istjeravaju iz njegove vlastite zemlje, bez imalo srama.

Vidiš Gorane, politička demokracija koju zastupaš, slična je demokraciji koju ti pišeš gdje pišeš. Selektivna je. Simpatična dok si ti simpatičan. Okrutna ako samo pokušaš otvoriti oči. Ja recimo mogu reći da je Dragan Čović krimos radi kojeg zjape hale i halice diljem Hercegovine prazne. I da mi je IMJ obezglavljeni matorac. I da je Pločkinić sa svojim „Zovni ako Želja nije tvoj Presidente" pozivima po marku zabetonirao svoj idiotizam. I opet ću pisati na desnom „plaćeničkom" Poskoku. Usporedbe radi, probaj ti malo o reketu Velikog Vođe. Inzko će ti momentalno srediti da i iz Čemerike izgon dobiješ, a ne s pro-sdpovskih portalčića.

Ja recimo mogu reći da je Zlatko personifikacija modernog Miloševića i da klaunski izvodi sve one akrobacije kojih se službeno Sarajevo u osamdesetima grozilo. I da se moja zemlja pretvara u Bošnjakistan u kojem nema mjesta ni za kog tko misli drugačije od SDP poslušnika. I opet ću pisati na lijevom Indexu. Usporedbe radi, probaj ti malo o najvećem novinaru naših naroda, hodajućoj kleveti - Bakiru Šezdesetminutnom. Ili budi human i altruističan kako te uči silno željeno građanstvo i jednakost u tebi, pa se osvrni na kretensku presudu Avdiću i Slobodnoj Bosni. Znam, onda ne bi više mogao pisati za raju, ali to se zove obraz, Gorane. Kojeg imaš ili nemaš.

Pokušam se staviti u tvoju poziciju dok objašnjavaš kako ti prijete, ali mi ne ide. A imala bih razloga, tristo puta gorih nego ti. Primjerice, da nazovem čitav jedan portal Sarajevo X leglom SDP-ovog nacional-šovinizma, tamo gdje se čerečim u tančine moje duše i tijela među anonimusima, tamo gdje je mržnja prema Srbima i Hrvatima svakodnevni must have. Ne mogu, prvo jer nisam plačkava maza koja ne može istolerirati gluposti i neki portal mi nije personifikacija stanja svijesti jednog naroda, a drugo jer tamo piše moj divni kolega Ahmed Burić i još mnogi odlični ljudi. Također, nazvati stranicu s koje ti prosipaš svoje prosere ovakvom ili onakvom značilo bi da pljujem na gospođu koja ju vodi, a koju inače beskrajno poštujem iako se politički ne slažemo. I to se znaš, zove obrazom.

U svom tekstu moliš nadležne organe da se pozabave forumašima Herceg Bosne jer su se, pazi tek te budalaštine, u internetskim zafrkancijama od posla, usudili „prijetiti" dvojcu bez pameti Jurišiću i Lijanoviću. Ja sam član tog foruma, i imenom i prezimenom se evo stavljam na raspolaganje MUP-u ZHŽ-a svaki dan, jer ovog trena osjećam užasan poriv da Jurišiću izbušim sve četiri gume i opalim tać. Jel me to čini SS Jugendom, dragi Lastane? Ne.

To me čini samo živom osobom koja osjeća pojave oko sebe. Na način na koji ih doživljava svaki prosječni Hrvat u Bosni i Hercegovini u ovom trenu. Onaj koji ne viri Zlatku ispod tregera i ne pokušava sebe pod svaku cijenu izgraditi po mjeri Baščaršije, onaj koji hladne glave razumije što se u zemlji događa, onaj koji je Hrvat ponosom, srcem i iskrenim pripadanjem tom narodu. Svaki takav ovog časa osjeća silovitu želju da zašamara ovaj duo. Molim te pošalji drotove na nas!

Na samom kraju, Gorane Pandža, iako ne izgleda ponekad tako, može se iskreno. Teško je i trnovito u ovakvom nakalemljenom sustavu vrijednosti, ali je u finalu trke osobno zadovoljstvo puno veće. Kad znaš da nisi morao pojesti nikakva govna i ničiju ruku polizati da bi legao miran i svoj. I da su jedini ljudi kojima odgovaraš na ovom svijetu - tvoj vlastiti ćaća i Bog. Uspinjati se na skali poremećenih socijademokratskih vrednovanja trenutno nije nikakav doseg, mada iz Amerike izgleda tako. Jer s te pozornice bježe glavom bez obzira svi oni koji u svojoj glavi imaju još nešto obzira. I koji se usude pogledati u oči sranjima na sve tri strane. Pljunuti i zapljeskati gdje treba. Pa da sto puta riskiraju fašističko znakovlje oko svojih imena.

Da završim na tvoj način, ja se ovih dana spremam na Sarajevske dane poezije. Prezirem Zlatkov debilizam, pa svejedno postojim. Naći ću se sa svim mojim prijateljima Bošnjacima od kojih niti jedan ne dijeli moje političko opredjeljenje. Ali se razumijemo i razgovaramo otvoreno o problemima naših naroda. I nitko nikoga ne zove fašistom zbog toga. Probaj se nadisati zraka izvan kutije u koju si se zatvorio. Godit će ti.

I da ne zaboravim još jednom, sačuvaj dva prsta obraza i ako možeš, živu glavu. Tako je vazda govorio pošten narod u našim krajevima. Ovim kamenjarskim, ustašoidnim.