Hadžifejzović, Radončić, Kopanja, Pećanin i Avdić odgovaraju Lagumdžiji

...da zbog svojih privatnih poslova miniraju formiranje državne vlasti; prvi put u povijesti bh. novinarstva, Slobodna Bosna je uspjela okupiti sve „sporne" novinare koje je prozvao Lagumdžija

„Možeš što hoćeš, možeš dokle hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš to šta hoćeš", poručio je Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP BiH, prošle subote Miloradu Dodiku na početku svog 20-minutnog gostovanja u Dnevniku Federalne televizije. U do sada nezabilježenom privatiziranju etera jednog javnog servisa u kojem bi, barem tako pristojnost i profesionalnost nalaže, predstavnici svih političkih stranaka trebali imati podjednak tretman, Lagumdžija je svoj skoro pa monolog pored hipnotiziranog voditelja zaključio pozivom desetorici najistaknutijih političara i petorici novinara i vlasnika najistaknutijih medija u BiH da javnosti podastru podatke o porijeklu svoje imovine i načinu na koji su je stekli. Sve kako bi se, pojašnjava Lagumdžija, uspješno provela njegova ideja o usvajanju Zakona o oduzimanju opljačkane imovine.

„Dajte da izađemo pred ljude ove zemlje, da se koliko sutra u Parlamentu po hitnom postupku, prije nego što se i formira Vijeće ministara, usvoji zakon o oduzimanju opljačkane imovine... Nek' se tu nađu oba Bakira, nek' se nađu i jedan i drugi i treći Željko, nek' se tu nađu i jedan i drugi i treći Senad i oba Dragana i Zlatko i Mile, da deset ključnih političara i pet ljudi iz ključnih medija pokažu tko je što stekao", poručio je Lagumdžija.

Slijedom Lagumdžijinog javnog poziva, tražili smo od prozvanih senada, bakira, željka, vlasnika medija komentar Lagumdžijine inicijative, ali i potpune SDP-ove kontrole FTV-a koja više, u prilozima i komentarima svojih novinara, i ne krije potpunu jednostranačku opredijeljenost. Bakir Izetbegović nije mogao odgovoriti budući je na služebnom putu u Njemačkoj, Bakir Hadžiomerović i njegovi suradnici iz 60 minuta principijelno ne žele komunicirati sa Slobodnom Bosnom...

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, zato jesu komentirali ostali prozvani koji su gotovo pa jednoglasni u svojim stavovima - FTV je postala stranačka televizija SDP-a koja, propagirajući isključivo stavove njezinog lidera, zemlju vodi u najveću političku krizu nakon Daytona.

„U predizbornoj kampanji Lagumdžijina partija je nastupala s parolom Država za čovjeka. Od početka te iste kampanje pa sve do danas uređivačka politika javnog federalnog servisa prilagođena je pravilu Televizija za jednog čovjeka. A taj čovjek je Zlatko Lagumdžija, koji FTV-om upravlja na način na koji već godinama gazduje SDP-om BiH, kao društvom jedne osobe", komentira Senad Pećanin, jedan od „trojice prozvanih Senada".

„No, moram priznati da kao novinar ne vidim problem u samoj činjenici da jedna televizija potroši 20 minuta svog dnevnika na gostovanje Lagumdžije: ipak se radi o lideru koji je svojom samoljubivošću, cinizmom, bahatošću, arogancijom i istragom protiv njega za drski kriminal paralizirao državu, stvorio najozbiljniju poslijeratnu političku krizu, koji je ogromnu većinu Hrvata uspio uvjeriti da im je Banja Luka bliža od Sarajeva. Pa čak i to da su jednoj Vesni Pusić sada bliži stavovi Dragana Čovića nego SDP-a BiH! Za takav učinak ni čitav Dnevnik nije puno! Naravno, problem je što je 'intervju' vođen u skladu s uređivačkom politikom tog 'javnog servisa', po kojoj su svi podobni novinari te kuće 'veći katolici od Pape', to jest, veći SDP-ovci od Lagumdžije."

Kako je Lagumdžija postao milijunaš?

S obzirom da Lagumdžija gorljivo zagovara zakon o oduzimanju imovine, bilo bi zanimljivo da lider SDP prvi pojasni način na koji je u postratnim godinama stekao status milijunaša. Ako je suditi po imovinskom kartonu koji je morao popuniti pred listopadske izbore prošle godine, Zlatko Lagumdžija je jedan od najimućnijih građana BiH. Kada su nekretnine u pitanju, Lagumdžija je naveo da je u posjedu stana u središnjoj sarajevskoj ulici Ćemaluša, vrijednog 280 tisuća maraka, stana i parking mjesta u sarajevskoj ulici Alipašina, vrijednog 180 tisuća maraka, te voćnjaka i dvorišta u sarajevskom naselju Poljine, vrijednog 80 tisuća maraka. Lagumdžija je suvlasnik stana u Dubrovniku, vrijednog 200 tisuća maraka, te četiri parcele u Trebinju, za koje nije naveo tržišnu vrijednost. Njegova supruga Amina vlasnica je marketinške agencije Ars Creativa koja je smještena u zgradi Tehel, u središnjoj sarajevskoj zoni Skenderije, u kojoj kvadrat stana košta oko četiri tisuće maraka. U dijelu imovinskog kartona pod stavkom „ušteđevina", Lagumdžija je napisao kako na bankovnom računu ima 90 tisuća eura ušteđevine, 185 tisuća eura oročenih za školovanje djece te 10 tisuća maraka stare devizne štednje. Za kupovinu stana i izgradnju od Unicredit banke je uzeo kredit od 94 tisuće maraka, od Raiffeisen banke 140 tisuća maraka te još 45 tisuća maraka od Univerzal banke a pozajmicom od 80 tisuća maraka napravio je polog za kredit. Kada su prihodi u pitanju, Lagumdžiji je, po podacima iz Parlamentarne skupštine BiH, od siječnja 2009. do travnja 2010. godine isplaćeno 24 tisuće maraka koje je poklonio u humanitarne svrhe. Njegova profesorska plaća na Elektrotehničkom i Ekonomskom fakultetu je 2.333 marke, u vrijeme dok je obavljao dužnost ministra vanjskih poslova BiH imao je plaću od 1.785 maraka, a prosjek zastupničkih paušala u Parlamentarnoj skupštini BiH iznosio mu je 833 marke.

Pećanin: Što ću jadan, kad otkriju...

Svi prozvani su, komentirajući Lagumdžijin javni poziv na provjeru porijekla imovine, složni u konstataciji kako se radi o najavi pritiska na novinare, ali i na policiju i Tužiteljstva koji se bave slučajevima u koje su izravno ili posredno uključeni ljudi iz vrha SDP-a BiH.

„Ne znam kako druga dva Senada, ali ja sam umro od straha", kaže Senad Pećanin.

„Što ću ako se otkrije da radim na fakultetu na kojem sam dobio 100.000 KM kredita za stan, iako sam već imao jedan stan koji uz mjesečnu kiriju od 5.000 maraka izdajem američkoj ambasadi, a onda se otkrije da me je fakultet oslobodio otplate kredita? Pa se otkrije koliko sam dnevnica za putovanja naplatio od fakulteta na kojem radim, stranke u mom vlasništvu i Parlamenta čiji sam zastupnik ne samo ze mene, već i za suprugu i gardu posilnih koji me prate na putovanjima? Pa što ću, žalosna mi majka, ako se otkrije da sam pod prijetnjom podnošenja prijedloga zakona za reviziju privatizacije reketirao jednog ovdašnjeg tajkuna primoravši ga da mi isplati dva milijuna maraka (i još mi duguje!) za kupovinu tvrtke (koja, naravno, nije bila registrirana na moje ime) od tri kompjutera i softver koji košta 50.000 maraka? A što ću ako netko usporedi moja primanja na fakultetu (na kojem me studenti prepoznaju zahvaljujući medijima) i vrijednost moje vile na Poljinama? Ili ako se otkrije da sam vršio pritisak da tuzlanski načelnik Jasmin Imamović namjesti tender tajkunu, mom i Željkovom prijatelju, koji je vlasnik Robota, za kupovinu općinskog zemljišta, onako kako je to Hamdija Lipovača uradio u Bihaću? A da ne pričam što ću ako se tužitelj Barašin i njegove kolege konačno osmjele i obilje dokaza za reketiranje Nihada Imamovića ne sakriju nego ih pretoče u optužnicu?! Mogao bih redati ovako jos prilično dugo, ali da se uozbiljim. Radi se o klasičnoj prijetnji Avdiću, Hadžifejzoviću i meni, koja za cilj ima ukazati svima - i novinarima i analitičarima i policajcima i tužiteljima i sudcima i rivalskim političarima što će ih čekati, osim tradicionalnih 60 minuta, ako se usude postaviti Lagumdžiji bilo koje pitanje ili iznijeti bilo koju ocjenu mimo onih koje iznose novinari njegove televizije. Ako Lagumdžija, kao građanin protiv kojeg se vodi istraga za teški kriminal, ima pravo uvjetovati istragu istragom protiv osoba koja on odredi, postavljam slijedeće pitanje: imaju li isto pravo i svi ostali građani protiv kojih se vode istrage za kriminal? Ima li isto pravo i Zijad Turković? Ako se ovako ponaša dok još nije sklepao 'programsku koaliciju' i formirao vlast, tko zna što nas još čeka kada 'Mićin' drug i stvarno preuzme poluge vlasti?"

Hadžifejzović: To je javno rušenje države

Senadu Hadžifejzoviću potpuno je nejasna situacija u kojoj političar koji već godinama ne izlazi iz parlamentarnih klupa poziva novinare da javnosti predoče svoje imovinsko stanje. Hadžifejzović kaže kako bi Lagumdžija morao, prije svih koje je prozvao, pokazati svoj imovinski karton i dokazati na koji je način stekao svoju imovinu.

„Ja ću to javno i rado uraditi, ne zato što Lagumdžija to hoće već što nemam što kriti, iako zakonski nemam nikakvu obvezu to učiniti. Nisam ja na jaslama države, nisam ja blizu sefa, sehare, hazne i proračuna. Nisam krao, reketirao, ucjenjivao. Nemam ništa na imenu svoje supruge, svoje djece, sve što imam moje je i na mome imenu", bez oklijevanja kaže Senad Hadžifejzović, dodajući: „Ali, kada objavim podatke, zatražit ću od Lagumdžije da provjeri moje imovinsko stanje (mada znam da on kao 'boljševik', 'udbaškim' metodama to već radi, provjerava i rovari) i ako nađe ono što nisam prijavio - ja mu poklanjam. Ali ako i kad mi nađemo da on ima više nego što je prijavio zatražit ćemo da to vrati narodu i da za to odgovara. Ja sam za taj zakon, ali ne kontam zašto je on za taj zakon?! Dok se Lagumdžija, istovremeno, bavio biznisom, politikom, partijom i fakultetom, ja sam rintačio na BHT i vadio je iz govana i gubitaka i izvadio je, doveo je do pozitivnog poslovanja a onda je on preuzeo FTV i na nju postavio svoje ljude koji su je doveli do milijunskih dugova. To što je on uradio na FTV-u neku noć, to je bila demonstracija gluposti, loše glume, fatalizma, destrukcije i demagogije. To je javno rušenje države! Siguran sam da će se sva tri Senada (iako ni jedan od nas ne voli da je u ovom trojstvu) javno obrukati svojim imovinskim kartonima i da ćemo u usporedbi sa Lagumdžijom ispasti fukare, ali će se vidjeti da sam (govorim u svoje ime) bogatiji od Lagumdžije duhovno, a to je bogatsvo njemu nedostižno. Naime, ne može se ukrasti."

Za provjeru spremni

Spremni za provjeru porijekla svoje imovine su i dvojica vlasnika najvećih printanih medija u BiH, Fahrudin Radončić i Željko Kopanja, koji kaže kako je u ovom trenutku zakon o oduzimanju ilegalno stečene imovine jedina stvar u kojoj podržava Lagumdžiju.

„Pozdravljam poziv Zlatka Lagumdžije da svi predoče svoju imovinu i njeno porijeklo i rado se odazivam. Moja imovina je transparentna i spreman sam da njeno porijeklo provjere svi istražni organi i svi mediji svijeta. Isto tražim i kada je u pitanju imovina Zlatka Lagumdžije i svih drugih političara. Sve što sam nelegalno stekao neka mi oduzmu. Sve što su oni nelegalno stekli neka im oduzmu. To je jedan od rijetkih zahtjeva u kojim podrzavam Lagumdžiju", kaže Kopanja.

Radončić: Što Lagumdžija nije spomenuo predratne milicionare?

Radončić, pak, smatra kako je Lagumdžijin poziv samo još jedan vrsta pritiska kakvim se Lagumdžija već koristio u vrijeme kada je njegaov SDP bio kičma Alijanse za promjene.

„Prilikom kandidature za člana Predsjedništva BiH ja sam svu svoju imovinu prijavio SIP-u i ona je dostupna javnosti. Međutim, i ja i 'tri Senada' , kako ih u emisiji sabira gospodin Lagumdžija, smo kao priznati i poznati predratni novinari pokrenuli svoje privatne medije i na tržištu smo, s manje ili više pojedinačnog uspjeha, kapitalizirali vlastitu stručnost, neprospavane noći, rad i nas osobno i naših timova i zajednički proliveni znoj. Nitko od nas nije primao plaću iz proračuna ili je zarađivao na mnogobrojnim državnim fakultetima", kaže Radončić, nastavljajući: „Uostalom, u svim demokratskim društvima, novinari i izdavači su ti koji javno pitaju političare kako su se obogatili, a ne obratno. Uz to, famozni reket -zakon o oduzimanju ilegalno stečene imovine već se u nazivu svjesno krivotvori. Gospodin Lagumdžija već dugo neuspješno nameće kvazizakon o političkoj agenciji koja će umjesto neovisnih sudova moći ljudima bez suđenja oduzimao ono što želi. Ili im, eventualno, samo zaprijeti da će im oduzeti imovinu ako ne budu kooperativni kada je vlast u pitanju ili možda financiranja vladajućih stranaka. Nije nikakva tajna da je gospodin Lagumdžija taj zakon o agencijama koje u njihovoj igri lažnog poštivanja neovisnosti sudova nisu htjeli imati čak ni Tito ili Staljin, prije deset godina plasirao iz dva razloga: prvi, da izvrši pritisak na vlasnike medija koji su ga kritizirali u razdoblju vlasti Alijanse za promjene. Drugi je razlog bio da se svjesno skrene pažnja s postojanja državne mafije koja je otela preko 120 kompanija, koja upravlja pojedinim političarima i tom demagoškom pričom o zakonu o oduzimanju nezakonito stečene imovine vješto pobjegne od suštinskog antikorupcijskog udarca, tj. poništenja ratne privatizacije i prljavog dijela poratne privatizacije. Uostalom, zašto Lagumdžija u priči o medijskim izdavačima nije smio spomenuti imena predratnih milicionera i primitivaca koji su privatizacijama postali medijski magnati da baš oni objasne legalnost svoje imovine, nego se fokusirao na novinare koji su na bazi svog znanja postali pokretači, vlasnici ili suvlasnici pojedinih medija."

Vaskovićem protiv reketa

Svoje gostovanje u Dnevniku Lagumdžija je okončao komentarom, kako to kažu na FTV, „brutalne hajke režimskih medija iz RS-a protiv Bakira Hadžiomerovića i Slobodana Vaskovića", novinara magazina 60 minuta. Iako je potpuno nejasno kako se Vasković, od predratnog člana baleta sarajevskog Narodnog pozorišta, preko novinara SRT koji je sa Ratkom Mladićem u ljeto 1995. godine ušao u Srebrenicu, pa do odanog novinara poratnog SDS-a koji mu je, navodno, uz pomoć Carina RS, kupio stan, nametnuo kao ikona nezavisnog novinarstva u BiH, Lagumdžija je iskoristio priliku da navodne napade na Vaskovića ocijeni montiranim aferama u režiji moćnika iz RS-a koji progonom istraživačkih novinara žele stvoriti mirno okruženje za legaliziranu pljačku. Vlasnik „režimskog medija iz RS-a" Željko Kopanja, čije je Nezavisne novine Vasković u prilogu za 60 minuta nazvao terorističkim, kaže kako ga uveseljava Lagumdžijina zabrinutost za slobodu medija u ovom entitetu.

„Svašta u životu sam bio, ali nisam još bio terorista. Moram reći da su me ove kvalifikacije nasmijale do suza. Nisu Kopanjini 'teroristički mediji' napakirali Lagumdžiji da je Nihadu Imamoviću tražio 3,5 milijuna KM reketa, pa spustio cijenu na 2,2 milijuna. To je navedeno u prijavi koju je podigao MUP FBiH protiv njega i vrha SDP-a kojom ih tereti za reketiranje investitora. Nisu Kopanjini 'teroristički mediji' to snimili, niti su davali izjavu Tužiteljstvu BiH. Oni jesu objavili snimak razgovora investitora s Lagumdžijinim partijskim kolegama kada su im tražili reket, kao i izjavu Nihada Imamovića datu MUP-u FBiH i Tužiteljstvu BiH. Ista stvar je i s Lagumdžijinim privatnim novinarom Bakirom Hadžiomerovićem. Nisu Kopanjini 'teroristički mediji' pisali zahtjev direktoru INA-e da mu odobre mito od 30.000 eura, mi smo taj dokument objavili. Sve to pakirati danas i adresirati na zavjeru Dodik - Kopanjini 'teroristički mediji' bijedna je 'vadiona' nemaštovitog dvojca Lagumdžija-Hadžiomerović."

S druge strane, Fahrudin Radončić na Lagumdžiju gleda kao na jednog od onih koje je prozvao u svom istupu u Dnevniku, dakle, kao na nekoga tko je sam sklon montirati afere.

„Koliko god on to negira, Lagumdžija je bio sklon političkim nalozima da se njegovim neistomišljenicima policijski montiraju kriminalne i financijske afere", kaže Radončić, pojašnjavajući: „Koliko ja znam, a nažalost znam dobro, dok je bio u srdačnim odnosima s bivšim direktorom Federalne policije gospodinom Zlatkom Miletićem, isti me je vrlo tendeciozno dovodio u najodvratnije kontekste uličnog kriminala, financijskih malverzacija, pa čak i bacanja bombi po Sarajevu. Naravno sve je to palo, a činjenica da sam kao bošnjački političar dobio apsolutno najveći broj glasova u Sarajevskom kantonu, dovoljno govori sama po sebi. Hoću reći da je, makar prema informacijama iz medija, Lagumdžiji krivičnu prijavu podnio isti taj njemu nekada omiljeni i lojalni Miletić. Može li iza svega eventualno stajati Milorad Dodik zaista neću licitirati i javno razmišljam o tome što su jedan drugome u stanju učiniti dva nekada vrlo bliska političara. Očigledno je da oni koji su drugima dok su bili na vlasti montirali afere, iz vlastitog iskustva izgleda znaju da najčešće iza svega stoje politički nalogodavci, pa i sada kada su oni u pitanju. Ipak, neovisno od svega što naslućujem da će se događati u narednom razdoblju, želim vjerovati da živimo u zemlji u kojoj ni Dodik, ni Lagumdžija, pa ni priljepak u liku Sulejmana Tihića, neće moći utjecati na tužiteljstva i da će pravosuđe raditi samostalno, suvereno i u skladu sa zakonom."

Hadžifejzović je u svom komentaru oštriji od Kopanje i Radončića, tvrdeći kako je galama koja se diže oko navodnih pritisaka iz RS-a proračunato izvedena kako bi se pažnja javnosti sklonila s afere Reket.

„Ovako braneći Bakira, Zlatko samo dovodi u sumnju i Bakira Hadžiomerovića i sebe. Ako je mudar, Bakir će Zlatku reći 'Nemoj me više, molim te, braniti'. Ako je još mudriji, morat će se javno odreći Zlatka. Lagumdžija sve ovo i radi da bi prikrio aferu Reket ili ublažio njen odjek u javnosti. To je njegova stara taktika 'Drž'te lopova' kojom skreće pažnju sa sebe. Providno. Već viđeno. Da budem jasan, ja nemam ništa osobno protiv Lagumdžije, ali on je ličan prema svima koji ne misle da je on najljepši i najbolji. U mojim emisijama jesam rekao i stojim iza toga - nije fer da Lagumdžija bude premijer. To mora da bude Hrvat, nije pametno tjerati Hrvate i Srbe iz Bosne. Ispast će da su Bosanci/Bošnjaci krivi za raspad države, nije mudro ignorirati izbornu volju Hrvata. Pobijedili su, pa neka i vladaju, ali Lagumdžija to ne shvaća kao dobronamjernu kritiku, čak i savjet, već kao napad na njega. Da ga napadam, vjerojatno bih ga i oborio." Konačno, kao i Hadžifejzović misli i treći od prozvanih Senada, Pećanin, kojem je neshvatljivo da Lagumdžija povezuje prijetnje Slobodanu Vaskoviću sa istragom Tužiteljstva BiH u aferi Reket.

„Smatram, kada je riječ o navodnom dokumentu koji potvrđuje da je Bakir Hadžiomerović uzeo novac od direktora INA-e, da se radi o gnusnom falsifikatu dostojnom svakog prezira. S druge strane, ta odvratna podvala nema nikakve veze sa istragom koja se zbog reketiranja Nihada Imamovića i grupe sarajevskih biznismena vodi protiv Lagumdžije i njegovih ortaka iz vrha stranke", kaže Pećanin zaključujući:

„Lagumdžija manipulira i namjerno povezuje ova dva nespojiva slučaja, na što Hadžiomerović, nažalost, pristaje. A nespojiva su i zato što za pokušaj reketiranja postoji toliko dokaza da će bh. javnost ostati šokirana ukoliko Barašin i njegovi tužitelji budu imali hrabrosti da ih iskoriste pri pisanju optužnice. Neke od dokaza sam imao prilike čuti, neke vidjeti, s ključnim akterima pokušaja reketiranja (i žrtvama i osumnjičenim i istražiteljima) sam razgovarao i uvjeravam vas: Federalna policija i OSA su tako dobro dokumentirali prijave nepobitnim dokazima da se njihove akcije ne bi postidio ni američki FBI! Nažalost, bojim se da je Zlatko Miletić upravo zbog vrhunskog policijskog angažmana u dokumentiranju spomenutog reketiranja kažnjen uklanjanjem s pozicije direktora Federalne policije. No, i Sanader je svojevremeno smijenio šefa hrvatske policije Fabera, pa mu to nije pomoglo. Što mislim o Kopanjinim medijima davno sam napisao i vjerujem da su moji stavovi poznati i vašem čitateljstvu; no, kada Mićin drug optužuje medije u RS-u kredibilan je taman koliko i Mićo kada govori o FTV-u."

FTV je prostitutka, koja tjera Srbe i Hrvate iz Bosne

Dvadesetominutni monolog Zlatka Lagumdžije u središnjoj informativnoj emisiji javnog federalnog servisa svi sugovornici Slobodne Bosne, koje je Lagumdžija pozvao da javnosti pokažu svoj imovinski karton, ocjenjuju kao konačnu potvrdu privatizacije ove medijske kuće od strane SDP-a i njegovog predsjednika.

„Od osnivanja FTV-a Zlagumdžija je 'poklopio' taj segment javnog servisa. I kada nije gost, njegov duh lebdi eterom. Kada njegovi novinari otvaraju usta, on kroz njih zbori. Samo na FTV on je najljepši, najpametniji, najbolji, najpošteniji a svi ostali su ružni, glupi, loši i kriminalci. On je 'vlasnik, glavni urednik, producent i najveća novinarska zvijezda FTV-a', a većina novinara su samo njegovi spikeri, marionete i megafoni. Da budem jasan: o Lagumdžiji govorim, ne o SDP-u", kaže Senad Hadžifejzović, dodajući:

„Iskreno, rijetko gledam FTV jer i ne gledajući znam što Lagumdžija misli. Slučajnost ili ne, ali kada god sam i prije i za vrijeme i nakon izbora pogledao nešto na FTV-u vidio sam samo Lagumdžiju Pozitivca i Ostale Negativce. Posljedice su katastrofalne, profesija srozana na razinu prostitucije, Hrvati i Srbi proglašeni fašistima, Bošnjaci mamlazima, zavađeni Sarajevo, Mostar i Banja Luka... Ta 'politika' tjera Srbe i Hrvate iz Bosne, daje im alibi da odu ili, najmanje, da utvrde podjelu." „Informativni program FTV-a nije samo u postizbornom razdoblju, nego je godinama ranije naklonjen SDP-u i naročito gospodinu Lagumdžiji i to je općepoznata pozicija. Posljedice su već takve da jedino u Federaciji oporba jeste medijski diskriminirana i naš javni servis u tom smislu djeluje zaista anahrono i tužno. Treba samo pogledati javne servise susjednih zemalja i vidjeti da tamo svako večer opozicija potpuno ravnopravno javno iznosi svoja politička stajališta i kritike vlasti", tvrdi Fahrudin Radončić.

„Ljudi s FTV-a trebaju iskreno spoznati da svakoj demokratskoj državi trebaju i dobra vlast i dobra oporba. U protivnom će FTV nakon osam godina ponovo participirati u politici jednoumlja i ideološke diktature koja je izmišljala političke i financijske afere s teškim posljedicama po ovu zemlju."

S druge strane, Željko Kopanja smatra kako SDP, privatiziranjem Informativnog programa FTV, radi istu stvar za koju optužuje druge, da se javnim servisom služi za osobne obračune.

„Više nego otvoreno FTV je javni servis SDP-a i sredstvo Zlatka Lagumdžije za osobne i stranačke obračune sa svima onima koji mu zasmetaju u njegovoj političkoj viziji. Posljedice po društvo naravno nisu bezazlene. Takva uređivačka politika javnog servisa vodi u jednoumlje i potpunu manipulaciju javnim mnijenjem. Pogaženi su svi standardi profesije i izvršena zloupotreba javnog dobra svih građana zarad interesa pojedinca i jedne partije. To se oduvijek i svuda zvalo autokratija i totalitarizam. Ali na strankama u Federaciji, demokratski izabranim predstavnicima vlasti, koji sjede u Parlamentu FBiH koji je osnivač FTV je da nađu način da se ova zloupotreba zaustavi. To je jedini način, jer je jasno da regulator koji ima zakonsku obvezu to učiniti, mislim na Regulatornu agenciju za komunikacije, iz istih političkih razloga neće da se miješa u svoj posao. Ovo mora prestati, jer FTV ruši državu", pojašnjava Kopanja.

Istog je stava i Senad Pećanin, jedan od trojice „prozvanih Senada".

„Nije FTV Lagumdžijin organ samo u postizbornim mjesecima već i godinama prije, s tim što se u neprekinutoj erektivnoj fazi, koja još uvijek traje, nalazi od početka predizborne kampanje", tvrdi Pećanin. „Posljedice su već sada pogubne: nakon što je Dodikova propagandna mašinerija uvjerila javnost u tamošnjem entitetu da je FTV antisrpska, sada je i ogroman broj Hrvata u BiH doživljava antihrvatskom. No, 'filozofi su različito tumačili svijet', a radi se o tome da je FTV jedna antijavna antiprofesionalna antitelevizija. S druge strane, Dodik je svojom propagandnom medijskom mašinerijom iskopao raku novinarstvu u BiH, a Lagumdžija ga Federalnom televizijom gura u nju. Zato nema ništa tragikomičnije nego kad FTV pljuje po banjolučkim medijima."

Svi u napad jedan je Senad

Ne vjerujem da je Zlatko Lagumdžija toliko pođonio obraz i mene strpao u tu neku novinarsku tajkunsko-profitersku elitu. Ne znam na koja se tri senada referirao, ali dovoljno je Zlatko pametan da mene u taj koš ne strpa; baš me briga za ostalu dvojicu. Ima tu još intrigantnijih imena, raznoraznih damira, pored ostalog. Ne osjećam se prozvanim, jer je Zlatko bio kod mene kući (hvala mu!) kad mi je otac umro; bio sam i ja na dženazi njegovoj materi Raziji (hvala joj). Mogao je Zlatko, kao i stotine ljudi kojima su vrata moga stana vazda, dvadeset i četiri sata otvorena, golim okom vidjeti da moj „krov nad glavom" (kada se dobro „nategne" ima skoro 55 kvadrata) ima kvadraturu kao svaki hodnik u Zlatkovih nekoliko njegovih stanova u centru grada. I to je to moje „poslovno carstvo". Ne vjerujem ni da mu je takav ispad mogao sugerirati Bakir Hadžiomerović, zato što smo Bakir i ja istu muku dijelili, kao sarajevska djeca i nekakvi novinari, da se kako-tako dočepamo krova nad glavom. I pomagali smo se, neselektivno i nekritički... koliko smo mogli.

Tjera me Lagumdžija na nešto što ja njemu nikada ne bih poželio - da ustanovim kakva sam budala ispao u pretvorbi i tržišnoj ekonomiji! Ja ispao budala, i ne sekundu se zbog toga ne stidim se, niti žalim, on ispao majstor i kuka gdje god stigne. Za građanskog, liberalnog političara, kakvim se Lagumdžija deklarira nije baš uljudno da ljude nasilno trpa u „kolektivitete" - kategorizacija „senadi", „fahrudini"... žalosno „tukne" po boljševičko-nacističkoj matrici. Niti su svi senadi isti, niti su svi SDP-ovci podjednaki..., kaže glavni urednik Slobodne Bosne Senad Avdić.

(Slobodna Bosna)