Dodik: "Kako da zavolim BiH koja je isključivo u funkciji ponižavanja Srba"

Milorad Dodik, SNSD, Milorad Dodik, Milorad Dodik, BIH, Milorad Dodik, dragan čavić, Milorad Dodik, BIH, Milorad Dodik, Sarajevo, policija, Milorad Dodik, BIH, Sarajevo, Milorad Dodik, BIH, ustavni sud, BIH, Milorad Dodik, Republika Srpska
To što je cio diplomatski svijet aplaudirao dok je polagao prisegu, nije ga relaksiralo. Pritiske, kaže, već nazire. A i ne zna kako bi moglo biti drugačije. Niti kako bi se navikao na život bez njih. Čudno zatišje, koje ovih dana vlada u RS, ne mijenja ništa. Pa ni njegove ciljeve. Ni političke, ni životne. Što je kod njega isto. RS je, tvrdi, njegov život. A gde je život, tu je i njegova obrana. Od koje, poručuje, nije spreman da ustukne.

U svom prvom predsedničkom intervjuu za srbijanske "Novosti", dan uoči priopćavanja sastava nove vlade, kaže da neće napustiti čvrste pozicije zbog kojih su mu već prijetili ne zaboravljajući nijedan "metak" iz tog arsenala: od smjene, do stavljanja na crne liste. Odolio je svemu. A "naredan" je, ne krije, i svemu što ga čeka.

- Hoće li Dodik predsjednik biti mekši od Dodika premijera?

Nisam spreman da se mijenjam. Autonomiju i samoopstojnost koju smo stvorili nećemo podrediti ničemu, pa ni europskim zahtjevima. Za nas samo mir nema alternativu. RS neće biti problem ni u čemu. Ali, neka zaborave svi koji su to namjerili da će moći RS da potkusuruju svoje odnose sa muslimanima u svijetu. Srbi, ovakvi kakvi jesu, koji podmeću leđa i gdje ne bi trebalo, ostaju Srbi. Ne želimo da budemo poniženi, ni kad nam nude naizgled lijepa obećanja. Za neka daleka, daleka vremena.

- Na kojim "frontovima" očekujete glavne udare odmah po preuzimanju uloge predsjednika?

Da će se pritisci nastaviti, ni najmanje ne sumnjam. Ali, očekujem da oni budu donekle suptilniji. Napokon, međunarodnoj zajednici je postalo jasno da ne mogu da joj prođu metodi agresivne politike koju je dosad primjenjivala. A pošto joj je i dalje stalo da ostvari svoje ciljeve, pokušaće to nešto drugačijim nastupom.

- Jeste li tu "suptilnost" osjetili već na dan vaše inauguracije, kada je desetina stranih ambasadora, neočekivano, zauzela mjesta u prvim redovima?

Moram priznati da je to bilo neuobičajeno. Osobno sam to iznenadno interesiranje razumio kao njihovo konačno saznanje da se u BiH ništa ne može uraditi bez aktivnog učešća RS. Ipak se ovde godinama dolazilo samo da bi se nešto naredilo ili neko smijenio. Sad je jasno da to više nije moguće.

- Zašto mislite da je to baš sad postalo jasno?

Zato što smo prethodnih godina pokazali da tako ne može. Zahvalan sam im što su bili tu. Pa i ponosan. Poručili su da žele dijalog, da treba da se krećemo ka Europi. Ali, iz toga ne treba izvlačiti velike zaključke.

- Da li je to bio pokušaj da se Dodik odobrovolji i može li se to dogoditi?

Politika nije nadgornjavanje u čvrstom stavu. Ali, u konzistentnom stavu - da. Ako drugi imaju stav o nama, valjda imamo i mi pravo na stav o sebi. On nije ni anticivilizacijski, niti protiv općih vrijednosti. Ovdje je u pitanju borba za očuvanje jednog kolektiviteta, koji se godinama nastoji srušiti zbog jačanja drugog - islamskog. To je ono što nećemo dopustiti i ne postoji dovoljno dobar razlog da odustanemo.

- Vi i dalje vjerujete da će se odustati od koncepta u koji je uloženo toliko truda i novca - jedinstvene Bosne...

Valjda će jednom da se umore, da shvate da spajaju nespojivo. Ne mogu da grade "nacionalnu državu Bosnu i Hercegovinu" ne uvažavajući srpski i hrvatski narod. Uvjeren sam da taj projekat, nakon svih ovih godina, konačno doživljava propast. Ta priča je mogla da opstaje dvije-tri godine. Ali, upravo je obilježena 15. godišnjica Dejtonskog sporazuma, jasno je da pokušaj nije uspio. Ne može da se gradi Bosna sa jednim glasom, a da taj glas bude samo Sarajevo. Bosna je nepovratno podijeljena zemlja.

- Upravo je godišnjica "Dejtona", koji niko ne slavi, prilika da se podvuče crta - Bosna se vrti u začaranom krugu: nudi joj se Evropa, a spriječava se njen izlazak iz zone protektorata, što je uvjet?

Sada odjednom ukidanje OHR nije uvjet za EU. Kome sad da vjerujemo kad nas ovako bezočno varaju? Šta je istina ako su jedno pričali prije šest mjeseci a sada pričaju drugo? Jedna od te dvije tvrdnje je bila laž, neka kažu koja. I zašto im je neugodno što smo ih uhvatili u laži? Zašto da šutimo? Zašto da ne kažemo da su nas slagali da BiH ne može da aplicira sve dok postoji OHR, a sada im OHR više nije problem? Samo da bi se dodvorili muslimanskoj strukturi u Sarajevu!

- Je li pristojno da jedan predsjednik tako govori o Evropi?

Da, pristojno je. Zato što se radi o mom životu. O životu Republike Srpske. I zato što se radi o goloj laži i red je da im to neko kaže.

- Očigledno je da je ta Europa navikla na to da svi pristaju na njene eksperimente jer vjeruju da je njena "šargarepa" toliko privlačna da ju je teško odbiti, po cijenu bilo čega...

Mi nećemo da budemo eksperiment. Uzalud im nada da ćemo im ikad više išta vjerovati. Naravno da su veliki! Naravno da su jaki! Naravno da bez njih ne mogu da se urade mnoge stvari. Ali, postoji i neko dostojanstvo. Već sada je jasno da će biti mnogo problema, jer nisu navikli na ljude sa stavom. Priznajem da sam čak i ja jedno vrijeme bio zaluđen tom pričom o brzim eurointegracijama. Od te pozicije postao sam klasični euroskeptik. Nakon ovih laži, taj euroskepticizam biće samo još izraženiji.

- Hoće li činjenica da ste izabrani neposredno, voljom 54 posto građana RS, promijeniti nešto u odnosu prema vama?

Ne očekujem. Ne poštuju oni ni narod...

- Moć će, ipak, da se preseli sa Miloradom Dodikom. Da li će vam ustavne nadležnosti dozvoliti da, sa mjesta predsjednika, nastupate ovako kao do sada?

Uloga predsjednika je da još i više brani pozicije Republike Srpske.

- Kako ćete se ubuduće odnositi prema Sarajevu, prema Bosni koju baš i ne volite?

Nije tajna da nisam fan BiH. Ovdje sam iz političkog racija, zato što postoje međunarodni ugovori. A ti ugovori su već devastirali svaku mogućnost da zavolim Bosnu. Kako da zavolim nešto što je isključivo u funkciji ponižavanja naroda koji predstavljam i slamanja Republike Srpske, koju volim. Sav angažman nadogradnje "Dejtona" bio je uperen na to da se RS nanese zlo. Iz tog ugovora je uzimano samo ono što je išlo naruku Sarajevu, a na štetu Banjaluke. Ali, pitanje državnog uređenja nije stvar emocija. Tu smo duboko podeljeni. Jedino ne razumijem zašto je samo ovdje to problem, ako znamo da svuda u svijetu postoje takve polarizacije. Negdje manje, negdje više. Srbe ne možete natjerati na ljubav prema Bosni. Nekada je postojala kemija koja nas je spajala. Ali, kemija ne znači samo spajanje! Može biti i rastvaranje.

- U kom bi momentu taj "kemijski proces" mogao da prođe? Kad bi taj veliki svijet mogao da prizna da ovako više ne ide i da pusti da svako ide svojim putem?

Briga svijet za nas. Pustio bi nas svijet da ne postoje neki faktori koji se petljaju u unutarnje uređenje BiH. Oni ni 15 godina nakon rata ne daju Bosni da napravi civilizacijski dogovor o razlazu. Da bude jasno: "dejtonsku Bosnu" ne sporimo. Ali, ona podrazumjeva dva entiteta, tri naroda. Svaku drugu Bosnu odbijamo. Pa i ovu koja je nastala razgradnjom tog ugovora.

- Ne samo da institucija visokog predstavnika neće biti ukinuta, niti joj umanjene nadležnosti, nego se ide ka njenom jačanju, nadogradnji. Sad je u igri predstavnik EU, pominje se Milan Kučan, kao njen reprezent...

Ta institucija je postala monstrum. Pogotovo je to postala zahvaljujući djelu Paddy Ashdowna. On je priznao da je došao u Bosnu ne da sprovede "Dejton" nego da ga razgradi. On je, dakle, učinio kazneno djelo. On je lopov, koji nas je prevario. Ne samo nas nego i međunarodnu zajednicu, koja ga je poslala da radi suprotno onom što je radio. Taj čovjek je od muslimana dobio nekoliko miliona eura za to što je uradio. I svima nam se nasmijao u lice. Sada je svejedno ko konkretno predstavlja OHR i iz kojeg centra. Ovde je ključno hoćete li pristati da se vama upravlja, ili nećete. Problem nastaje kad ne pristanete. A mi ne pristajemo. Većini u međunarodnoj zajednici jasno je da je to vrijeme prošlo. Ne vjerujem više u dobre namjere stranog faktora. Ali, on je nezaobilazan. Sami ne možemo da ga istjeramo. Moramo da ga prihvatimo kao realnost. Ponosan sam, ipak, što smo u svemu tome sačuvali dostojanstvo.