Bošnjaci imaju četiri "stolna" i očišćena grada Sarajevo, Tuzlu, Zenicu i Travnik

Sulejman Tihić i Dragan Ćović

Sulejman Tihić je sa svojim suradnicima u blizini Staroga mosta plasiranjem nekoliko žestokih poruka i prijedloga oko "izgubljenih" izbornih pravila, a i vjerojatno i lokalnih izbora u gradu na Neretvi želio primiriti i ohrabriti svoje uznemireno članstvo i ubrizgati mu ufanje da neće biti razapeto i prepušteno dominaciji "Bobanovih" jurišnika i tvoraca "stolnoga" grada Mostara i trećega entiteta, piše današnji Dnevni list.

Tihić u nezgodnoj poziciji


Tihićeve poruke o ponovnom anakronom prekrajanju Mostara na šest općina i gradu ravnopravnih Bošnjaka, Hrvata i Srba su za lakmus papir, dnevnopolitičko posipanje pepelom.

Još od demokratskih promjena i faraonske moći Alije Izetbegovića, Bošnjaci u Hercegovini mrmljaju o izdaji i podzemnom dogovoru hrvatskih i bošnjačkih elita oko misterioznoga "prepuštanja" sunčane Hercegovine Hrvatima. Nerijetko je za uzbunu protiv "izdaje" pozivao i pokojni profesor iz Stoca Nijaz Duraković.

Predsjednik SDA Sulejman Tihić se u zadnjih nekoliko godina često znao požaliti kako ga je višegodišnji politički partner Dragan Čović varao i izdavao oko Mostara. Unatoč evidentnim pukotinama u odnosima između "stožernih" hrvatskih i bošnjačkih stranaka, čelnik još uvijek najjače, bošnjačke stranke ponovno će od "prevaranta" Čovića morati potražiti spašavanje svoje glave i spasonosnu izlaznu strategiju za grad na Neretvi.

Izgubi li bitku za Mostar, Sulejmanu Tihiću će opaki politički dželati već najesen nemilosrdno staviti glavu na panj. Omču oko vrata steže mu "nabrijana" i sumnjičava hercegovačka stranačka baza, a ruke je Tihiću već lisicama stegnuo Ustavni sud BiH odlukom da se Statut Mostara mora bezuvjetno i bez rasprave mijenjati i prilagođavati Ustavu BiH i međunarodnim konvencijama. Preiskusan je Tihić da ne razumije cijelu osjetljivu mostarsku izbornu priču.

Bez popusta?


Međutim, koliko god je SDA, u 20-godišnjoj demokratskoj i "bratskoj" tradiciji najjačih hrvatskih i bošnjačkih nacionalnih stranaka, pomagala i čuvala HDZ kad je ta stranka praktično bivala na koljenima, lider stožerne hrvatske stranke Dragan Čović ovoga puta ne bi smio popustiti Sulejmanu Tihiću niti za milimetar.

Mostar napokon ima prigodu, zapravo mora, dobiti poštena i demokratska izborna pravila, ima šansu prestati biti politički tumor i ružni uzorak u ukupnim političkim odnosima u BiH.

Ustavni sud je presudio u korist demokracije i pravne države, takva prigoda se ne propušta i više je nikada neće niti biti. Licemjerno zvuče stalna podmetanja o hrvatskom paklenom projektu stvaranja stolnoga grada od Mostara, iako se mora priznati kako je i sam Čović nespretno i nesmotreno u izbornoj noći potpalio vatru među susjedima Bošnjacima nebulozama o Mostaru kao "stolnome" gradu Hrvatske federalne jedinice.

Jedan čovjek - jedan glas


Analogno Tihićevoj izvedenici i političkoj logici, Hrvati bi slobodno mogli Bošnjake optužiti, ne za stvaranje, već za egzistiranje najmanje 4 "stolna" i etnički "provjetrena" bošnjačka grada: Sarajevo, Tuzla, Zenica i Travnik su eklatantan primjer "komotnih" bošnjačkih metropola. Uz bok im se mogu svrstati i Bihać i Goražde. U tim se gradovima lokalni izbori odvijaju po tradicionalnim demokratskim pravilima, jedan čovjek - jedan glas.

Dok su bošnjačke političke elite konzumirale takve demokratske blagodati, Hrvati su u Mostaru morali trpjeti brutalnu nepravdu i poniženja. Da ne bi povrijedili bošnjačke nacionalne interese, morali su grdno zapeti u Gradskome vijeću pa i šire kako bi isprosili "svoga" gradonačelnika iako su u glasačkim kutijama imali i po nekoliko tisuća listića više u odnosu na druge opcije.

Što je Mostar danas dočim grad i Hrvata i Bošnjaka i Srba i "ostalih". Ako ne više, onda nimalo manje nego što su to Sarajevo, Tuzla, Zenica, a o vehabijskome leglu Travniku suvišno je trošiti riječi.

U bošnjačkim "stolnim" gradovima Hrvati su istrijebljeni poput štetočina. Sulejman Tihić jest apsolutno korektan i umjeren lider, za njegovu iznimno složenu političku poziciju u Hercegovini treba imati razumijevanja, ali politička filozofija, demokracija, Ustav i, napokon, matematika su neumoljivi.

Kao što će zasigurno biti okrutno neumoljivi i Tihićevi politički "dželati" ako ga se najesen domognu. No, to je već briga i unutarnja stvar SDA i Sulejmana Tihića. Ako spasi Tihića, u močvari će se udaviti Dragan Čović. Prevažni su to nacionalni interesi da bi se kockalo s poviješću.