Andrija Hebrang: 'Ivan Grujić je sam priznao da je od 1972. bio djelatnik UDBA-e'

Lex Perković, BIH, ubojstvo, anto đapić, Lex Perković, UDBA, popis, UDBA, Josip Perković, Vinko Sindičić, Općinski sud u Rijeci, UDBA, Josip Perković, UDBA, Stjepan Đureković, Zdravko Mustač, ubojstva, politički motivirano ubojstvo, Ilija Zovko, Ivan Grujić, Andrija Hebrang, Haški dokument, dragovoljci Domovinskog rata, žrtve komunističkih zločina, transkripti Haškog suda, UDBA, kodno ime Boem, ubojstva, ubojstva emigranata, slučaj Perković, UDBA, ubojstvo, UDBA, grob, likvidacija, UDBA, Nikica Martinović, Zastara nakon 25 godina, Atentati i otmice, Austriji, Milan Kučan, Josip Perković, UDBA, Andrija Hebrang, skrivena grobišta, Fred Matić, dr. Franjo Tuđman, dragovoljci Domovinskog rata, Auschwitz, holokaust, Zoran Milanović, židovi, komemoracija, sdph, Bleiburg, SFRJ, zatočenici, obeštećenje, nakon počinjenih egzekucija, UDBA, crna lista, OZNA, KNOJ, žrtve komunističkih zločina, komunisti, špijun, domaći izdajnici, katolička crkva, Slovenski publicist, Roman Leljak, oz

... koja je taj naziv dobila tek formalnom promjenom imena nakon smjene Aleksandra Rankovića, pokazuju dostupni transkripti Haškog suda.Ivan Grujić jest bivši pukovnik Udbe, prema tome laže da nije bio udbaš.

Očito je nastupilo vrijeme primjene posljednjeg obrambenog bedema bivših udbaša, koji sada tvrde da su bili dragovoljci Domovinskog rata. To im nitko ne spori, ali to ne znači da su izbrisali pripadnost zloglasnoj Udbi, u čijoj organizaciji je po nalogu vrha tadašnje komunističke partije likvidirano na desetke tisuća civila u zemlji a dio i u inozemstvu - kaže se u dopisu Andrije Hebranga, upućenom medijima u povodu Grujićevih prijetnji tužbom biskupu Mili Bogoviću.

Svoje tvrdnje Hebrang podupire transkriptima Haškog suda.

-Udba je izvršavala naloge vrha zloglasne komunističke partije ne samo za ubijanje, nego i uhićenje i mučenje mnogih tisuća političkih neistomišljenika. Ivan Grujić jest visoki dužnosnik takve Udbe, što možemo pročitati iz transkripta njegova svjedočenja na sudu u Hagu a objavljenog na internetskoj stranici toga suda - navodi Hebrang.

U miliciji i SUP-u od 1972. - u MUP-u i policiji od 1990.

Uvidom u Haški dokument s navodima o Grujićevim aktivnostima, na koji se Hebrang poziva, očito je da je Ivan Grujić, prema vlastitom iskazu iznesenom pred Haškim sudom, postao djelatnikom jugoslavenske tajne policije, ni manje ni više - nego „postproljećarske" 1972. godine.

Predstavljajući se kao diplomirani kriminalista - sa certifikatom specijaliste za obavještajne i kontraobavještajne poslove, koji se konkretno bavio pitanjima terorizma i otkrivanja terorističkih aktivnosti, Grujić je u iskazu naveo kako je prošao sve stepenice od „milicajca, referenta, inspektora, i rukovoditelja, odnosno samostalnog inspektora ...

-Ukoliko su mediji točno prenijeli izjavu, onda je očito da i u medijskom ratu protiv biskupa Bogovića, Ivan Grujić koristi svoja znanja iz spektra psihološkog, odnosno protuobavještajnog ratovanja, što je njegova uža specijalnost. Grujić, naime, uz najavu tužbe protiv biskupa Bogovića, navodi da je „prije Domovinskog rata bio u MUP-u, odnosno u odjelu koji se bavio državnom sigurnošću" - navodi kolumnist HRsvijeta Ilija Zovko, koga smo zamolili za komentar.

Zovko smatra kako je stvarni cilj ovakvog Grujićevog istupa pritisak na biskupa Bogovića s ciljem zaustavljanja rasprava o istraživanju komunističkih zločina.

- Sama činjenica da je Grujić priznao kako je u vrijeme Jugoslavije bio djelatnik u odjelu koji se bavio državnom sigurnošću je potvrda biskupovih riječi. Radi se o odjelu koji nije mijenjao svoj sadržaj i opis djelovanja od svog utemeljenja. Međutim, padom Aleksandra Rankovića, 1966. godine, taj je ured promijenio formu, odnosno svoje ime - naveo Zovko, istaknuvši kako ga cijela ova situacija neodoljivo podsjeća na vrijeme primjene 133. članka KZ SFRJ, odnosno na vrijeme postojanja kaznenih odredbi uperenih protiv tzv. verbalnog delikta.

Primjere Grujićevog psihološkog djelovanja vidi i u krivom imenovanju institucija, istaknuvši kako ne vjeruje da osoba poput Ivana Grujića ne zna da do 1990. nije radila u MUP-u, nego u SUP-u.

-Ukoliko drži do forme a ne sadržaja tuđih izjava, Grujić bi morao isto pravilo primijeniti i na sebe. Sukladno tome, Ivan Grujić do 1990. nije nikako mogao raditi niti u MUP-u, niti u policiji. Precizno terminološki kazano, Grujić je tada radio u miliciji, ili točnije u Sekretarijatu za unutrašnje poslove - ističe Zovko, dodajući kako je Ivan Grujić postao djelatnik MUP-a tek onog trenutka kada su Josip Boljkovac i Josip Manolić, jednim potpisom, djelatnike republičkog SUP preimenovali u djelatnike MUP-a RH.

Hebrang: Cilj je usporiti istraživanje komunističkih zločina

Druga velika neistina koju iznosi Grujić odnosi se na Ured za otkrivanje grobova žrtava komunističkih zločina, kojega je sadašnja vlast nakon samo godinu dana rada ukinula i daljnje istraživanje povjerila Ivanu Grujiću i ministru Fredu Matiću - navodi Hebrang.

Tvrdi da je opstrukcija istraživanja komunističkih zločina temeljna zadaća Ivana Grujića.

-Nije istina, kako tvrdi Grujić, da je taj Ured „samo promijenio ime". Ne, Uredu je uništena temeljna nakana, da u sljedećih pet godina istraži 940 grobnica s policijskog popisa načinjenog nakon istraživanja na terenu - kaže Hebrang.

-Ured je u prvoj godini svoga postojanja s tri zaposlena uspostavio metodologiju sondiranja, otkapanja i zbrinjavanja posmrtnih ostataka nađenih u skrivenim grobovima. Postavljen je plan širenja aktivnosti na udruge građana u županijama, a u dogovoru s tijelima EU planirano je financiranja zemljanih radova od EU fondova. Uništenjem Ureda, onemogućeno je to financiranje jer je glavni uvjet bio da istraživanja grobova ne provodi državno političko tijelo kao što je to sada nego samostalna pravna osoba kao što je to bio Ured. Nakon trideset sondiranja i tri uspješna otkopavanja koje je proveo Ured, on je ukinut te je zaustavljena predviđena dinamika daljnih otkopavanja - navodi Hebrang.

Pojašnjavajući iznesenu tvrdnju Hebrang ističe kako je dinamika rada koju primjenjuju Ivan Grujić i Predrag Matić ima za cilj usporiti istraživanje komunističkih zločina.

-Naime, za razliku od planirane dinamike otkopavanja 200 grobnica godišnje, sadašnjom dinamikom kojom Grujić otkopava jame od dva lokaliteta godišnje, ne može obuhvatiti sve lokalitete ni slijedećih sto godina. Kada znamo da su primarni svjedoci u poodmakloj dobi, zbog čega smo Uredu za cilj postavili 200 otkopavanja godišnje (10 po županiji), jasno je zašto je Ured ukinut - kategoričan je Hebrang.

Politički ciljevi i zaštita komunizma

Smijenjeni predsjednik Upravnog vijeća Ureda za otkrivanje grobova žrtava komunističkih zločina Andrija Hebrang smatra kako se iza svega nalaze politički ciljevi.

-Pravi razlog njegova ukidanja je značajno usporavanje iskopavanja do nestanka i posljednjih svjedoka! Godine 2002. vlada Ivice Račana je zaustavila rad saborske Komisije za istraživanje žrtava rata i poraća. Sada se ponavlja isti pakleni plan zaštite komunističkih zločinaca, ali u još goroj varijanti - smatra Hebrang.

Na koncu, Hebrang ističe kako je nespojivo da je cijeli ovaj projekt povjeren bivšem visokom dužnosniku Udbe.

-Nespojivo je s temeljnim etičkim principima to da je posao Ureda povjeren bivšem visokom dužnosniku Udbe Ivanu Grujiću, pripadniku iste organizacije koja je te žrtve lišavala života bez prava na suđenje. Kada u tom kontekstu sagledamo izjavu biskupa Mile Bogovića, Vaši će čitatelji moći donijeti svoj sud. A taj je pravedniji, moralniji i humaniji od suda Udbe ili nadređene joj partije - zaključio je Andrija Hebrang, smijenjeni predsjednik-volonter Upravnog vijeća Ureda za otkrivanje grobova žrtava komunističkih zločina.

Biskup Bogović: Pomoći ću Grujiću da sud potvrdi kako je biti UDBA-š nečastivo i uvredljivo
Podsjetimo, govoreći o mogućoj tužbi biskup Bogović je već ranije kazao: Budući da je i za gospodina Grujića biti udbaš nešto nečasno i uvredljivo, čak ću mu pomoći da to i sud potvrdi. Rado ću se tada ispričati gospodinu Grujiću ako nije imao veze s tim nečasnim poslom i neće mi biti žao platiti i veliku kaznu za nanesenu uvredu. U tom slučaju će valjda i država povući potrebne konsekvence da pri kadroviranju svojih službi vodi računa o tome tko je bio udbaš, tko se bavio tim nečasnim poslom. Vjerujem da ćemo se na sudu gospodin Grujić i ja također složiti da su mnogi bivši udbaši stekli zasluge za obranu domovine.

hrsvijet.net