Mostar funkcionira kao sijamski blizanci

Ta činjenica je pridonijela svemu negativnom u gradu, jer Mostar je grad sa nametnutim izbornim sustavom jedinstvenim na svijetu, kao i grad koji živi na paralelizmu u svim sferama društva i vlasti. Grad sa dvije kulture, religije i još mnogo toga duplog prisiljen je radi mira u nečijoj kući (ne) funkcionirati onako kako danas (ne)funkcionira. Mostar liči na sijamske blizance, koji bi se rado odvojili jedan od drugog, ali doktori se boje izvršiti operaciju razdvajanja. Naravno, sijamski blizanci  su dvije strane Neretve, a doktori su međunarodna zajednica koja je glavni krivac za ovakvo stanje.

Danas u gradu imamo dvije visoko školske ustanove koje funkcioniranju svaka na svoj način, i svaka po svom planu i programu. Osim što su na različite strane grada, razlikuju se i po jeziku kojim pričaju, upravo kao i sve osnovne i srednje škole u gradu. Povijest koja se uči u školama na dvije strane grada potpuno iste stvari tumači na potpuno drugačiji način, ili u prijevodu svaka strana ima svoju povijesnu istinu.

U gradu imamo i dvije TV kuće, od kojih je jedna bošnjačka, a druga hrvatska. Iz njihovog programa također je vidljivo da svaka strana ima svoju istinu oko potpuno istih događaja.  Tu su naravno i dva autoprijevoza, sa dva autobusna kolodvora sa dvije strane grada.

Nakon toga imamo dva PTT i mobilna operatera i dvije elektroprivrede, i te firme normalno funkcioniraju upravo zato što postoje dvije. Kažu da pismo iz Beča dođe prije do Mostara, od onog koje je poslano iz istočnog u zapadni dio premda su poslana u isto vrijeme. Ono što se ujedinilo nametanjem primjer su lošeg poslovanja i prinudne uprave. Primjer lošeg upravljanja svakako su komunalno poduzeće i vatrogasci koji su svako malo u štrajku tražeći svoja prava. Kada smo kod komunalnog vrijedi spomenuti da se jedna od zainteresiranih strana često zna poslužiti ucjenama oko odlaganja otpada, pa grad se počesto zna gušiti u smeću.

Sport je još očitiji primjer podjele grada. Prošetati u krivom dresu krivom stranom grada u najboljem slučaju znači proći sa lakšim povredama. Mostar je i jedini grad na svijetu gdje svaku utakmicu hrvatske ili bh reprezentacije građani očekuju u strahu, a specijalci čuvaju nekadašnju crtu razdvajanja pod punom ratnom opremom.  Ukoliko Hrvatska izgubi, slavi se na istočnoj, a ako izgubi Bosna slavi se na zapadnoj strani grada. Gradski derbi između Zrinjskog i Veleža u Mostaru se ne doživljava kao nogometni susret , već samo još jedna u nizu prilika da  se pokaže koliko lijeva mrzi desnu, i desna lijevu obalu. Ujedinjeni grad nam je donio i jedan sportski savez koji funkcionira na paralelizmu. Očit primjer je financiranje klubova iz oba dijela grada po istom aršinu, bez obzira na postignute rezultate. Zadnji primjer proglašenja sportaša godine i izmišljanje utješnih nagrada samo je još jedan od dokaza kako to sve mora (ne) funkcionirati.

Ukratko, živimo u svojevrsnom protektoratu koji je nametnut prije svega Hrvatima, a da je tako pokazuje primjer punjenja gradskog proračuna. Iako se proračun puni puno više novcem iz zapadnog dijela grada, on se na kraju raspodjeli na podjednake dijelove. Zbog toga nemamo ni dvoranu, kino, kazalište, a sve što se počelo graditi za vrijeme tih podijeljenih općina ostalo je samo gradilište.

Grad je tako i  dalje  podijeljen nevidljivom žicom na zapadni i istočni dio, i nije nikakvo izmišljanje tople vode konstatacija da mnogo građana Mostara uopće ne ide "na onu stranu".  Mostar je danas htjeli to neki javno priznati ili ne, podijeljen na dva različita grada, istočni i zapadni. Njih dijele rijeka Neretva i Bulevar, ulica koja je danas 2010 godine , kao i za vrijeme ratnih događanja ostala prva crta bojišnice. Sijamski blizanci očajnički čekaju doktora koji će se usuditi izvršiti operaciju nakon koje će svaki posebno nastaviti dalje funkcionirati. Do tada ostaje im da žive skupa, ni krivi ni dužni kao dva bića u jednom tijelu, ili kako Mostarci vole reći na ovoj, i onoj strani grada.

hercegovina.info