Stipe Mesić je mrtav. Živio Zvonko Jurišić!

Starčević je za razliku od današnjih pravaša bio stamen. Beskrupulozan. Potupno čvrst u svojim stavovima i ciljevima koje je zacrtao. U ispunjenju tih ciljeva nije prezao ni od čega. Otvoreno je napadao i Beč i Peštu. I svećenike koji su šurovali i s Bečom i Peštom. Prebacimo sad Starčevićevu konzistentnost u zbilju današnjeg pravaštva kako ga vidi i vodi Jurišić čisto kao paralelu da vidimo koliko se to pravaši drže lika i djela onog čijim posterima mašu na skupovima....

Plašenje naroda Velikom Srbijom, dok mu se pred Očima kuje Velika Bošnjakija

Starčević je bio gadan prema Srbima. Nazivao ih je dugo vremena pogrdnim šovinističkim imenom "Srblje" i govorio im da su otpad od naroda. No kad je shvatio da mu je za otklon od Pešte i Beča potrebno široko savezništvo među slavenskim narodima promijenio je retoriku. Starčević je dakle imao politički talent. Znao je da je politika umijeće mogućega a ne proces koji se po danu događa onako kako ga ti po noći zamisliš.

Iako Srbe nije držao za prijatelje shvatio je tko mu trenutno čereči njegov narod. Te se u borbi protiv zajedničkog čerečlije okrenuo ka suradnji sa Srbima. U Habsburškoj monarhiji vidio je neprijatelja hrvatskog naroda. Habsburška monarhija bila je jedna vrsta Federacije. U kojoj su brojniji tlačili malobrojnije.

U toj praksi Zvonko se ne vidi. Njemu su bez obzira što živi u jednoj vrsti Habsburške monarhije danas glavni neprijatelji Srbi koji su van nje.  I dok ga gaze Beč i Pešta on prijeti Srbima. Srbofobija je zadnji potez očajnika pred izbore. Zato i plaši narod Velikom Srbijom. Širiti srbofobiju 90-ih imalo je smisla. Srbi su naoružani do zuba otvoreno govorili o Velikoj Srbiji. A gdje je danas ta Velika Srbija o kojoj priča Zvonko? Krajina je naseljena Hrvatima iz BIH koji ne pokazuju želje za vraćanjem. Istočnu Slavoniju kontrolira hrvatska država.

Kakva se Velika Srbija priviđa Pravašima? I trebaju li ponovno, po Zvonki Hrvati u BIH biti kolateralna žrtva, graničari i topovsko meso za više interese Zagreba?  I provoditi politiku kakvu je zamislio Mesić? Rušenje RS-a za interese Perecije po cijenu zadnjeg Hrvata u BIH kao ponovne kolaterarne štete.  Ako to za Zagreb već nije dupli dobitak. Rješiš se jednim potezom RS-a i HercegBosanaca.

Priča o genocidnom RS-u stoji Bošnjacima. I kad ju pričaju bošnjački političari. Oni su se ukopali u FBIH, jačaju pozicije Bošnjaka na svim federalnim nivoima već desetljeće i pol i razmišljaju na način da je 51% BiH ionako njihovo. To otvoreno i govore.Ponavljajući rečenicu kome se ne sviđa ovdje nek ide odavde. Kojeg li patriotizma.

15 godina od Daytona na ovamo, priča o Hrvatima u RS-u je završena priča i emocionalni uteg hrvatskoj politici u BIH. Što su svi primjetili osim nas samih. Pogotovo to pravaši ne vide. "Tamo daleko" živi svega 9000 Hrvata. Koji polako nestaju. Dok se nitko ne vraća niti pokazuje želju. Ne prijavljuju se čak niti za glasovanje poštom. Nije li to jasna poruka protjeranih Hrvata iz RS-a, nama koji smo ostali u BIH da su oni sa ovom zemljom  raskinuli svaku emocionalnu vezu? I jasan znak da je vrijeme da mi koji smo ostali konačno prestanemo biti taoci nekog eventualnog povratka njih protjeranih iz buduće članice EU-a u ovaj  tamni vilajet naseljen nekadašnjim ratnim neprijateljima? Povratak Hrvata u RS je velika iluzija. To je jasno svima. Osim onima koji to ne žele vidjeti. Jednako kako je značajniji povratak Srba u Krajinu čista iluzija.

Povratak je bio moguć dok su zgarišta još bila svježa. Dok ljudi u RH nisu uspostavili normalne živote . No tada, povratak u RS opstruira, u tih prvih deset godina, dok djeca u izbjeglištvu još nisu odrasla,  ne samo službena  Banja Luka, nego i službeni Zagreb.

Hrvate iz RS-a kao i iz Federacije sustavno se naseljava se po nekadašnjoj Krajini, Dugom selu, Zagrebu. 10 godina Mesić drži zategnute odnose s Banjalukom optužujući je za genocidnost i ponavljajući bošnjačke političke teftere. Kako bi zadržao i skoncetrirao što više Bošnjaka u FBIH, pogotovo na područje Srednje Bosne, Siladžić čini isto. Cijela stvar se priprema za konačnu podjelu BIH po entitetskoj liniji u vremenu koje je pred nama.

Koliko je tim graktanjem  na genocidnu RS vraćeno Hrvata u nju i kome je ta priča jedino pogodovala, pita li se Zvonko imalo o tome? Pita li se taj čovjek uopće išta?

I po čemu se to zapravo Jurišićeva retorika razlikuje od Mesićeve? Njih dva su na potpuno istim idoeloškim pozicijama. Zvonko je prvi Hercegovac koji se nakon rata okrenuo Sarajevu. Oni koji su od ranije bili okrenuti njih i ne računam. Poslušao je dakle Dikobraza. I iz udobnog sarajevskog ćilima , koji mu jamči funkciju ako preživi izbore, docira Hrvatima kako treba rušiti RS. Da sutra Zvonko i daidž-janjičari sruše RS koliko bi zapravo time bila ojačana pozicija Hrvata u BIH? Jesu li sigurni da bi nam na taj način u ovom tamnom vilajetu granulo sunce ili bijeli polumjesec sa zvijezdom na crvenoj pozadini?

Za to vrijeme, dok pravaši šire srbofobiju,  nad preostalim Hrvatima u BIH traje sustavna majorizaija koju provodi bošnjački politički vrh. Tu majorizaciju Zagreb poptuno mirno cijelo vrijeme promatra. Čak ju i potiče. Npr. Milanovićev SDP koji Komšiću daje podršku.

Vidi li to Jurišić? Naravno da vidi. Zašto šuti o tome? Šta su mu obećali za tu šutnju i kooperativnost? Čiji kruh to Zvonko  jede? I čiji fildžan naginje? Zašto mu je Pešta prijatelj a  Beč neprijatelj? Zašto Komšića uljudno moli a na Dodika grmi kao na zadnju fukaru i četnika? Kakav je to pobogu pravaš? I što bi Starčević rekao za Jurišića dans?

Ne šuti samo Jurišić o teroru Sarajeva nego i cijeli niz hrvatskih oportunih mozgova, hrvatskih janjičara,  kojima nije problem to što se ono preostalih Hrvata u Federaciji na sve načine nastoji iseliti. Zaboravljaju da se genocid ne radi samo nožem nego i sustavnim ekonomskim izrabljivanjem.

Problem je pravaštva međutim genocidna RS. Problem nije genocidna FBIH. Koja je kudikamo bolje popunjena hrvatskim jamama i stratištima od RS-a. I koja, u okviru u kojem živimo ekonomski izrabljuje ni manje nit više nego  97% Hrvata koji su ostali u BIH. Ali neće pravaši o tom. Potrebno je prvo dobiti bitke tamo u RS-u. Tamo di ih nismo niti gubili. Tamo gdje smo ih se za interese Zagreba , u cilju nereaktivacije plana Z4, odavno odrekli.

Istu matricu djelovanja prihvatio je i intelektualni krug hrvatskih janjičara iz Sarajeva , među kojima ima nešto i svećenika, koji o tome što Sarajevo radi Hrvatima neće ni slova, ali će mrtvi hladni reći da je Hrvate iz Tešnja, Zenice, Sarajeva, Tuzle, Gradača, Travnika , protjerao Hrvat. I to ne bilo koji. Nego hercegovački Hrvat.Onaj isti koji je prodao Vukovar i Posavinu. Nikako ih iz Tešnja, Bugojna, Uzdola, Grbavice, Trusine nije tjerao  Bošnjak. Hrvati su ih tjerali. Zato i nema optuženih jel tako.

I tu ideologiju je prihvatilo i pravaštvo. Ideologiju koja kroz usta novokomponovanih operativnih  suradnika  na terenu Ante Čolaka i Kreše Zubaka od prije neki dan govori iz Novog Travnika o hercegovačkoj politici kao karcinomu hrvatskog društva koju je potrebno potpuno iskorijeniti iz BIH,  koja otvoreno šovinistički dijeli i razdvaja i ono malo Hrvata što je ostalo u BIH. Kao di mi imamo taj luksuz.

Obratite pažnju na 3 minutu i 36-u sekundu

Tako je daleko otišao hrvatski pravaški mazohizam da više nije bitno tko ti je prijatelj. Bitno je samo da je protiv tvog trenutnog političkog rivala. S kojim nije isključeno da ćeš sutra i koalirati. Bitno je samo preživjeti izbore.

Konzistentnost oko Posavine i Trećeg

Kao glavni argument i poluga u kompromitaciji potpuno opravdane hrvatske inicijative za vlastitom federalnom jedinicom, koja Hrvatima, kao suverenom narodu u BIH pripada po svim međunarodnim konvencijama,  pravaši otvaraju ranu zvanu Posavina. Hrvatska ratna rana tako postaje potka za stopiranje hrvatskih interesa. Mašeš Posavinom, pustom Posavinom u koju se nitko ne vraća,  ispadaš Hrvatina a zapravo odrađuješ prljav posao za Sarajevo.

Je li Zvonko primjetio da su čak i bošnjačkim elitama, čak najgrlatijem među političkim velikobošnjacima Komšiću puna usta Posavine svaki put kada se spomene hrvatski entitet? Je. Al zašto škilji na tu činjenicu? I kako to on misli vratiti Posavinu u hrvatske ruke? Uz pomoć Bošnjaka koji bi po njemu valjda mirno gledali kako Hrvati dobijaju Posavinu u svoj sastav i kako se oni u to ne miješaju.

Mrtav hladan Zvonko jučer  izjavljuje: "Siguran sam da Bošnjaci ne bi imali ništa protiv Trećeg entiteta kada bi u njegov sastav ušla i Posavina". Zvonko zna tajnu koju nitko ne zna. On ima dokaz da Bošnjaci nisu protiv Trećeg iako nikada na bošnačkoj sceni nije progovorio  političar koji bi na bilo koji način  legitimirao ideju etničke unutarnje organizacije BIH. Niti bi takav taj izlet politički preživio.

Tu rečenicu, koju podvaljuje Jurišić,  može izjaviti samo potpuni politički idiot. Ili hohštapler koji vlastiti narod smatra idiotima.

Da ironija bude veća prije nekog vremena kako bi se dodvorio svojoj studentskoj sarajevskoj raji, Zvonko u Avazu izjavljuje: "Treći entitet je jedna obična ubleha".

Isti je dakle to taj  Zvonko koji  jučer izjavljuje kako on jeste za tu Ublehu, čiji pobočnik maše mapama Treće Ublehe. Ali, eto,  Bošnjaci su zabrinuti da će nam entitet biti malen. I  ne daju Hrvatima samo ovo malo tu što traže, nego će ih podržati oko stvaranja Ublehe samo ako uspiju kod Srba iskamčiti Posavinu.

Koje li političke naivnosti. Kojih li lutaka na političkoj sceni u Hrvata.

Još zanimljivije je da se niti  jedan od bošnjačkih političkih blokova neće se osvrnuti na to. Da to izjave Čović, možda čak i  Ljubić tresla bi se brda od demantija i napada. Ali Zvonki kao potpuno bezopasnom političkom šarlatanu sve je dozvoljeno. On može nesmetano i ustašovati po Hercegovini a Bakir ga neće prozvati na FTV. Sve dok igra ulogu krtice  u hrvatskom političkom tlu.

Od novog lica, od političara od kojeg se puno očekivalo, postao je to što je već postao.

U Bijelom Polju kod Mostara, javljaju mediji,  sinoć je tako održana tribina HSP-a BiH. Na njoj je govorio Milić. Nova pravaška uzdanica i snaga Snage u Hrvata.

"Hrvati moraju imati svoju hrvatsku republiku unutar BiH. Da bismo mogli živjeti kao slobodan narod, potrebno je da imamo svoju izvršnu, zakonodavnu i sudbenu vlast u okvirima hrvatske republike", kazao je u svom govoru novopečeni pravaš i opsjenar Petar Milić, koji je potom načeo temu Posavine:

Odgovorno i utemeljeno tvrdim kako HDZ BiH svojim prijedlozima želi prodati hrvatsku Posavinu Miloradu Dodiku te im je namjera Sarajevu pripojiti hrvatski dio središnje Bosne", istaknuo je Milić.

A onda je pokazao svoju novu kartu podjele BIH na kojoj se jasno vidi da nekada većinski hrvatski dio Posavine po Miliću ne ulazi u sastav njegove zamišljenje hrvatske federalne jedinice nego se nalazi u nekakvom mješovitom kantonu.

Toliko o konzistetnosti pravaša o povratu Posavine.

 

 

Gospodarske pravaške vizije: Međugorje odspojiti pa pripojiti

Živko Budimir je, kako se navodi, govorio je prvenstveno o gospodarskom programu HSP-a BiH za HNŽ. Iako Međugorje čini gospodarski vrlo značajnu žili kucavicu HNŽ-a prije samo par dana Živkov predsjednik Zvonko izišao je sa potpuno blesavom dnevnopolitičkom idejom kako Međugorje treba prikopčati ZHŽ-u. Teško da bi mostarski SDA tu Jurišićevu ideju odbio. Jer ne samo da bi time HNŽ ostao bez nekoliko tisuća Hrvata, čime bi  bošnjačka prevlast u HNŽ-u znatno ojačala nego bi HNŽ izgubio turistički najznačajnije mjesto u BIH.

No to ne smeta Budimiru da lamentira o gospodarskom napretku HNŽ-a. Jer ono što je rekao Jurišić je bilo samo za uši ZHŽ-a. Ovdje su pravaši  pričali za uši HNŽ-a.

Jurišić je , da se ne zaoravi u svom mandatu ispalio još nekoliko geopolitičkih  inicijativa od kojih nikada niti jedne nije realizirao. Recimo inicijativa o osnutku međužupanijskog vijeća. Koja je ostala na inicijativi. Zato Pravaši i streme ka Zubaku Inicijatoru. Oni su eksperti za inicijative.

Inače kada bi Zvonko uspio objasniti na koji način misli pripojiti Međugorje ZHŽ-u bio bi slavljen kao najveći Hrvat svih vremena u BIH. Zašto ? Zato jer bi to zapravo bio odgovor kako doći do hrvatske federalne jedinice u BIH. Po istoj logici, da je moguća Zvonkina teorija prisajedinjenja općina po fantaziji recentnog pravaštva, odavno bi se mnoštvo hrvatskih općina iz jednog kantona prebacilo u drugi. Recimo Kiseljak, Kreševo, Vitez, Jajce, Novi Travnik, Busovača, Žepče. Sve bi one vrlo rado skinule sa sebe begovski harač "partnerskog naroda", harač o kojem pravaši šute, i prebacile se u neku od hrvatskih županija.

Šta bi na ovo Jurišićevo međugorsko ukazanje kazao danas Starčević?

Nova hrvatska  transvezala:  Ljubav pravaša prema bosanskim daidžama

Starčević je kako je već rečeno, otvoreno i bez dlake na jeziku, u vrijeme kad je utjecaj Crkve bio kudikamo veći, prozivao kler koji bi šurovao , iz vlastitih interesa, sa Bečom i Peštom na štetu svog naroda.

Prebacimo tu logiku na praksu BH pravaša. Zvonki i Zvonkinima daidže ne smetaju. To što šuruju s bosanskom Peštom je ok, sve dok napadaju njihove političke rivale.Ta i Zvonko šuruje sa Peštom.

Daidže, bošnački politički janjičari hrvatske krvi, zaogrnuti habetima i postavljeni kao prva fronta protiv BH Hrvata tako mogu pisati gotovo rasističke tekstove o Hercegovcima, optuživati ih za sva moguća zla koja su se dogodila , sustavno raditi na podjeli među bosanskim , posavskim i hercegovačkim Hrvatima no to Pravaše neće zažuljati. Oni ih u svojim medijima slave i časte sve dok Janjičari udaraju po političkim rivalima.

Uostalom ako Zvonko može, potpuno načisto sam sa sobom, mrtav hladan gostovati na Federalnoj TV kao sugovornik, dok se minutu ranije na njoj vrti glava ratnog zločinca Sefera Halilovića koji prije nego će Zvonko nastupiti govori o ustaškoj vojsci koju su njegovi tamanili po Srednjoj Bosni što je onda par sitnih daidžanskih izleta u slovima prema njegovoj video objavi? Da je ikada bio hrvatski branitelj na terenu, kao što tvrdi da jest, isti tren bi napustio studio te agitpropovske TV kuće za koju je danas svima, osim Zvonki jasno, da je prisvojena, slično kao i zgrada Centralnog Komiteta u Sarajevu, od samo jedne partije.

Politička borba Zvonke Pravaša tako se sa razine demokracije, nekako vratila u na razinu srednjovjekovlja , kada su hercegovački katolički plemići i vlastela šurovali s Turcima kako bi se zaštitili od drugih katoličkih plemića. Neki od njih su se kroz te interesne veze s Turcima i poturčili. Prozvali se vezirima i preko turske milosti zagospodarili zemljom  Hercegovom.