Nebuloze zubara iz Posušja: Zvonko Jurišić želi podijeliti Brotnjo!!!
Brotnjo.info
Intervju prenosimo u cijelosti:
Do kada ste premijer Zapadnohercegovačke županije?
- Osobno, ali i moja stranka, što joj i u nazivu stoji “prava”, za demokratski smo odnos i ustavno-pravni poredak po svaku cijenu. Smatram da je pravo i pravednost u nekim slučajevima u raskoraku, ali u ovom slučaju vjerujem da postoji pravda i pravednost i da ću biti premijer do kraja mandata, ali i nakon izbora 3. listopada premijer BiH.
Znači, pričekat ćete odluku Ustavnog suda FBiH u vezi s pozicijom premijera ZHŽ-a?
- Apsolutno vjerujem u pravosudne institucije Bose i Hercegovine, i ne bih ih komentirao, neka institucije neovisno rade svoj posao.
A što ako krene novi policijski ili neki drugi puč?
- Opet mogu samo reći da će se provoditi zakon i pravni poredak i ustroj županije. Nitko nije iznad zakona i samo mogu jamčiti da će se primijeniti zakon i da nitko neće privatizirati županiju.
Kako gledate na trenutačno stanje Zapadnohercegovačke županije?
- Kao i druga područja u BiH, i ovu županiju su zadesili gospodarski problemi te je i svjetska ekonomska kriza imala odraza i u ZHŽ-u. Ipak, s radošću mogu reći da je ova županija dosta stabilna i da nije bilo nekih većih propasti tvrtki ili otpuštanja radnika. Uglavnom, narod hercegovački i hrvatski ulaže dodatne napore u opstanak svoga gospodarstva i zajednički, a u nekim slučajevima i solidarno, pomažu jedni drugima kako bi se spasila poduzeća i radna mjesta te prebrodila kriza.
Kako gledate na budući razvoj općina Široki Brijeg i Posušje?
- Prije svega, moram iskazati jednu radost što je u posljednje vrijeme izrazito smanjen amunizitet između Širokog Brijega i Posušja. Vjerujem da većina iz Hercegovine zna o čemu govorim, a za šire čitatelje da pojasnim da je između Posušja i Širokog Brijega dugo vremena, više desetljeća, postojala zavist, ljubomora ili nekakav natjecateljski duh tko je bolji, uspješniji, itd. Danas on više nije tako izražen i vjerujem da je to i ova koalicijska vlada postigla i relaksirala odnose u cijeloj županiji. Široki Brijeg je središte županijske Vlade i institucija i gospodarski jako razvijen jer su brojna poslovna predstavništva i zastupstva inozemnih tvrtki upravo u ovoj općini. Međutim, Široki Brijeg godinama razvija i druge grane industrije, posebice prerađivačku industriju na bazi aluminija, što mu je dobra perspektiva i zajedno s mostarskim Aluminijem treba i dalje razvijati ovu granu obojene industrije. Također, Široki Brijeg svakim danom dokazuje i svoj socijalni kapital. Tu su brojne društvene manifestacije i filmski festival. Naravno, dosta je i nedostataka, posebice oko infrastrukturnih projekata, i urbanizama, ali vjerujem kako ćemo u buduće više energije i sredstava usmjeriti u taj segment razvoja…
Znam da bi se moglo dosta govoriti o Širokom Brijegu, a što je s vašim rodnim Posušjem?
- Posušje je također u gospodarskom smislu daleko otišlo naprijed. Razvijaju se industrijske grane, suvremena poljoprivreda, turizam i šumarstvo, a ne kao nekada rudarstvo i manualna poljoprivreda. Naravno da i tu ima prostora za daljnji rad, posebice oko infrastrukture, vodovoda i kanalizacije te prometne povezanosti, energetike i poslovnih zona. Imamo gospodarski jaku dijasporu koja uz našu inicijativu može od Posušja učiniti još ljepši grad za življenje i stanovanje, posebice mladih bračnih parova i obitelji s djecom.
Općenito gledano i za Široki i Posušje, mora se završiti privatizacija poduzeća, posebice se mora rudarstvo modernizirati, dovesti u red eksploataciju građevinskog kamena i građevinarstvo općenito, te potaknuti mlade i nove industrije kao što su plastika i metalna industrija. Još bi se moglo dosta govoriti o potencijalima i razvoju strateških grana poljoprivrede mlijeka, mesa i drugih ekoloških proizvoda.
A drugi dio županije, od Čitluka, preko Ljubuškog, do Gruda?
Kada spominjete poduzetničku aktivnost, kako je potaknuti, je su li to poticaji?
- Poticaji su samo jedan model potpore domaćoj proizvodnji. Možda bi se mogao složiti da model poticaja primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji i nije najsretnije rješenje. Ima jako puno mogućnosti za potpore, primjerice, model subvencije kamata. Tako se izravno kontroliramo namjensko trošenje sredstava i poticanja malog i srednje poduzetništva. Poticaji velikim kompanijama trebaju biti u drugim oblicima pomoći, prije svega mislim na pomoć izvoza i zakonskih rješenja, izgradnje poduzetničkih zona i jači angažman gospodarskih komora.
Ali, poljoprivrednici će reći zašto ću proizvoditi, ne isplati se…?
- Nije točno da se ne isplati. Sada u ovoj krizi smo najbolje vidjeli, a toga ćemo biti još i više svjedoci, kako je ako nemaš domaću poljoprivrednu i hranu. Jasno da se neke kulture ne isplate, pa nećemo sijati pamuk kao što su nekada partijski drugovi zapovjedili, pa ga cijelog otpuhao vjetar. Međutim, tradicionalne kulture i posebice plastenička poljoprivredna proizvodnja ima svoju računicu.
Gdje je općenito najteže stanje hrvatskog čovjeka i u kojoj oblasti u Hercegovini?
- Slaba zaštita kulturnih projekata hrvatskog nacionalnog bića. Svi smo se previše okrenuli svakodnevnom životu i posebice mi Hrvati nekako smo zaboravili na kulturu, odnosno na zaštitu kulturnog identiteta, jezika, medija, spomenika i kulture općenito. Primjerice, prema medijima u Hercegovini je općenito izvršena nepravda i nijedna struka nije doživjela takvu sudbinu nakon rata kao u slučaju medija i kulture. Kao nigdje drugo u tom sektoru, ali i obrazovanju, vapi se za stručnom i kompetentnom upravom. Krovna institucija hrvatskog naroda u kontekstu kulture, identiteta i jezika je i Sveučilište u Mostaru, a vidimo kako se neprofesionalno vodi i ponaša kao nečija privatna svojina. Previše smo popustljivi spram naših tradicionalnih vrijednosti i olako smo prihvatili trendove iz svijeta, samo one negativne, i na njih gledamo blagonaklono kao na nešto suvremeno i moderno. Tu smo zakazali i kao intelektualci, ali i roditelji i odgojitelji te politički dužnosnici. Previše je mladih u kafićima i na ulici, bez radnih navika i temeljne kulture rada i privređivanja, posebice u Mostaru. Kako kažu naši svećenici, trebalo bi primijeniti onu iz Evanđelja: “Tko neće raditi neka i ne jede.”
Ima političara koji žive na tuđoj grbači
Ima li narod uzor u političarima, i oni ne rade, a dobro žive?
- Pa sigurno ima i tih loših uzora. Što se tiče mene osobno i Hrvatske stranke prava BiH, to sigurno nije slučaj. Osobno, kao mladić sam uvijek radio i dok sam studirao, imao sam cilj te i dan-danas sam, pored ove političke dužnosti u HSP-u BiH i izvršne funkcije premijera ZHŽ-a, radim i u privatnoj liječničkoj praksi u stomatologiji. To nije nikakva tajna da politika nije moj jedini kruh, naprotiv, u politiku sam došao kompletan, sa svim materijalnim preduvjetima za normalan obiteljski život i rad. U tom smislu ja se jedino brinem za one političare koji jedino u životu žive na tuđoj grbači. Takvi su i ovi koji su pokušali izvršiti puč na ovu najperspektivniju hrvatsku županiju u BiH.