VIDEO  Zlato kakvo Sredozemlje nije vidjelo: Bizantski brodolom kod Mljeta otkrio blago carskog dužnosnika

Spektakularna zbirka bizantskih zlatnih predmeta izronjena iz podmorja kod Mljeta baca novo svjetlo na jedno od najburnijih razdoblja Istočnoga Rimskog Carstva. Arheolozi vjeruju da brod nije prevozio obične trgovce, nego visokog dostojanstvenika.**

Blago izronjeno iz olupine broda potonulog kraj otoka Mljeta u 7. ili 8. stoljeću predstavlja, prema riječima stručnjaka, najveću količinu zlata ikada pronađenu na nekom brodolomu iz bizantskog razdoblja na cijelom Sredozemlju. Nalazi su javnosti prvi put predstavljeni na konferenciji za medije u Polačama na Mljetu, nakon više od desetljeća podvodnih istraživanja.

Zbirku čine zlatnici, draguljima ukrašene pojasne kopče, carski prsten pečatnjak i drugi luksuzni predmeti. Istraživanja provodi Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda (HRZ), u sklopu projekta „Tatinica – bizantski brodolom", uz sudjelovanje međunarodnog tima, među kojima i stručnjaka sa Sveučilišta Stanford.

Više od 600 grama zlata

Nalazište je otkriveno 2014., a sustavna istraživanja traju od 2015. godine, kroz devet istraživačkih kampanja. „Riječ je o impresivnoj količini zlata, najvećoj ikada pronađenoj na nekom brodolomu u cijelom Sredozemlju", izjavio je voditelj istraživanja Igor Miholjek, dodavši da nakon čišćenja i restauracije težina pronađenih predmeta premašuje 600 grama, raspoređenih na više od četrdeset zlatnih artefakata.

Među najvrjednijim nalazima ističu se četiri zlatne pojasne garniture te kopče i pojasni jezičci ukrašeni smaragdima, rubinima i biserima — raskošni elementi kojima su se kitili pojasevi najviših bizantskih dostojanstvenika.

Prsten koji „nije mogao nositi bilo tko"

Ključni trag o identitetu putnika krije zlatni prsten pečatnjak s likom cara, za koji se pretpostavlja da je pripadao visokom državnom ili vojnom dužnosniku ovlaštenom za pečaćenje carevih isprava. „Takav prsten sigurno nije mogao nositi bilo tko", kazao je za Reuters Pavle Dugonjić, voditelj Odjela za podvodnu arheologiju HRZ-a.

Uz prsten, pronađeni su i zlatnici iz vremena Heraklijeve dinastije, koja je Carstvom vladala u 7. stoljeću, što je omogućilo preciznije datiranje brodoloma. Kvaliteta i količina nalaza navele su arheologe na zaključak da brod nije prevozio uobičajen trgovački teret, nego uglednika — moguće carskog službenika ili dostojanstvenika na putu diplomatske naravi.

Prozor u bizantsko Sredozemlje

Brodolom potječe iz prijelomnog razdoblja bizantske povijesti. Tijekom 7. stoljeća Carstvo se suočavalo s najezdama, teritorijalnim gubicima i političkim previranjima, no i dalje je pomorskom moći i trgovačkim mrežama dominiralo velikim dijelom istočnog Sredozemlja.

Jadran je pritom bio važan pomorski koridor koji je povezivao Konstantinopol s bizantskim posjedima u Italiji i na zapadnom Balkanu. Pretpostavlja se da je brod potonuo pokušavajući se skloniti u zaštićenu uvalu Polače, koja je stoljećima služila kao sigurna luka na jednom od najprometnijih pravaca između istoka i zapada.

Više od blaga

Iako je zlato privuklo najviše pozornosti, arheolozi naglašavaju da je prava vrijednost nalazišta u povijesnom svjedočanstvu koje čuva. Brod je, uz dragocjenosti, prevozio i amfore, trgovačke vage, žetone od bjelokosti, kockice za igru i keramičko posuđe — predmeti koji upućuju na to da je posadu činilo više naroda s različitih strana Mediterana i pomažu rekonstruirati svakodnevicu, trgovinu i putovanja ranoga srednjeg vijeka.

Istraživanja na Mljetu se nastavljaju, a stručnjaci se nadaju da će novi nalazi otkriti više o podrijetlu i odredištu broda te o identitetu onih koji su bili na njemu kada je, prije više od 1300 godina, potonuo.