Tko to tamo peva?
Što želim kazati,kada je nešto upečatljivije i jednostavno rečeno bolje onda to treba priznati bez predrasuda,mada su ukusi različiti.Svi se sjećamo filma „Tko to tamo peva“ i genijalnih scena a iz filma „Tko pjeva zlo nemisli“ evo nemogu se sjetiti niti jedne filmske scene onako nabrzinu.
Film „Tko to tamo peva“ se doslovno oslikava na trenutno stanje u državama iz regije.U tom filmu jedan drndavi truli autobus predstavlja firmu „Krstić“ a u ovim našim događanjima i državu u kojoj je predsjednik podbuhli,od života umoran glumac Pavle Vujsić koji je ujedno u svojoj drndavoj državi i predsjednik i vlasnik firme i kondukter.Za premijera države tj. vozača autobusa je postavio poluretardiranog sina „Miška“ i kojeg očinski u svemu podržava mada je svjestan da je dijete blentavo ali što će njegovo je.
Svi se sjećamo scene kada on od svojeg sina „premijera Miška“ u jednom trenu pravi i supermana pa mu stavlja povez oko očiju kako bi svima pokazao tj još bolje sakrio sinovljevu blentavost na očigled „punog autobusa“.Mada sav okolni promet bez konkurencije na cesti čine jedino ovce,koze,kokoši i tuke,nije bitno što će Miško s povezom promašiti cestu jer po blagom ravnom pašnjaku nema niti traga od drveta ili neke druge prirodne prepreke pa će mezimac Miško opet nakon vrludanja i performansa nekako nataljigati i nabasati na prašnjavi makadam bez posljedica.Tako je premijer Miško na blentav način simpatičan,putnici (narod) su dobili malo adrenalina a genijalnost oca je pokrila idiotizam sina.U tom busu-državi putnici su svakakog profila pa je tu mladi bračni par nesvjestan i naivan za sve nedaće koje će doći,tu je prateča današnjih kojekakvih managera kicoš-vucibatina-ženskaroš koji je već bacio oko na mladu kojoj obećava „bolji svijet“ koja će u „neznanju“ i zgriješiti pri čemu će najitrigantnija stvar oko koje se vrti cijeli svijet-seks biti prekinut „kašljem“ vječnog bolesnika stripovskog Jeremije .Tu je i jedan sveznalica iz opozicije-pravi komunista koji sve može i ničeg se neboji ali nema kapacitet napraviti pravu stvar ali je „neuništiv“,tuberan lik Jeremija iz stripa Alan Ford je stalno bolestan i špekulira o boleštinama i koji druge iritira ali očito neispunjenog osobnog života pa pod stare dane želi biti prisutan kod svih događanja pa je i sklon voajerizmu i kojem svako malo na kašalj dobacuju „crk'o dabogda“ kao danas Stjepanu Mesiću.U busu-državi je furuna-peć koja se loži ali i puno dimi i pravi pravcati svinjac za putnike iz treće klase u koje mogu stati i romi kad je stani-pani.Pa onako rasistički svako malo su šikanirani ali njihova usna harmonika i neuništivost jednog insekta pobjednički „pjevaju za Beograd“ ,a na ulazu u Beograd kojeg upravo bombardiraju i gdje autobus-država stradava simbol su istinske sirotinje koja prva stradava ali i preživljava nemoguće situacije uz pjesmu na kraju balade.
Orač ceste predstavlja metar i pol visokog,bezzubog,izmučenog starca-štrajkača,radnika kojem je država uzurpirala imanje i koji je legao posred blatnjavog državnog makadama te je stoga poorao put koji mu se polako širio na imanje.
Kad ga podbuhli predsjednik autobus-države želi maknuti s puta on zajauče „djecoooo“ i tada iz žbunja iskaču grmalji-sinovi sa sjekirama i vilama u rukama,predsjednik-kondukter-otac-premijera Miška nježno djedicu spušta na tlo a djedica uz smijeh pokvarenog trbuhozborca lutka koji je konačno uzeo pravicu u svoje ruke pobjedonosno ponavlja“buši,buši“ a drndava država-bus lagano klecnu na koljena tj.felge na opće zaprepaštenje svih putnika.
Smotani i nespretni lovac bi mogao predstavljati neefikasno pravosuđe i policiju čiji je zec uvijek u šumi ali je ražanj spreman a oni nespretno ili po direktivi ispale pokoji hitac u krov ionako traljavog autobusa.
I da dalje neprepričavamo film jer neki koji su ga gledali vidjeli su nešto sasvim drugo,neki nisu ni pomislili na ovo o čemu ja sada pišem a što je bilo prikazano od strane režisera tako vjerno između redova.Nekada najbolje stvari i nevidimo niti prepoznamo ili ih shvatimo tek kada budemo dovoljno zreli i kada prikupimo puno gorkog iskustva,ali tada je vrijeme iza nas i za neke stvari bude prekasno a gorčinu s vremenom pretačemo u smijeh jer nam je to jedino preostalo.
Zbog čega još sve ovo pišem,dok gledam kako je u „Đakovčanki“ i njenim silosima „isparilo“ 18 milijuna robnih rezervi-žita a nekad moćni poljoprivredni kombinat još dužan bankama i državi pola milijarde kuna,upitam se tko je to sada hrvatsku pokrao i tko je to eto sada prodaje „iznutra“.
Franjo Tuđman je poodavno mrtav, Gojko Šušak također kao i dr. iz plejade prvooptuženih za „prodaje i lopovluk“.
Tko to dan danas krade hrvatsku?!
Otvoren je front i tamo protiv nekih Hrvata-bosančerosa koji imaju dvije osobne iskaznice jer ih i oni eto potkradaju.
Stjepan Mesić nakon 10 godina spominje nekih 8 milijuna eura na računu u Austriji tajno deponiranih od kupoprodaje oružja koje se još da pokupiti i ubaciti u pokradenu hrvatsku blagajnu.Uz to se prisjećam kako je jeo ćevape u Sarajevu a potom par mjeseci kasnije licemjerno izjavio da federacija s Hrvatima bez trećeg entiteta mora ostati jer svijetu netreba Bošnjanistan u srcu Europe…
Iako volim svoju Hrvatsku evidentno je zašto je Europa neće samo tako objeručke u svoje okrilje.Korumpirano pravosuđe,firme,državne institucije i inspektorati,afere s ministrima,bankama,sveučilištima,napuhana gluma da smo bolji,kulturniji od svih u svemu u regiji,nedoslijednost i podaništvo političkih stavova,nepoštivanje i neuvažavanje drugoga,izraziti međusobni jal samo su neke od mana koje vežu Hrvate i be-ha Hrvate kojih se ovi iz domicilne države maltene stide.
Jadno je npr.kad je Čilić nedavno igrao u polufinalu Australian opena onda je bio pravi Hrvat i nitko nije spomenuo kamenjar i primitivizam kao ni to da su be-ha Hrvati doveli Hrvatsku do rukometnog srebra.
I zbog toga neka proradi jal ponovno kada na ovom portalu kažemo da se po mnogomečemu trebamo ugledat i na Srbe jer se oni svojih sunorodnjaka u BiH neodriču,podržavaju im „republiku“ kojoj su elegantno i pametno sami sebi izborili formom i nazivom te značenjem za koplje više od naziva entiteta.
Zbog toga meni ministrice Kosor nesmeta ni poređenje niti uživanje sa dobrim srpskim filmom „Tko to tamo peva?“ i radije ću ga pogledati nego neki "svoj" mlaki,razvodnjeni filmić ili sapunicu.Imamo i mi dobrih filmova ali zbog čega nepriznati kad je nešto "tuđe" dobro, nego umjetno glumatati i baš uvijek i nepotrebno isticati kao nekakvo svoje preveliko domoljublje.
Radije ću popiti kavu sa pametnim Srbinom i Bošnjakom nego sa nekim svojim primitivnom sunarodnjakom.
Dosta nam je domaćih kriminalaca,prodavača magli i podmetača priča o prodajama. Franjo,Gojko, i ostali su poodavno mrtvi,tko nam sada potkrada Hrvatsku i cijepa nas na be-ha Hrvate i prave Hrvate?!
„Tko to tamo peva?!“
Juraj Marić/posavski-obzor.info