Što ćemo kao hrvatski branitelji pamtiti tijekom 2013.-te godine – tugu, jad i bijedu!

Ima niz stvari koje su se dogodile, a još više onih koje su bile najavljene, pa su stavljene ispod tepiha. Nije najvažnije što državni vrh nije želio u kolonu s hrvatskim braniteljima, puno je važnije da oko toga razne tajne služne imaju posla.

Većina hrvatskih medija postali su "sluge" onima na vlasti i pišu "kako aga kaže". Izmišljaju se afere, plaše se branitelji, a poglavito predsjednici Udruga hrvatskog Domovinskog rata. Sa Srbijom imamo sve bolje odnose, ali pitanja iz 1991. nisu se pomaknula dalje od početka. Na tisuće branitelja je umrlo i ove godine, većina od posljedica rata. Nemamo kao ovisnici o drogama svoje "kampove", "komune", ni posebne zdravstvene ustanove. Na stadionima se sve više premlaćuje hrvatskih mladića, utakmice su postale nevažne. Političarima gotovo više nitko ništa ne vjeruje. Dr. Franjo Tuđman još nije dobio spomenik u Zagrebu.

U ovih nekoliko točaka pokušat ćemo ukazati na najbitnije što se događalo tijekom 2013. godine, svjesni da smo mnoge stvari, zbog ograničenog prostora, prepustili navesti.

Život ide dalje. Dakle:

Prvi značajniji događaj koji je potresao hrvatske branitelje u 2013. bio je otvoreni sukob hrvatske Vlade, odnosno premijera Milanovića sa braniteljima Vukovara, a u vezi postavljanje dvojezičnih ploča, na latiničnom i srpskom pismu, na najvažnije državne institucije u ovome gradu. Očito je da je to namjerno izazvan incident, u kojem je hrvatska policija čak u nekoliko navrata upotrijebila i silu da "smiri" ljude koji su branili i obranili hrvatsku državu. Jedan mladi policajac nepravomoćno dobio je i otkaz jer je skinuo ploču, a više njih zastrašujuće optužbe da će biti otpremljeni na teške robije, jer su se usudili maknuti ploče-razdora. Na taj način otpočelo je zastrašivanje ostalih branitelja, poglavito predsjednika pojedinih Udruga iz Domovinskoga rata, sve po onome, ako smo "sredili" Vukovarce- sredit ćemo i vas!

Godinu je obilježio i to na visokom drugom mjestu i Srbin - Milorad Pupovac. Svojim brojnim izjavama, intervjuima mržnje i gnjeva prema svemu što je hrvatsko uspio je putem sklonih mu medija navući nevjerojatan bijes hrvatskih junaka. Čitavo se vrijeme ponaša kao istaknuta i važna ličnost, a ustvari radi se o političkom kameleonu, pjeni od sapunice, koje iskorištavaju oni na vlasti, a ovaj politički patuljak sve im to dobro i znalački naplaćuje. Od hrvatske države svake godine prima toliko financijskih sredstava koliko Hrvati u Srbiji nisu dobili ni u proteklih 20 godina! Usred Zagreba objavljuje i tjednik koji jednim dobrim dijelom financira (sic!) Hrvatska država, a služi samo i isključivo za jedno- uvjeriti Hrvate i svijet da je Hrvatska izvršila agresiju na samu sebe i da do kraja života treba goniti one koji su branili svoj dom, a poštedjeti one koji su 1991. usred Beograda bacali cvijeće na srpske i ine tenkove koji su odlazili razarati Vukovar, Osijek, Vinkovce, Novu Gradišku, Županju i brojne druge gradove i mjesta diljem Hrvatske.

Ove godine dogodilo se pravo čudo- general Norac i osuđeni u slučaju Lora u Splitu dužni su platiti odštetu Srbima! Obiteljima ovih osuđenih branitelja već su pod ovrhom stavljeni njihovi posjedi, plaće i drugo, tako da žive - od zraka! S druge pak strane, još nitko od agresora (Srba, Crnogoraca i zločinačke JNA) nije platio ni kunu odštete hrvatskoj državi! Da, oprostite, Crnogorci su platili odštetu za nekoliko svinja koje su kao svinje potukli u vrijeme agresije!

Godinu je obilježio i "slučaj Perković". Radi se o navodnom kriminalcu, navodnom ubojici koji se uspio "ubaciti" i u sam vrh hrvatskog političkog života, a koji je kreator mnogih nevolja koje su se odnosile na hrvatske branitelje. Međutim,. svi govore o Perkoviću, a perkovića ima kao gljiva poslije kiše, i to u svim sredinama, od sudstva, pa do istaknutijih tvrtki. Oni znaju kako treba s "državnim neprijateljima", a za sve te ljude neprijatelji su, vjerujte, oni koji su branili svoj Dom. Stoga je lustracija prijeko potrebna, što brže i hitnije. Kad ste čuli ili čitali da je perković blatio perkovića, za razliku od hrvatskih branitelja koji su često kao "pas i mačka" (zavadi pa vladaj!).

Ove godine ponovno ista slika- i dalje se proganjaju hrvatski branitelji, ali ne i oni koji su služili agresorsku vojsku, koji su razarali od Vukovara, Škabrnje do Dubrovnika. Jeste li možda čuli da je netko odgovarao za oko 400 ubijene djece tijekom hrvatskog Domovinskoga rata? Ili da su dobili bio kakvu odštetu na desetine tisuća onih koji su u vrijeme rata bili ranjeni i ozlijeđeni, a nemaju 20 posto invaliditeta?

Ovu 2013. pamtit ćemo i po rekordnom broju nezaposlenih. Dosad ih je već blizu 400.000! Među njima je najmanje(!) pola hrvatskih branitelja! Kakva je to država koja ne može osigurati ni posao čistača čovjeku koji je dao krv i išao braniti Domovinu 1991.? Kad je odlazio u rat svjesno je otišao umrijeti za Hrvatsku. Sada kad je bez posla, novaca, kad kopa po kantama za smeće - "ubijen" je drugi puta! Zar smo to zaslužili?

Od ministra poglavito ćemo pamtiti - ministra branitelja. Prvo se predstavljao kao ministar "svih branitelja", a onda se iskazao kao ministar manjine, rekao je čak da je on "crveni", pod zakletvom, (ostavili su ga savjetnici, ostavile su ga udruge) ili bolje rečeno - sam je sebi svrhom. Od njegove knjige "Ništa lažno" ostala je tek jedna rečenica- sve je lažno. Što smo dobili sa Registrom hrvatskih branitelja koji nam je lani podario kao "Božični dar"? Oko dvije tisuće novih hrvatskih branitelja i totalni razdor među ljudima koji su branili i obranili Hrvatsku. Najavljivao je i proglasiti Junake Domovinskoga rata. Osim njega i njegovog imena nema ni jednog. (Što je s pok. Markom Babiće i stotinama drugih?) Sam je sebi dodijelio ocjenu - pet! Nije bio nazočan ni na jednoj tribini ili skupu kad su hrvatski branitelji - generali Gotovina i Markač bili na robiji, a koju su organizirali hrvatski branitelji diljem Hrvatske. Tek kad su se vratili kao nevini ljudi, eto ti njega prvoga(!) u njihovu zrakoplovu! Bože pomozi!

2013. godinu pamtit ćemo i po Veljku Mariću. Nevini hrvatski branitelja ostavljen od svih služi 12 godina robije u srpskom zatvoru. Osudili su ga agresori. Obitelj mu nema financijskih sredstava ni da ga redovito posjećuje u srpskoj robijašnici. Već su ga odavno trebali zamijeniti za nekog srpskog četnika koji je u hrvatskom zatvoru ili za Perkovića.

U Hrvatskoj se svake godine ubije na stotine ljudi, među njima je najveći broj hrvatskih branitelja. Ubijaju se na najstrašnije načine. Nitko ne istražuje - je li se uistinu radi o suicidu ili ubojstvu. Nitko ne vjeruje da su se toliki ljudi sami ubili. Slična je stvar i sa stotinama i već tisućama Hrvata koji su jednostavno - nestali, kao da su ormari ili stolice. Jednoga dana nestat ćete i vi, pa će reći, eto "svi" nestaju, pa je nestao još jedan! Perkovići, što kažete na to?

Proteklu godinu poglavito je obilježio Stjepan Mesić. Takvog majka samo jednom rađa u stotinu godina! Besraman, baš kao i Pupovac. Bore se za istu stvar.

Osobito ćemo pamtiti Hrvatsku radio televiziju. Nevjerojatno je da ljudi moraju (moraju!) plaćati program i emisije u kojima više gotovo nema ni "h" od Hrvatske, a na toj i takvoj televiziji koja je režimska, kojom vladaju ljudi koji su trenutačno na vlasti, branitelji su zadnje smeće. Neprestano lažu kad su primjerice neki protesti, umanjuju broj sudionika barem deset puta. Marginaliziraju sve što je upereno protiv vladajuće strukture. Da pojedini urednici nemaju ispred sebe "blesimetre" ne bi znali izgovoriti tri rečenice. Kad ste čuli neku pjesmu iz 1991. na HTV-u?

Hrvatski branitelji su i ove godine upozoravali na lustraciju. Doušnici, izdajice i bivši Udbaši i dalje rade. Sekretari partije i bivši istaknuti komunisti su uspješni bankari, voditelji tvrtki, saborski zastupnici, suci, državni odvjetnici...I u 2013.-toj godini ostali su nedodirljivi.

Pamtiti ćemo i 2013.-tu godinu i po gromoglasnoj šutnji članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), čiji je još uvijek počasni član Josip Broz. Većini tih "besmrtnih ljudi" najvažnije je sačuvati mirovine i plaće, te mlatiti "praznu slamu". Takva akademija Hrvatskoj uistinu nije potrebna.

U njoj nema gotovo ni jednog (živog) istinskog hrvatskog branitelja, a u vrijeme komunizma u njoj nije bilo gotovo ni jednog koji nije bio član partije i beskrajno odan Brozu.

Po čemu ćemo još kao hrvatski branitelji pamtiti 2013.-tu? Pamtit ćemo je i po tome što su nas proglasili "povlaštenom kategorijom", poglavito stradalnike Domovinskoga rata. Užas je blaga riječ.
I na kraju: što je s Deklaracijom o Domovinskome ratu? Svi kojih se to tiče odmah će vam reći- slovo na papiru. I s tim "slovom na papiru" ponovno ulazimo u Novu, 2014.-tu godinu, samo jednu godinu stariji!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)