Ravnateljica ogorčena: 'Ovo je poruka da se svi mogu ponašati kao Severina'

Ravnateljica jedne zagrebačke osnovne škole Ljiljana Klinger reagirala je nakon presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, kojom je pjevačica Severina Vučković oslobođena krivnje za nametljivo ponašanje prema njoj i bivšoj ravnateljici Poliklinike za zaštitu djece i mladeži Grada Zagreba, Gordani Buljan Flander.

Postupak protiv Severine pokrenulo je Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, nakon što je utvrđeno da je pjevačica Klinger i Buljan Flander slala veći broj poruka, nezadovoljna njihovim postupanjem u procesu koji se odnosio na pitanje s kojim će roditeljem živjeti njezin sin.

Klinger je, komentirajući presudu, kazala kako je „začuđena ovakvom presudom”, dodajući da ona i Severina, prema njezinim riječima, pripadaju različitim životnim i svjetonazorskim okvirima.

„Nas dvije smo dva različita svijeta”, poručila je Klinger, navodeći kako se njihovi kriteriji razlikuju i u akademskom i u svjetonazorskom smislu.

Ravnateljica je istaknula kako je odluka suda za nju iznenađujuća, posebno jer se, kako kaže, u odgojno-obrazovnom sustavu određena ponašanja kod djece tretiraju kao ozbiljna i neprihvatljiva.

Prema njezinu mišljenju, ovakva presuda može poslati pogrešnu poruku javnosti, odnosno stvoriti dojam da je takav način komunikacije prihvatljiv i za druge osobe koje se nalaze u konfliktu ili problemima.

Klinger je dodala kako DORH sam odlučuje o daljnjim koracima, s obzirom na to da je upravo državno odvjetništvo pokrenulo kazneni postupak. Na pitanje o mogućnosti preuzimanja kaznenog progona, navela je kako o tome može iznijeti samo osobni stav, dok je odluka o eventualnoj žalbi na nadležnim institucijama.

„Iz ovog će se slučaja vidjeti jesmo li pred sudovima svi jednaki”, kazala je Klinger.

Govoreći iz perspektive prosvjetne djelatnice, istaknula je i kako škole imaju jasna pravila za djecu koja pokazuju neprihvatljive oblike ponašanja, ali se, kako je rekla, postavlja pitanje vrijede li jednako jasni kriteriji i za odrasle.

U svojoj reakciji osvrnula se i na pitanje odgovornosti u javnoj komunikaciji, poručivši kako neovisnost ne bi smjela značiti odsutnost odgovornosti.

Komentirajući dijelove komunikacije koji su bili predmet postupka, Klinger je zaključila kako ne zna što bi dodala ako se određeni izrazi i prijetnje smatraju prihvatljivima samo zato što je netko bio ljut.