Potres uzdrmao Makarsku rivijeru, tresla se i Hercegovina

Pa i minutama nakon što je prestalo drmati, mogli ste osjetiti kako vam se ruke tresu, a koljena klecaju. Potres te jačine stanovnici ne pamte, no veća materijalna šteta za sada nije zabilježena. Operateri s centrale Gradskog centra Osejava u Makarskoj dali su više informacija:

- Seizmograf naše postaje zabilježio je jak potres u 13.53 sati. Epicentar je bio petnaestak kilometara sjeverozapadno od Makarske, intezitet VI stupnja Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice, a magnituda potresa iznosila je 4.5 prema Richteru - obavijestili su iz GCOM-a, no, možda bolji dojam o jačini potresa od ovih brojki mogu dati sami mještani.

Tresla se Dalmacija, od Dubrovnika do Zadra: kratkotrajna grmljavina uplašila građane
Reakcije Dalmatinaca na potres: Stiga je ka' grmljavina, kuću je baš pošteno zatreslo
Pošetali smo najprije baškovoškom rivom. Ispred jednog od rijetkih otvorenih restorana zatekli smo Zorana Jakira Tuju, predvodnika navijačke skupine "Štakori" lokalnog nogometnog kluba Urania. Kaže, bio je kod kuće kad je zatreslo, pa ga pitamo otvoreno, je li ga bilo strah?

- A ko se neće pripast. Najgore mi je bilo di ću uteć. Izaša san isprid kuće, a di ćeš drugo, to je u sekundi bilo. Po kući se ništa nije razbilo. Vako jak potres nisan doživija - zamišljeno će Jakir.
Užurbano se po mjestu prepričavalo tko je gdje bio, govori se da je izgledalo kao da je bomba pukla. Jednu zanimljivu usporedbu o jačini ove nesvakidašnje vibracije tla dao nam je Baškovođanin, mladi Ante Jurišić.

- Mislija san da je devesprva. I mislin da mi mater nije tribala kuvat fažol i da nismo tribali skinit osiguranje od potresa jučer. Popuca je zid malo u kući, par slika je palo, bija san tada na trećem katu i bilo je prilično... Nikad nisan doživija nešto ovakvo - rezimira Jurišić.

Na istoj rivi zatekli smo i 24-godišnjeg Antonia Topića. U vrijeme potresa bio je na kavi u Makarskoj. Procijenjuje da je drmalo dobrih desetak sekundi.
- Bilo je jezivo. Konobarica je za šankom histerizirala i zapomagala. Kopao sam po torbi, izvadio dioptrijske naočale i stavio ih da vidim je l' išta pada oko mene. Podigao sam pogled tada prema zidu, bilo me strah da bi mogao pasti, dosta je popucao već od prije. Procijenio sam da se nemam razloga osjećati ugroženim pa sam nastavio u miru "swajpat" cure na Tinderu - iskreno će nam Antonio.
A u Brelima, gdje je epicentar bio bliže, vlada zimska pustoš. Veljača, subota popodne, tek koja mačka na haubi automobila i samo jedan ugostiteljski objekt radi. Vani na štekatu sjedi ekipa od četiri prijatelja. Guštaju u kavi, opušteno.
- Slabo smo mi to čuli, nešto smo radili unutra u kafiću, pa nismo puno primijetili. Malo baš - priča nam Sejfulaj Ifan.
Slično mišljenje ima i Breljanin Toni Staničić, kojeg smo zatekli u šetnji uz plažu:
- Treslo se, al' nije neke štete bilo. Bija potres, zatreslo, to je to - ravnodušno će mladić, ali i on ipak priznaje da ovakvo nešto nikad nije doživio.
Navratili smo na kraju i do Makarske. Gospođa Jela Martinović ispričala nam je gdje je nju zateklo.

- Streslo je dobro! Muž i ja ležali smo u krevetu, gledali film, on kako se prije skinija u gaćice izletija je takav isprid kuće, za njin i nevista, zgrabilaje odma dite, a on mi viče "ženo, dones' mi robu". A ja ću njemu "Čoviče vidiš kako drma, kakva roba sad!" On se tol'ko poplašijo, vraća mene po gaće! Ništa nije popucalo, mi smo u prizemlju, samo je zadrmalo dobro jednom malo, onda jako - živopisno će nam Jela.
A štete je bilo u kući obitelji Dukarić. Nataša nam priča da njoj i mužu nije bilo svejedno.
- Doma smo bili, normalno, uplašili smo se! Meni se činilo da je u dva navrata zatreslo. Zid nam je popucao, a valjda neće biti opet. Strašno!

Slobodna Dalmacija