Zlostavljao hrvatske vojnike i gledao kako jedu ljudski mozak iz šljema. Osuđen je na 20 godina

Županijski sud u Osijeku nepravomoćno je osudio 64-godišnjeg Željka Travicu na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad zarobljenim hrvatskim braniteljima i policajcima 1991. godine.

Travica je proglašen krivim za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, odnosno za nečovječno postupanje, mučenje i ubijanje zarobljenih pripadnika hrvatskih snaga, javlja Dnevnik.hr. Presuda je izrečena nakon završenog dokaznog postupka na osječkom Županijskom sudu.

Zbog zdravstvenog stanja Travica nije osobno iznosio obranu, nego ju je pročitao njegov odvjetnik Marko Cvrković. U obrani je negirao krivnju, navodeći kako je ranije bio optužen za oružanu pobunu, ali da je 1996. godine aboliran odlukom tadašnjeg Vojnog suda.

Tvrdio je kako je napad na Cerić organizirala JNA te da je oružje podijeljeno članovima Teritorijalne obrane Mirkovci. Naveo je da je i sam, kako tvrdi, morao sudjelovati u napadu, iako se tome protivio. Ustvrdio je i kako nije zlostavljao zarobljene hrvatske vojnike, ističući da mu je bio poznat sadržaj Ženevskih konvencija.

Travica je u obrani naveo i da je sudjelovao u procesu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja te da je 1997. godine bio izabran za načelnika općine Mirkovci. Postupak protiv sebe ocijenio je montiranim, tvrdeći da bi, da je počinio ono za što ga se tereti, bio procesuiran odmah nakon Domovinskog rata.

Tužitelj Vinko Pejić u završnom govoru odbacio je takvu obranu kao neistinitu i usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naveo je da je obrana u suprotnosti s iskazima preživjelih oštećenika i drugih svjedoka, koji su, prema tvrdnjama tužiteljstva, potvrdili da je Travica sudjelovao u zlostavljanju zarobljenih hrvatskih branitelja.

Tužiteljstvo je istaknulo kako je dokaznim postupkom potvrđeno počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika te je predložilo sudu da Travicu proglasi krivim i osudi po zakonu.

Tužitelj Vinko Pejić u završnom govoru je Travičinu obranu ocijenio neistinitom i usmjerenoj ka izbjegavanju kaznene odgovornosti, jer je u suprotnosti s iskazima preživjelih oštećenika i drugih svjedoka koji su, uz ostalo, potvrdili da je Travica bio među osobama koje su pucale na zarobljene hrvatske branitelje te da ih je poslije ispitivao, tukao i zlostavljao.

Navodi i da je preživjeli svjedok Zoran Šorli potvrdio kako mu je Travica žicom vezao ruke, noge i vrat, a svjedok Ivan Kopčić da ih je Travica tukao te da je bio prisutan kada su drugi predstavnici srpskih paravojnih postrojbi zarobljene branitelje tjerali da iz vojničkog šljema jedu ljudski mozak.

Obrana je, s druge strane, tvrdila da optužba nije dokazala kako je Travica počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Njegov odvjetnik Marko Cvrković naveo je da su JNA i Teritorijalna obrana napali Cerić, gdje je stradalo više hrvatskih vojnika, ali je ustvrdio da točne okolnosti njihova stradavanja tijekom postupka nisu razjašnjene.

Cvrković je ocijenio i da je odbijanjem ispitivanja pojedinih svjedoka obrane povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Zbog toga je sudu predložio da Travicu oslobodi optužbe i pusti na slobodu.

Optužnica tereti Travicu da je ratni zločin počinio od 2. do 4. listopada 1991. godine u Ceriću i Mirkovcima, kao pripadnik srpske paravojne formacije Teritorijalne obrane Mirkovci. Prema optužnici, zločini su počinjeni tijekom zajedničkog napada pripadnika JNA i TO Mirkovci na Cerić te nakon okupacije toga mjesta.

Tužiteljstvo ga tereti da je nečovječno postupao prema ratnim zarobljenicima, fizički i psihički ih zlostavljao te sudjelovao u njihovu ubijanju. Sumnjičilo ga se da je, zajedno s drugim pripadnicima TO Mirkovci, sudjelovao u usmrćivanju osam zarobljenih policajaca vinkovačke Policijske uprave i pripadnika HOS-a, nakon što su prestali pružati otpor i odložili oružje.

Travica je uhićen 5. listopada 2024. godine na temelju Europskog uhidbenog naloga osječkog Županijskog državnog odvjetništva. Uhićen je na graničnom prijelazu Calais u Francuskoj, prilikom ulaska iz Velike Britanije, nakon čega je izručen Hrvatskoj i doveden u osječki zatvor.