Makarska rivijera: Ljubazni domaćini samo gledaju kako da vas ogule kao bananu

Auto kamp Dole-Boban
Auto kamp Dole-Boban

Jedva čekam vikend da se malo spustim na more. Mi Hercegovci imamo privilegiju da živimo blizu mora, a Jadran je mjesto na kome možeš odmoriti i tijelo dušu. Subota jutro uskačemo u auto i krećemo na more. Radio javlja da se izbjegvaju Doljani zbog gužve i puni samopouzdanja krećemo ka Bijači „najmodernijem" graničnom prijelazu koji ima BiH.

Nekako u sebi kontam da tamo neće biti gužve, i prilazeći prijelazu s BH strane još sam uvjereniji u moju predpostavku. Jedno auto na granici prije nas, ljubazno osoblje koje nam je zaželilo ugodan dan, a onda nepregledna kolona na ulazu u Hrvatsku.

Ljudi dal je to moguće?, upitao sam se u stilu Mladena Delića? Početak je šestog mjeseca, otkuda tolike  gužve i to na prijelazu na koji vas upućuju svi relevantni čimbenici. Nakon nekih dvadesetak minuta kada smo se približili onoj plavoj tabli koja označava da smo u EU vidim da radi samo jedan prijelaz.

U koloni nervoza, već je dobro vruće, puno je i male djece, ali pomoći nema. U toj koloni je svejedno imaš li HR putovnicu ili si neki od azilanata iz sredozemlja. Nakon dobrih 90 minuta dolazimo konačno do granice na kojoj nas ispitiju gdje, kuda i koliko, a onda konačno nastavljamo svoj zacrtani put.

S obzirom da smo na Bijači nastavljamo auto cestom, i svakim sekundom sve smo bliži jadranu. Izabrali smo jedno mjesto na Makarskoj rivijeri i kada smo htjeli parkirati automobil na jednu neograđenu livadu začujemo glas:

Haloooo ne možete tu parkirati!!!

 

Kako ne možemo?, upitam čovjeka koji sjedi ispod nekakve masline. Neobrijan, razdrljene košulje i u poderanom šorcu, nema što pravi je mamac za turiste željne sunca i mora.

Triba platit parking, odgovori on.

Znači može se parkirati ako platimo?, pravim se ja mahnit.

40 kuna i neka vas tu cili dan.

Dobro vi i zaradite sjedeći tu u hladu ja mu odgovaram i pružam 10 km.

Šjor još jednu marku, znam ja dobro koliki je kurs i znam ja vas koji nam dolazite samo prljati plaže.

Pomislim u sebi da on nije vidio vode već poodavno, ali vidim da ne vrijedi da se raspravljam sa njim  i pružam mu još jednu marku.

Vrijedi li parking i sutra ako odlučimo prespavati?

Samo danas, sutra je novi dan, odgovori gunđajući.

Uzmemo tako stvari i krenemo ka plaži koja je daleko nekih stotinjak metara. Već je prošlo podne i sunce nemilosrdno prži. Pogledom tražim trafiku ili bilo kakav dućan, te u čudu konstatiram da ništa ne radi??? Čak ne radi ni pekara u kojoj smo ranijih godina redovito uzimali pecivo. Čudno, ali što je tu je. Jedino što je tu subotu radilo jeste štand sa suncobranima i ležaljkama.

Uzeli smo dvije ležaljke i dali momku 15 KM, a dečko očito nije dobro znao kurs kao čovjek sa parkinga. S obzirom na putovanje i čekanje na granici zaspao sam i ne okupajući se, a kada sam se probudio bilo je već blizu 15. sati. Otišao sam malo u vodu i osvježio se, a kada sam izašao otišao sam u šetnju. Kontam naći ću negdje apartman za prenoćište, pa da i sutra ostanemo malo na moru.

Pred jednom velikom kućom stoji natpis: Apartmani za iznajmljivanje. Uđem u dvorište i zateknem jednu raščupanu gospođu kako čisti mahune.

Dobar dan gospođo, imate li slobodnih apartmana?

Koliko ostajete?, procijedi ona ni ne pogledavši me.

Samo danas, sutra idemo, rekao sam joj.

Koliko vas ima?, upita opet ne dižući pogleda sa svojih mahuna.

Dvoje nas je.

35 eura, reče ona i kao da se malo zainteresirala za mene, ako ćete paliti klimu još dva, a internet vam je dodatna dva eura.

Da to nije malo puno gospođo za jednu noć van sezone?

Ako vam je puno niste tribali ni dolazit. Šta bi vi Bosanci tili? Da vas pustimo džabe u apartmane, ja od ovoga živim, ljutito odgovori gospođa.

Nisam tražio ništa besplatno gospođo, a vi bi se prema gostima trebali ponašati pristojnije.

Kakvi te vi gosti? Čim prvo pitaš za cijenu, znala sam ja da od tebe nema ni g od gosta. Svi ste vi isti, samo nam zauzimate i prljate plaže!!!

Gospođo nisam ja Bosanac, a sada ne bih kod vas ni kada biste mi dali besplatno , rekao sam joj i otišao bez pozdrava. Iza leđa sam čuo da gospođa galami o nekakvoj kulturi življenja. Pretpostavljam da je njihova kultura življenja samo način kako da vas ogule kao bananu.

Nakon "ugodne" ćakule sa gospođom već mi je bilo dosta mora za taj dan. Odlučili smo da se vratimo kući, i tako je i bilo. Hvala Bogu na povratku nije bilo nikakve gužve na graničnom prijelazu, te smo se vratili doma na vrijeme razočarani tim danom u svakom pogledu.

S nestrpljenjem smo čekali da odemo na more, a doživjeli smo same neugodnosti. Drugi puta ćemo dobro razmisliti da krenemo na more za vikend, a ako i krenemo svakako naše odredište više neće biti Makarska rivijera.

PS. Ovo sam mislio zadržati za sebe, ali nakon svega što o nama pišu po medijima morao sam ispričati ovu priču o ljubaznosti prema gostima na moru.

HERCEGOVINA.info