Katica Kiš: Pomoć na putovanju

Toga dana se ipak odlučila krenuti za Zagreb kod sestre Slavice i odnijeti joj potrebne knjige za studij. Spakovala je dva kofera puna knjiga i sjela u vlak za Zagreb. Umorna od putovanja, stigla je u Zagreb i na tramvajskoj stanici ugledala mnoštvo putnika. Saznala je da zbog nekog kvara tramvaji ne voze, nego su ubačeni autobusi. Bila je tu velika gužva i Marija u muci zavapi Gospodinu:
„Bože moj, bože moj, nemam više snage, neću moći s ovim teškim koferima u autobus".

Ubrzo je došao autobus s kojim se trebala dalje voziti. Htjela je ipak uzeti te teške kofere, kad joj je iznenada prišao jedan plavokosi, mršaviji čovjek, bez riječi uzeo kofere i zatim putnicima glasno doviknuo:

„Maknite se ljudi! Žena mora ući u autobus". Svi su se pomaknuli, a on joj je unio teške kofere u autobus. O, kako mu je Marija bila zahvalna, jer joj je pružio pomoć u napotrebnijem trenutku. On je također putovao istim autobusom. Otišao je kod svojih kolega i razgovarao, a Marija je ostala na sredini autobusa stajati. Kad je Marija stigla na odredište, gdje bi trebala izaći, onaj isti muškarac joj je opet prišao, zgrabio kofere kao po zapovijedi i opet glasno rekao:

„Maknite se ljudi, žena treba izaći van", i svi su se opet maknuli. Iznio je kofere, a Marija mu se toplo zahvalila na svestranoj pomoći, tim više što joj je on sam bez njezine molbe, pružio pomoć. Kao da ga je neka nevidljiva snaga i milost poslala da joj bude u pomoći. Bez puno muke, odnijela je kofere u sestrin stan koji se nalazio u blizini.

Marijin iskreni i žarki molitveni vapaj Bogu stvoritelju, bio je uslišan na ovom putovanju za Zagreb. Zahvalila se toplo Gospodinu na pravoj pomoći. Naš Otac nebeski zna što nam je najpotrebnije. Stoga imajmo malo više povjerenja u Njega. Još prije nego li zamolimo Gospodina za pomoć, On zna što nam je potrebno.