Fantastično arheološko otkriće: Na Pelješcu pronađena grčka kazališna maska stara više od 2000 godina

U špilji Crno jezero na Pelješcu pronađena je terakotna glava grčke kazališne maske, koju arheolozi datiraju u razdoblje od 4. do 3. stoljeća prije Krista, izvijestili su Dubrovački muzeji.

Vrijedan nalaz otkriven je tijekom arheoloških istraživanja provedenih od 23. travnja do 4. svibnja. Riječ je o maski s rupicom za vješanje na vrhu, iznutra šupljoj, za koju arheolozi pretpostavljaju da je izvorno visjela na zidu.

Voditelj Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja Domagoj Perkić istaknuo je kako su takve maske povezane s kazalištem, čiji je zaštitnik bio Dioniz.

“Možemo li Dioniza ili njegova ilirskog pandana povezati s posudama za vino, istovremeno i s novootkrivenom maskom, i u tome tražiti božanstvo kojemu je špilja služila kao svetište i kakvi su se rituali tu obavljali, možemo samo nagađati. Zahvaljujući položaju u skrivenom, netaknutom dijelu špilje, nalazi su ostali cjeloviti i gotovo u potpunosti sačuvani, gotovo kao zamrznuta slika stara više od dvije tisuće godina”, rekao je Perkić.

Istraživanja su pokazala da je špilja Crno jezero korištena u različitim razdobljima, od brončanog doba do kraja mlađeg željeznog doba. U brončanom dobu služila je kao sklonište, zaštita od vremenskih neprilika ili sezonsko stanište.

Od kasnog brončanog doba do početka mlađeg željeznog doba špilja je korištena i kao mjesto pokopa većeg broja osoba. Prema radiokarbonskim analizama ljudskih kostiju, riječ je o razdoblju između 1012. i 481. godine prije Krista, što znači da je više od petsto godina služila kao nekropola.

Nakon toga, prema nalazima, špilja je korištena kao ilirsko svetište, od kraja 4. do sredine 1. stoljeća prije Krista.

O tome svjedoče brojne minijaturne posude, uglavnom grčkog, ali i lokalnog podrijetla, koje su se u svetištima ostavljale kao votivni prilozi, odnosno darovi u sklopu religijskih obreda.

U Crnom jezeru pronađeni su i ulomci grčkih posuda koje su služile za čuvanje i ispijanje vina. Arheolozi ističu kako takvi predmeti nisu bili dio svakodnevnog života Ilira, nego simbol bogatstva i moći tadašnje lokalne prapovijesne zajednice.

Na širem dubrovačkom području zasad su poznata tri ilirska svetišta: Crno jezero, Spila u Nakovani i Vilina špilja iznad izvora Omble. Prema Perkićevim riječima, upravo takva nalazišta pomažu u razumijevanju ilirske religije, njezinih dodira s grčkom civilizacijom i mogućeg stapanja lokalnih božanstava s grčkima.

U istraživanjima su sudjelovali arheolozi Domagoj Perkić i Krešimir Grbavac, restauratorica Sanja Pujo, speleolozi Hrvoje i Nataša Cvitanović te arheologinja i speleologinja Mirna Šandrić.