Kako su živjeli prvi ljudi na Zemlji?

Afarski rift u Etiopiji jedno je od rijetkih mjesta na svijetu koje znanstvenicima omogućuje izravan uvid u život ranih ljudi prije oko 100.000 godina. Novo istraživanje otkriva kako su prvi Homo sapiensi živjeli, koristili alate i suočavali se s izazovima okoliša u razdoblju srednjeg kamenog doba.

Proučavanje drevnih kultura iz tog razdoblja ključno je za razumijevanje načina života ranih ljudi i njihovog kasnijeg širenja iz Afrike. Međutim, očuvana arheološka nalazišta na otvorenom iz tog vremena iznimno su rijetka, osobito ona koja istodobno sadrže i ljudske fosile i alate.

Jedno od takvih iznimnih područja je Srednji Avaš u Etiopiji, gdje su pronađeni brojni i dobro očuvani artefakti koji pružaju vrijedan uvid u rani ljudski život.

Arheološko bogatstvo Afarskog rifta

Afarski rift na sjeveroistoku Etiopije predstavlja jedinstveno geološko područje gdje se razmiču tri tektonske ploče, što dugoročno vodi stvaranju novog oceana. Upravo zahvaljujući tim procesima očuvani su brojni fosili i tragovi naseljavanja ranih ljudi i drugih hominina.

Srednji Avaš posebno se ističe kao jedno od najvažnijih područja, s naslagama sedimenata duljine veće od jednog kilometra, koje čuvaju zapise života od kasnog miocena do holocena. Sustavna istraživanja ondje se provode još od 1981. godine u sklopu međunarodnih i multidisciplinarnih projekata.

Nova studija usmjerena je na slojeve bogate kamenim alatima iz kasnog kamenog doba, koji su postupno izloženi erozijom. Procjenjuje se da su stari oko 100.000 godina, a za razliku od ranijih nalaza, sada su prvi put analizirani u detaljnom arheološkom kontekstu.

Tragovi svakodnevnog života

Na lokalitetu je pronađeno oko 1.800 kamenih artefakata većih od jednog centimetra te 132 životinjska ostatka. Većina alata, između 65 i 82 posto, izrađena je od lokalno dostupnog bazalta, a postoje i jasni dokazi da su se izrađivali na samom nalazištu.

Iako u tom području nema opsidijana, manji broj alata izrađen je upravo od tog materijala, što upućuje na moguće razmjene ili donošenje sirovina s udaljenijih područja.

U vrijeme kada su ljudi ondje boravili, riječ je bila o sezonski poplavnoj, šumovitoj ravnici bogatoj životinjskim svijetom. Pronađeni su ostaci majmuna, glodavaca i velikih biljojeda nalik govedima i jelenima, dok su rjeđi tragovi žirafa, ptica, gmazova i velikih mesoždera.

Zanimljivo je da na kostima nema tragova rezanja ili obrade, što sugerira da ljudi nisu sustavno koristili životinje na tom mjestu.

Zbog čestih poplava, područje je vjerojatno bilo naseljavano povremeno i kratkotrajno, ali je nudilo obilje resursa poput vode, hrane, hlada i kamena za izradu alata.

Tri različite sudbine

Posebnu pažnju privlače tri djelomično očuvana ljudska skeleta, svaki s različitim tragovima nakon smrti.

Prvi skelet pokazuje znakove brzog zatrpavanja bez oštećenja, a analiza sugerira da osoba nije bila namjerno pokopana.

Drugi, koji uključuje jedan zub i nekoliko fragmenata kostiju, nosi tragove izloženosti visokoj temperaturi. Nije jasno je li riječ o prirodnom požaru ili namjernom spaljivanju, no ako se potvrdi potonje, moglo bi se raditi o najranijem poznatom primjeru kremacije.

Treći skelet pripadao je odrasloj osobi manjeg rasta i pokazuje oštećenja uzrokovana djelovanjem životinja, vjerojatno ubrzo nakon smrti.

Istraživanja na lokalitetu Srednji Avaš nastavljaju se, a znanstvenici očekuju nova otkrića koja bi mogla dodatno rasvijetliti život i smrt ranih ljudi na ovom području.