Znanje je in: i Englezi će za Crvenice čuti

Još ne znaju u kojemu mjestu, ali znaju da su ovih dana u Sarajevu položile sve (zahtjevne) ispite i testove pred komisijom HMC-a, britanske prosvjetne organizacije za srednju i jugoistočnu Europu koja traži talentirane učenike i omogućuje im jednogodišnje školovanje u engleskim školama.

Samo četiri iz BiH

Koliki je to uspjeh, svjedoči podatak da su sve kriterije zadovoljila samo četiri kandidata iz BiH (od prijavljenih 270) i sedam iz Hrvatske. A među njima dvije djevojke iz iste općine, iste gimnazije i (podrijetlom) istog sela - Crvenica.

Ivana svakodnevno putuje autobusom do škole pedeset kilometara u oba smjera, a Anđa, čiji je pokojni otac Frano podrijetlom iz Crvenica, stanuje u Tomislavgradu s majkom Ljiljom, sestrom Danicom i bratom Antom. Na Ivanu i Anđu ponosni su svi duvanjski gimnazijalci i profesori, a posebice roditelji.

- Same su se javile na natječaj, bez našeg znanja - kaže Ivanin otac Petar, inače hrvatski branitelj. Ja i Ljilja smo ih zezali da nam samo izvlače novce, jer nismo vjerovali da će proći tako jaku konkurenciju.

- Naravno da sam presretna - veli Anđina mater Ljilja. Frano mi je kao hrvatski branitelj umro 1995. godine, kad su Anti bile tri godine, Anđi dvi, a Danici jedna. Hvala Bogu, danas su svi gimnazijalci i čestita dica. Ali, treba ih školovati.

Anđa je posebno čeljade. Ima četiri godine ona uvrtila u glavu da će studirat molekularnu biologiju. Stalno ćuli na internetu i čita stranicu Ivana Đikića. Tvrdoglava, junoglava, ista pokojni ćaća. Može samo kako ona želi. Bože moj, da Frano ovo vidi...?

Valjda vidi! Ivana i Anđa nisu prve duvanjske gimnazijalke koje su dobile priliku školovati se u Engleskoj. - Prije četiri godine sličan je test položila Sandra Marković - kaže Anđa. Danas je pri kraju studija u Americi. Moj cilj nije Amerika, nego studij gdje mogu spoznati ono što me zanima.

- Naši su roditelji potpisali ugovor koji omogućuje nastavak školovanja u Engleskoj, ako uspješno savladamo njihov program - dodaje Ivana, koja još ne zna što bi, ali joj idu svi predmeti, napose glazba.

- Zadovoljit, da što ćemo - samouvjereno kaže Anđa. Važno je da smo dobili priliku. Onako nam roditelji bogati, pa nas mogu školovati. Srićom, ja imam kumove u Americi koji mi obećavaju pomoć ako tamo dospijem studirati. Hvala fra Jozi Zovku.

slobodna dalmacija