Za pristupačni Mostar

Mostar
Već smo navikli da se država ne brine za dosta toga što bi prije svega trebao biti prioritet nad svim ostalim.
U nemogućnosti zaštiti svoja prava ili bolje rečeno ishodovati ih,ljudi sve češće po društvenim mrežama osnivaju grupe i stranice,kako bi se osobe s istim problemima udružile i pokušali iznaći rješenja za ono što ih muči u svakodnevnom životu.

Jedna od takvih fb grupa je "Za pristupačni Mostar"

Gospođa Nives Blažević je oformila tu grupu s jasnim ciljem.

" Cilj je prvenstveno podizanje svijesti o problemima osoba s invaliditetom u Mostaru.

Znači prvenstveno promijeniti one najgore barijere, a to su predrasude.

A dalje, sve možemo stepenicu, po stepenicu zajedno.

Da OSI, prestanu biti građani drugog reda, smješteni u svojim institucijama, bez da se išta radi po pitanju infrastrukturnog pomaka u 21.stoljeću.

Narušavanjem osnovnih ljudskih prava, tipa nemogućnosti odlaska u školu, zbog parkiranih automobila na nogostupu, otići u Kosaču na predstavu zbog stepenica, izvaditi rodni list, otići se oženiti u općini...sve jedno drugo veže.


A najveće barijere predstavljaju pogledi okoline na drugačije"- navodi gospođa Blažević

Prenosimo u cijelosti i jednu objavu sa zida fb stranice iz koje se jasno iščitava da problemi s kojima se susreću OSI i njihovi roditelji doista trpe razne nepravde koje mogu ostaviti i trajne posljedice.
Vrijeme je da se napravi pomak!

" Dragi moji pristupačni ljudi.

Počet ću da mislim da se sve redom negativno ovih dana, lijepi za mene.

Počet ću da mislim i da jeste do mene. Nemam drugog načina da objasnim, već ovako napismeno.

21.stoljeće,... sve mnogo naprednije, užurbanije, navodno kažu normalnije, otvorenije i pristupačnije.

Znači, ni na običnu kavu ne mogu otići, da mi se negativan slijed događaja ne odvija pred očima.
Na kavu s prijateljicom, koja se s obitelji odlučila na odlazak u drugu državu i grad.

Već sam naviknuta na takve vrste kava, u Mostaru, oproštajnih.

Elem, naći ćemo se u kafiću jednog trgovačkog centra, pri ulasku u samu garažu, promatram...jer imam oči.

Ugledam, misleći gdje ću se parkirati, dvije malo je reći ljepotice, modno usklađene, sa Cosmom u ruci,...kako otključaju na daljinski, crvenog sportskog Megana, ili clia, ne svarih koji iz linije Renaulta, parkiranog na mjesto predviđeno za OSI, uz bezbrižno ćaskanje...sjedaju u isti.

Zaustavljam se tik pored njih, naravno ne bih bila ja, da ih ne upitam, srame li se?!


Vozačica odvažno:"Čega?!"
Rekoh, "Znate li raspoznavati oznake?"
Opet, dobivam podsmijeh.

Objašnjavam da su zauzele mjesto pristupačnosti.
Odgovara, kao tu su bile samo 2.min,da pogledam koliki je parking?!

Sve na dalmatinskom dijalektu. Osorno i smjelo.
Pa upitah za obrazovanje, pa rekoše studentice Medicinskog fakulteta,#21.stoljeće

Da ih ne smaram, žuri im se, ili da zovu policiju što ih obrazujem, da budu čovjek s mozgom.

Kad se one isparkiraju, kažu mogu na njihovo mjesto ♿.

Spomenuh, dal' vole izazivati sudbinu, odgovaraju, sa #Da.

Znači ni trunke empatije, milimacronano ničega. Odoše, nadam se u bolje sutra.

Možda ih sretnem, negdje sa
Stetoskopom (grč. stéthos - prsa, skopé - pregled) je akustična medicinska sprava koja služi za auskultaciju, odnosno slušanje unutrašnjih zvukova ljudskog ili životinjskog tijela. Najčešće se koristi za slušanje srčanih zvukova i disanja. Osim toga koristi se za slušanje crijeva, protoka krvi i sl.) oko vrata.

Pa, Bože...novih naraštaja, ima li te...zašto ne podariš razum i nešto ljudsko?!

Nije Mostar kriv, nije više ni domicilno stanovništvo krivo, nije moje dijete krivo, nije sustav kriv, nitko nije kriv.


Krivo je more. KRIV je uzak pogled na okolinu, kriv je...možda nečiji džep, pamuk, vata, samodopadnost, izigravanje Velikoga, Svevišnjega, bahatog insana.

Na mladima svijet ostaje,...tješi se Nives, ne daj se Ines!

Ima još, nažalost...al ima.

#SvetaMisa, Nedjelja...u razgovoru s prijateljicom, kaže ona meni:

"Pala si mi na pamet, na misi u nedjelju."

Rekoh hvala, što moliš i za mene

Odgovara :
"Ne, bleso... , sjede dvije bakice u redu iza mene i šapuću se prije početka mise.

Treća životna dob, ništa čudno...bakice i njihovo šaputanje naglas.

" Ne bona, već se pričaju...šapatom,kako je neka mlada zbabna po treći put, pa se jedna pita...što li će ovaj put roditi, muško ili žensko?! Ova druga njoj odgovara, ma nek je živo i zdravo, samo nek nema NAKAZLUKA!!!

Ostala sam u stanju šoka, zanijemila...jer do tada nikada u životu nisam čula ovakav izraz.

Napila sam se vode, zahvalila Bogu...što nisam bila prisutna u prostoriji, u ovom slučaju Božjoj kući, predviđenoj za molitvu...jer bih počinila grijeh nad bakicom.

E sad ja vas sve kolektivno pitam, vrijedi li ovdje ostati, odgajati djecu, boriti se za djecu...ili spakirati kofere i karte u jednom smjeru, gdje nas nitko ne razumije, a ni mi nikoga, npr.na mandarinskom jeziku?!

#OvoJeBalkan #NemaNamPomoći #BarijereSuUPraznimGlavama
#StopDiskriminaciji
#StopPredrasudama
#NeUdišiteNašZrak #DnoDna

Ps.
Džaba vam policija, zovite ih slobodno grešnici...ako mislite da ste vi u pravu, da ne kršite Vi zakon o ljudskim pravima u 21.stoljeću,dolazite i prijetite silom...čekam vas, budite moji gosti...samo Vas nešto gledam i slušam, odroni ljudskog roda-ne ljudi, štetočine.
Ama baš svaki put,uvijek ću, baš - baš, uvijek ću ovakve, zauvijek: reći, ukazati, opsovati i vrijeđati, prozivati...stidjet ih se, što udišu isti zrak kao normalan svijet, onaj mali normalni ljudski svijet, istog imena Čovjek.

BVB grešnici "- stoji na stranicama grupe "Za pristupačni Mostar"