Kome treba jedinstveni Mostar?

Zahvaljujući tome grad na Neretvi je konstantno grad slučaj i kako sada stvari stoje to će biti još dugo vremena, ovisno o potrebama politike iz središta BiH.

Piše: Petar Zrinski/hercegovina.info

Mostar je nakon nesretnog rata bio podijeljen grad, i poslije toga organiziran je u šest općina ( tri sa hrvatskom i tri sa bošnjačkom većinom). Nakon toga uslijedila je akcija međunarodne zajednice koja je svim silama ne birajući sredstva željela ujediniti Mostar u jedan grad. Već tada su se bošnjački predstavnici iz SDA protivili ukidanju triju većinskih bošnjačkih općina. Novi gradski statut propisao je i nametnuo visoki predstavnik međunarodne zajednice Paddy Ashdown 2004. godine, i od tada je formalno Mostar postao jedinstveni grad, premda to u stvarnom životu nikada nije bilo tako. Nametnutim statutom Mostaru je navučena luđačka košulja iz koje se do dan danas nije izvukao.

Problem Mostara se može riješiti za kratko vrijeme. Mostaru samo trebaju zakoni koji vrijede u bilo kom drugom gradu u BiH. Ali, tu nastaje ono ali koje koče bilo kakav napredak, i takvi zakoni ne odgovaraju bošnjačkim političkim elitama koji žele imati svoj grad Mostar.

Povijest se ponavlja i isti oni koji su se ne tako davne 2003. godine protivili ukidanju većinskih bošnjačkih općina danas traže povratak na stanje kakvo je bilo te godine. Sada se postavlja pitanje kome uopće treba jedinstveni Mostar, koji u biti nikada i nije bio jedinstven?

Bošnjaci i njihove političke elite su protiv jedinstvenog Mostara i žele prostor na kome će biti apsolutni vladari. Sa druge strane ni Hrvatima ne treba grad problem, niti imaju nekog interesa za bivše općine sa bošnjačkom većinom, jer na tom teritoriju Hrvati se mogu prebrojati na prste. Ujedinjenje grada nije donijelo ništa novo niti išta dobro, i zato sada imamo grad slučaj sa pretrpanom administracijom koja crpi novac iz budžeta.

Jedinstveni Mostar izgleda još samo živi u glavama onih koji su ga davno napustili i međunarodne zajednice čiji je projekat u Mostaru totalno propao. Stanje kakvo imamo danas je nepodnošljivo i ukoliko se u Mostaru ne mogu primijeniti zakoni koji vrijede u Sarajevu, Banjaluci ili Tuzli onda ga treba podijeliti. Međunarodna zajednica za sada o ovom problemu šuti. Da su kojim slučajem Hrvati pisali peticije za podjelu Mostara sasvim sigurno bi uslijedile reakcije međunarodnih zvaničnika koji bi na sav glas zvonili o separatistima, fašistima  i razbijačima BiH. Osim njih šute i mediji koji su godinama Hrvate optuživali za ono što danas hoće Bošnjaci.

Treba li na kraju postaviti pitanje: Odakle se čisti riba ili je sa ovim ipak nešto jasnije?