Svjedočanstvo iz Međugorja i o Međugorju

Unatoč svim poteškoćama i pokušajima zabrane izlaženja, ovaj list je vrelo podataka o ukazanjima, vidiocima, porukama... Donosimo urednički tekst objavljen u listopadu 1981.

U zadnjem broju našega lista na zadnjoj, 24. stranici napisali smo jednu posebnu poruku čitateljima koju ovdje doslovce ponavljamo:
„Dragi čitatelji! Vjerojatno ste u ovom broju očekivali posebni članak o neobičnim pojavama u hercegovačkoj župi Međugorje. No, radije ćemo to prepustiti vremenu, strpljenju i Božjoj providnosti!"

Stotine tisuća vjernika i radoznalih namjernika

Od prvih neobičnih pojava u župi Međugorje prošla su tri mjeseca. Gotovo isto toliko prošlo je od izlaska zadnjeg broja (trobroja) našega lista. Vrijeme dovoljno dugo da i mi o međugorskim neobičnim pojavama ipak nešto kažemo. Poglavito zato što su se te pojave iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, susljedno ponavljale te privlačile u Međugorje stotine tisuća vjernika i radoznalih namjernika. Naime, šestero međugorske djece danomice je čvrsto svjedočilo o svagdanjim Gospinim ukazanjima, a vjerničko mnoštvo iz gotovo svih krajeva naše zemlje (pa i iz inozemstva) ta je svjedočanstva sve čvršće prihvaćalo. Usporedo s tim počeli su se javljati i pojedini svjedoci s tvrdnjama o čudesnim ozdravljenjima, koja ti svjedoci pripisuju zagovoru Majke Božje - nakon što su joj se usrdno molili i povjerovali joj. No unatoč svemu tome, mi ovdje ipak ne ćemo govoriti ni o čudesnim ukazanjima ni o čudesnim ozdravljenjima. Prepuštamo to i dalje "vremenu, strpljenju i Božjoj providnosti." Mjesto toga reći ćemo samo ponešto o nekim pojavama i svjedočanstvima koja su očigledna i svakom očevidcu dostupna.

Duboka pobožnost

Prije svega, u Međugorju se od početka neobičnih pojava pa do danas vjerničko mnoštvo s dubokom pobožnošću moli. Ta duboka pobožnost, koja se rijetko gdje susreće, uočljiva je svakome tko pohodi međugorsku župnu crkvu u vrijeme misnog i molitvenog bogoslužja. Također je uočljivo da i muški i ženske, i stari i mladi, pa i oni najmlađi, ostaju u neobično dugoj i veoma sabranoj molitvi. I k tome, u golemom broju pristupaju sakramentu svete ispovijedi. A među ispovjeđenima nimalo nisu rijetki oni koji otvoreno pripovijedaju da se desetljećima nisu ispovijedali, da ih je sada nešto povuklo u Međugorje na ispovijed i da se nakon te ispovijedi osjećaju duhovno preporođeni.

Hodočasti se svakodnevno, pa i svakonoćno

Očigledno je i to da se u Međugorje gotovo neprekidno slijevaju pobožna hodočašća. I to ne samo iz obližnjih već i iz najudaljenijih krajeva zemlje. I to ne samo katolici nego i vjernici drugih vjera. A među neprebrojnim hodočasničkim skupinama nije malen broj ni hodočasnika-pješaka, koji do Međugorja pješače i po više dana. Među takvima su opet često zamjetljivi bosonogi hodočasnici. Hodočasti se svakodnevno, pa i svakonoćno - da se stigne na večernju Misu koja se svake večeri (i radnim danom i blagdanom) slavi u šest sati. I prostrana međugorska crkva (jedna od najprostranijih u Herceg-Bosni) gotovo je uvijek pretijesna za okupljeno mnoštvo vjernika.

Posti se onako kako se već odavna nije postilo: samo o kruhu i vodi

Očigledan je također post koji u ovo vrijeme prihvatiše brojni vjernici iz svih uzrasta. Posti se najredovitije petkom, ali i u druge dane. A posti se onako kako se već odavna nije postilo: samo o kruhu i vodi. Uza sve ovo, zasvjedočena su i mnoga pomirenja zavađenih susjeda, zavađenih obitelji i zavađenih pojedinaca.

Gospa vjernike potiče na usrdniju molitvu, na djelotvorniju vjeru, na mir, obraćenje...

Napokon, poruke za koje djeca-vidioci tvrde da su Gospine poruke, koliko je do sada poznato, ne izlaze iz sadržaja evanđeoske vjere niti se s tim sadržajem kose. Naime, djecavidioci postojano ističu da Gospa preko njih potiče vjernike na usrdniju molitvu, na djelotvorniju vjeru, na mir, na pomirenje, obraćenje, opraštanje i slavljenje Boga. Na to isto, po tvrdnji djece, Gospa potiče i sve crkvene službenike.

Gostoljubivost međugorskih župljana i njihovih svećenika

Ne bi na kraju valjalo zanijekati ni svjedočanstvo o iznimnoj ljubaznosti i gostoljubivosti međugorskih vjernika i njihovih svećenika. O tome s posebnim zanosom zbore oni koji su u Međugorje dolazili iz dalekih krajeva, pa su u Međugorju našli i toplu riječ i toplu okrjepu i topli dom. To podjednako svjedoče katolici i nekatolici.

(Iz mjesečnika Naša ognjišta, listopad, 1981.)

medjugorje-info.com