Mirjana Soldo: U meni su prepoznali ‘rušitelja Jugoslavije’

Sjedimo “na sigurnome” od radoznalih hodočasničkih pogleda, u ugodno svježem podrumu kuće koji je pretvoren u blagovaonicu s nekoliko stolova za objedovanje.

Mirjana i njezin muž Marko Soldo, tihi čovjek koji odaje dojam stabilnosti i koji nas je uveo u kuću a zatim se neprimjetno izgubio, imaju nekoliko soba u kojima ugošćuju hodočasnike, ali to su uglavnom njihovi prijatelji, pa valjda zato i ta blagovaonica više izgleda kao topli kutak za obiteljska okupljanja nego kao “klasično” pansionsko mjesto za objedovanje.

Međugorska vidjelica, odjevena u plavu košulju i jeans, sjedi u fotelji preko puta nas, ispod ukusno nacrtane slike na kojoj je prikazana Gospa od Guadalupe i sveti Juan Diego Cuauhtlatoatzin, svećenik iz 16. stoljeća kojemu se ukazala Djevica Marija i koji je 2002. godine postao prvi katolički svetac iz američkih domorodačkih naroda.

Blijedo ‘gradsko dijete’

Izgleda pomalo umorno, ali istodobno opušteno i radosno. Dok uz kavu i kolače koje je napravila razgovaramo o svemu i svačemu, od iskustva odgajanja djece do prepričavanja anegdota o dosađivanju na predugim crkvenim propovijedima, moramo se s vremena na vrijeme podsjetiti na to da sjedimo s jednom od osoba čija se životna priča nalazi u središtu zbivanja koja su mnogi, iako Sveta Stolica svoj sud još važe, već proglasili najznačajnijim ukazanjem Marije koje se dogodilo u Katoličkoj crkvi dugo vremena unazad. A događaj koji je promijenio Mirjanin život zbio se prije 29 godina.


- Sjećam se kako sam se naljutila na Ivanku kada mi je rekla da vidi Gospu, mislila sam da me zeza. Nisam niti željela gledati prema Podbrdu, samo sam se okrenula i otišla, bila sam jako ljuta. Kada sam došla do prvih kuća, nešto me je tjeralo da se vratim natrag. Vratila sam se i ugledala Ivanku, koja je inače uvijek bila rumena, za razliku od mene koja sam bila blijedo ‘gradsko dijete’, kako gleda prema brdu bez imalo boje u licu.

Idući dan ponovno su došle na Podbrdo, poznatije po imenu Brdo ukazanja, zajedno s još četvero djece i gotovo cijelim selom. - Došli smo pred Gospu prvi put - kaže vidjelica - i našli je tamo kako čeka na nas.

Bio je to početak priče o Međugorju.

Ateističko okruženje

Rođena Sarajka s djevojačkim prezimenom Dragičević svako je ljeto od malih nogu dolazila u Bijakoviće i tamo gdje “osim duhana i loze nije bilo ničega” provodila svoje praznike. Roditelji i brat odlazili bi na more, a njoj je bilo ljepše u Hercegovini. Otac bi je plačući ispraćao na vlak, nadajući se da će se kći u zadnji tren predomisliti, ali to se ne bi događalo. Mirjana bi dolazila u Bijakoviće i tamo pomagala obitelji, ustajući u zoru da bi išla brati duhan.

Ukazanja su život uzorne učenice, odrasle u obitelji koja ju je odgajala kao vjernicu unatoč ateističkom okruženju (“Ja sam jedina vjerovala u Boga u svome razredu”) okrenula naopačke.

Nakon mjesec i pol dana viđenja u Međugorju, policija ju je jedan dan strpala u automobil i odvezla u Sarajevo, natrag roditeljima. Nije željela ići. Bojala se da će njenim odlaskom prestati ukazanja.

Jutarnji List