Data centri u svijetu gutaju bilijune dolara, struju i vodu: Profitiraju i oni koji prodaju beton i kabele

Utrka za umjetnom inteligencijom pokrenula je golem val izgradnje podatkovnih centara, a zarada se prelijeva daleko izvan tehnoloških kompanija. Dok se ulaže u računalne čipove, raste i potražnja za zemljištem, električnom energijom, vodom, betonom i kabelima.

Forbes u analizi objavljenoj 2. listopada opisuje infrastrukturnu ekspanziju koja stvara nova bogatstva, ali otvara i pitanja: hoće li biti dovoljno energije i vode te mogu li budući prihodi opravdati ulaganja?

Ulaganja bi mogla dosegnuti 10,3 bilijuna dolara

Istraživanje ekonomista Stijna Van Nieuwerburgha sa Sveučilišta Columbia, predstavljeno u okviru Brookingsova ekonomskog programa, procjenjuje da bi američka ulaganja u infrastrukturu za umjetnu inteligenciju od 2025. do 2032. mogla iznositi 10,3 bilijuna dolara.

Procjena obuhvaća zgrade podatkovnih centara, energetske sustave, mrežnu infrastrukturu, specijalizirane čipove i drugu opremu. Prosječno bi takva ulaganja odgovarala približno 3,63 posto američkog BDP-a godišnje.

To je projekcija budućih ulaganja, a ne iznos koji je već potrošen. Prema istraživanju, razmjeri izgradnje u odnosu na veličinu gospodarstva mogli bi nadmašiti povijesne američke valove ulaganja u željeznice, elektrifikaciju i autoceste.

Pola milijarde dolara za jedan podatkovni centar

Prema procjeni građevinske kompanije Clayco koju prenosi Forbes, tipičan podatkovni centar snage 40 megavata stoji oko 500 milijuna dolara.

Približno polovica troška odlazi na napredne grafičke procesore i drugu informatičku opremu. Dodatnih 35 posto čine energetska i vodna infrastruktura, uključujući sustave hlađenja, turbine, beton, čelik i bakar.

Zbog toga među dobitnicima nisu samo proizvođači čipova. Poslove dobivaju građevinske kompanije, proizvođači betona i kabela te tvrtke koje mogu osigurati priključak na električnu mrežu.

Stotine milijardi litara vode za hlađenje

Rystad Energy procjenjuje da su podatkovni centri diljem svijeta 2025. izravno za hlađenje potrošili oko 222 milijarde litara vode. Bez mjera za smanjenje potrošnje, ta bi brojka do 2030. mogla narasti na približno 644 milijarde litara godišnje.

Uz intenzivnu primjenu tehnologija za štednju vode, potrošnja bi prema njihovoj procjeni mogla biti ograničena na oko 388 milijardi litara.

Te brojke ne uključuju vodu potrošenu pri proizvodnji električne energije kojom se centri napajaju. Pojedini sustavi hlađenja smanjuju potrošnju vode u samom objektu, ali povećavaju potrebu za strujom.

Stanovnici se protive gradnji u svojoj okolini

Gallupovo istraživanje objavljeno u svibnju pokazalo je da se približno sedam od deset Amerikanaca protivi izgradnji podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju u svojoj lokalnoj zajednici.

Među razlozima su potrošnja vode i energije, onečišćenje, buka te strah od viših računa za komunalne usluge. Zagovornici ponajprije ističu radna mjesta i gospodarske koristi.

Tko snosi rizik ako potražnja podbaci?

Brookingsovo istraživanje upozorava da se financiranje sve više odvija kroz složene aranžmane, privatne kredite, zajednička ulaganja i posebna društva, zbog čega je teže pratiti gdje se rizici gomilaju.

Povrat ulaganja ovisi o budućoj potražnji za umjetnom inteligencijom, brzini tehnoloških promjena i pravodobnom pristupu energiji i opremi.

Autor pritom naglašava da je prerano zaključiti kako AI infrastruktura već predstavlja sistemski rizik usporediv s ranijim kreditnim ekspanzijama, ali poziva na veću transparentnost financiranja.