Aluminij: Elektroprivrede u FBiH još uvijek nam nude nepovoljnije uvjete u odnosu na one iz HEP-a

Pripćenje Aluminija prenosimo u cijelosti:

Tekst se nastavlja ispod oglasa
U jučerašnjemu je izdanju sarajevskoga Oslobođenja udarno plasiran poprilično opsežan tekst pod naslovom Domaća struja je najjeftinija, a koji se dotiče sudbine Aluminija d.d. Mostar, o čemu je novinar L. Rizvanović razgovarao s ministrom energetike, rudarstva i industrije u Vladi FBiH Erdalom Trhuljem. Iznenađeni površnošću obrađene teme, napose nenaviknuti na jednostrani pristup Oslobođenja, čiji su novinari uvijek imali otvorena vrata u Aluminiju, iskreno želimo vjerovati kako je zapravo došlo do potpunoga nesporazuma u komunikaciji novinara s resornim ministrom, s obzirom na činjenicu da je stanje u svezi s opskrbom Aluminija električnom energijom, ali i u svezi s našom strukturom kapitala, obrađeno na nepotpun, neargumentiran i neistinit način i da predmetni tekst obiluje lažima.

Jedino je istinit podatak taj da je Aluminij zatražio ponude za kupnju struje od čitavoga niza domaćih i stranih elektroprivreda i dobavljača, u prvomu redu za jednomjesečni dio (razdoblje do 1. do 31. srpnja) onoga kontingenta od 100 MW koje smo do 30. lipnja kupovali iz Hrvatske elektroprivrede, a potom i ponude za razdoblje do kraja tekuće godine, s obzirom na to da pristupanje Hrvatske Europskoj uniji u cijelosti mijenja postojeći aranžman između Aluminija i HEP-a. Ponude su tako, između ostalih, zatražene od obadvije elektroprivredne kuće u FBiH, ali i od HEP-a te od privatnih dobavljača iz Slovenije i Njemačke koji ulaze na ova tržišta, sve s ciljem dolaska do najjeftinije moguće ponude. Na kraju je, nakon razmatranja dobivenih ponuda, produljen ugovor s HEP-om na razdoblje od mjesec dana, ali s nižom ugovorenom cijenom od one koju smo im plaćali dosad. Dakle, HEP-ova je ponuda ponovno bila najpovoljnija za Aluminij.

Napominjemo, onih 125 MW električne energije, za koje je sklopljen ugovor s EPHZHB i koji je na snazi do 31. prosinca, nastavljamo kupovati sve do isteka kalendarske godine.

Gruba je neistina kako je struja koju kupujemo iz Hrvatske bila skuplja od one u FBiH, što je vrlo dobro poznato i resornomu ministru i cjelokupnoj javnosti, poglavito kada se prisjetimo kako nam je spočitavano da smo u Hrvatskoj dobili status povlaštenoga kupca električne energije. Navodi iz jučerašnjega teksta u Oslobođenju bili bi točni samo kroza prizmu tzv. ljetne tarife. No, onaj tko se neke teme dotiče treba do kraja upoznati činjenice i javnosti ustupiti potpunu informaciju, a ona glasi da Aluminij od HEP-a kupuje 100 MW struje na godinu, prema stalnoj cijeni, za razliku od cijena u BiH koje su promjenjive za zimsko i za ljetno razdoblje. Kada se izračuna prosjek, Aluminij je cijelo vrijeme imao značajno jeftiniju struju iz RH, u odnosu na onu koju plaća Elektroprivredi HZHB. Aluminijeva Uprava godinama na to upozorava i iskreno želi dobiti bolju, zapravo realniju ponudu unutar FBiH, po mogućnosti čak za cjelokupne svoje godišnje potrebe, pa smo i sada pokušali doći do takove ponude, ali nismo uspjeli i zakon tržišta nam nalaže ići tamo gdje je jeftinije, a to još uvijek nije prostor FBiH.

S tim u svezi, cjelokupnoj javnosti, po tko zna koji put, nudimo precizne podatke o cijenama električne energije za velike potrošače u razvijenim europskim državama, koje su na Okruglomu stolu o perspektivama poslovanja Aluminija, u veljači ove godine, iznijeli ugledni ekonomski analitičari: elektrolize na Islandu struju plaćaju 23 €/MWh, u Norveškoj 25 €, u Švedskoj 33 €, u Njemačkoj 37 €, u Francuskoj 46 €, dok u SAD-u plaćaju oko 22 €, u Rusiji 24 €, a na Bliskomu istoku čak 15 €, itd. I tako, dok Europsko povjerenstvo ovih dana žurno izrađuje program spašavanja aluminijske industrije u Europskoj uniji, Aluminij u FBiH struju plaća 49,3 €/MWh u ljetnoj tarifi, dok nam je godišnji prosjek vrtoglavih 54 € pa nikako ne vidimo niti shvaćamo računicu prema kojoj je to najjeftinija struja na europskomu kontinentu.

Na kraju, pošto se dio jučerašnjega teksta u sarajevskomu Oslobođenju dotaknuo i predviđenih subvencija, kao i naše strukture kapitala, podsjećamo na to kako struktura kapitala nema nikakove sveze s cijenom struje, što je i resorni ministar dosad uporno naglašavao, pa je njegov jučerašnji istup, ukoliko je dobro prenesen, tim još i više zbunjujući. Nadalje, neosnovano je, i krajnje nekorektno prema Vladi RH, napisati kako će Hrvatskoj tek pripasti 12% kapitala Aluminija, pošto tih 12% nikada nije niti bilo sporno zbog ulaganja Vlade RH iz 1997. godine u obnovu proizvodnje u Aluminiju.

Također, Aneksom br. 8 Sporazuma o rješavanju otvorenih pitanja između Vlade FBiH i Aluminija, koje su 17. lipnja potpisali direktor Aluminija Ivo Bradvica i predsjednik Vlade FBiH Nermin Nikšić, predviđeni su izradba i žurna provedba Vladina programa za subvencioniranje proizvodnje aluminija pa nam nikako nije jasno gdje je ministar Trhulj, ukoliko je zaista rekao ono što je jučer objavljeno, mogao pročitati konkretiziran način subvencioniranja, kako uopće može utvrditi da nam subvencije ipak ne trebaju odnosno da bi, u slučaju dobivanja tih subvencija, Vlada FBiH povećala svoj udio u strukturi kapitala Aluminija. To nema sveze s istinom, jer subvencija s ciljem pomoći održivosti industrijske proizvodnje koja je od strateške bitnosti za državu, ne znači u prijevodu poslovno preuzimanje tvrtke. Možda ministar Trhulj u ovomu trenutku uistinu znade nešto više od nas o tomu predviđenom programu subvencioniranja, ali mi ga ne ćemo komentirati sve dok ga ne vidimo u obliku službenoga dokumenta, jer bi to bilo neprimjereno i tako Aluminij ne radi.

Jedno je sigurno, unatoč ministrovu iznesenom uvjerenju, cijena aluminija ne raste, ona naprotiv ponovno pada i trenutačno iznosi 1729 USD/t, dok je u trenutku potpisivanja Aneksa iznosila 1800 USD/t. Još će jako dugo, nažalost, trebati da dođe do one razine koja nam jamči pozitivno poslovanje koje ministar optimistično najavljuje, a pitanje naše opskrbe sa 100 MW struje od 1. kolovoza do kraja ove godine još je itekako otvoreno odnosno već ćemo sutra zatražiti nove ponude i ponovno ući u pregovore, s nadom kako će iz našega entiteta ipak doći ta najpovoljnija ponuda o kojoj ministar Trhulj uporno priča. Aluminijeva se Uprava u potpunosti slaže s ministrovim mišljenjem o tomu da bi cijena u FBiH za Aluminij morala biti jeftinija nego igdje drugdje i Aluminij bi tu ponudu s radošću dočekao i - odmah prihvatio!