DŽABA KREČILI Nakon devet godina, nitko ne vjeruju u sustav za navodnjavanje od dva milijuna maraka

DŽABA KREČILI Nakon devet godina, nitko ne vjeruju u sustav za navodnjavanje od dva milijuna maraka

Dva sustava za navodnjavanje u dva naselja na području grada Goražda, u koje je uloženo oko dva milijuna KM iz kredita Svjetske banke koji je BiH uzela 2012. godine, nisu u funkciji i ne zna se kada će biti jer se ne zna tko njima treba upravljati! Sustavi prolaze kroz Ahmoviće i Kodžaga Polje, te naselja Hubjeri i Kazagići.

"Ni jedan nije stavljen u funkciju. Godina nitko nije uzeo ključ od tog sustava. Vlada FBiH i Svjetska banka su pravili te sustave s lokalnim ljudima, a da ih nisu educirali", kaže gradonačelnik Goražda Ernest Imamović. Cijeni da je Goražde izgubilo šansu da tijekom proteklih 25 godina razvije poljoprivredu – grad nema mljekaru, voćnjaci su zarasli i postali neobradive površina. Pojašnjava da veliki broj goraždanskih farmera vodu za svoja imanja povlači iz Drine improviziranim sustavima za navodnjavanje – pumpana i crijevima, ali da je to postalo komplicirano otkako je izgrađen veliki zid kao obaloutvrda.

"Ti sustavi za navodnjavanje su višemilijunski projekt, mislim da su ta dva susatva koštala skoro dva milijuna KM i mislim da je tu investitor želio samo potrošiti pare. Mnogo je propusta napravljeno u izradi tog projekta i mnogo je nejasnoća, potencijalni korisnici nisu educirani o prednostima tog sustava i načinu korištenja i stanovništvo nije spremno koristiti sustav iako je netko od načelnika ili pomoćnika u ovdašnjim vlastima ocijenio da nama to treba. To je normalno negdje drugo, recimo u Čapljini, ali ovdje je drugačije, ovdje ljudi to gledaju kao atak i pitaju se zašto investirati u nešto ako neće koristiti. Nama je zaista u interesu da to proradi, da se stavi u funkciju, spreman sam i da Grad plaća struju, ali moramo znati što se točno dogodilo i mi sada formiramo komisiju koja će istražiti sve oko tog procesa. Mnogo je ljudi s kojima treba razgovarati i preko čije zemlje prolazi sustav, kaže Imamović i zaključuje da su projekti poput ovog sustava za navodnjavanje zanimljivi jer ima mnogo aktera i svatko ima svoju istinu.

Gradnja ovih sustava za navodnjavanje u Goraždu i na još devet lokacija u FBiH, te nekoliko u RS je financirana kreditom Svjetske banke. Vlada FBiH je 15. ožujka 2012. podržala inicijativu da se kreditnim zaduženjem kod Svjetske banke (IDA – Međunarodna asocijacija za razvoj) osiguraju sredstva za realizaciju Projekta razvoja navodnjavanja u iznosu do 47.059 milijuna dolara od čega je FBiH dobila 22,94 milijuna dolara. Odluku o ovom zaduženju su donijela oba doma Parlamenta BiH u prosincu 2012. i siječnju 2013. godine. Na realizaciji projekta u FBiH je radio Ured za implementaciju projekata pri Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi FBiH na čijem čelu je Alojz Dunđer.

"Kada je vlada FBiH odlučila da ide u ovaj posao, priprema projekta i sve drugo je definirano sa Svjetskom bankom i onda je jedno tijelo od 15-ak ljudi koje je formirao ministar Šemsudin Dedić preuzelo proces i odabralo lokalitete. Oni su se rukovodili strateškim programskim dokumentima, a ne putem javnog poziva. Kriteriji su bili utvrđeni s predstavnicima Svjetske banke i bilo ih je desetak – ekonomska isplativost, količina zemljišta, spremnost lokalne zajednice za sufinanciranja, riješeni imovinsko-pravni odnosi, da područje nije miniramo, ali i da sustav ne može biti privatiziran", pojašnjava Dunđer i napominje da je radno tijelo uradilo fizibiliti studije i studije održivosti i utvrdili da je gradnja tih sustava za navodnjavanje ekonomski isplativa

"Koncept investicije je bio da prije odluke o investiranju predstavnici lokalne zajednice daju nama kao predstavniku investitora, odnosno Svjetskoj banci pismenu potvrdu da podupiru taj projekt i preuzimaju određene obaveze i jesu li ih predstavnici i izvršne i zakonodavne vlasti i predstavnici farmera ili poljoprivrednika –  da prihvaćaju taj projekt i da će po izgradnji u cijelosti preuzeti brigu o izgrađenom susatvu. Morali su dostaviti i izjave farmera da će biti članovi udruge korisnika, plaćati vodu kada dođe do toga i sve drugo. Sam aspekt upravljanja i održavanja smo ostavili na volju jedinicama lokalne uprave, da svaka u skladu sa svojim specifičnostima odluči koji će to susatv upravljanja biti i tko će biti zadužen za održavanje sustava, naplatu vode i sve drugo. U Goraždu je zbog jako loše organizacije komunalnog poduzeća lokalna vlast dala potporu da se poljoprivrednici organiziraju i da im sustav bude predat na održavanje jer i drugdje u svijetu su razvijeni sustavi za navodnjavanje dati udrugama, a biti predsjednik udruge korisnika voda je pitanje časti, to su najcjenjeniji ljudi u svojim zajednicama, kaže Dunđer. Pojašnjava da su tijeko gradnje sustava budući korisnici dobili tehničku pomoć i studijska putovanja da vide gdje se koriste takvi sustavi i kako, kako se upravlja njima, te da su nabavili namještaj za prostor koji su udruge dobile na korištenje u sjedištu MZ Hubjer.

Priča da je 2020-te godine, poslije lokalnih izbora, razgovarao s novim gradonačelnikom Goražda Ernestom Imamovićem da ga upozna sa svim projektima koje Ured ima u Goraždu, njihovim statusom…

"Kada sam mu spomenuo sustav za navodnjavanje i dao procjenu troškova koje bi korisnici sada mogli imati, to je za oba lokaliteta 10 do 15 tisuća maraka godišnje, rekao je da Grad to može osigurati.  Ali moramo biti iskreni – kada smo krenuli s investicijom imali smo jako pozitivnu situaciju, u Hubjerima je bila intenzivna plastenička proizvodnja, većinu proizvoda je išla na tržištu u Sarajevo i mi smo sve to jedva čekali i vjerovali da tom investicijom možemo proizvodnju dići na višu razinu. Tada je većina farmera imala riješen sustavnavodnjavanje, kod mnogih je to bilo  na jedan primitivan i privremen način: pumpe adekvatne snage su im iz Drine izbacivali vodu kroz postavljena crijeva", priča Dunđer. Napominje da bi korisnici sustavi trebali plaćati za utrošenu vodu vodovodnom poduzeću koji bi moralo imati koncesiju na vodu, a ako vodovod nema koncesiju – onda bi poljoprivrednici morali sami plaćati koncesiju, svaki pojedinačno.

"Ministarstvo za poljoprivredu razumije tu problematiku i  bili su spremni podržati zahtjev za koncesiju, da naknada bude minimalna i jednokratna, ali naknada koju bi sada farmeri trebali plaćati se odnosi na same troškove energije i održavanje sustava, eventualnih kvarova i administrativne potrebe funkcioniranja sustava, kaže Dunđer.

Predsjednik Udruge poljoprivrednika grada Goražda Munib Kazagić iz Hubjera prisjeća se da je sve počelo prije nekoliko godina, četiri ili pet.

"Kada su prvi put dolazili, a došli su s dva ili tri džipa i pitali koliko izvora imamo, čime zalijevamo i kako, rekli smo im da imamo improvizirane pumpe i vatrogasna crijeva, da imamo izvore, a i gradsku vodu kad nema vode na izvoru. Ja imam i bunar čije sam iskopavanje platio, imam hidrofor i meni praktično nije trebalo to navodnjavanje, ali ima drugih kojima je trebalo i mene su ti ljudi iz Ministarstva i Svjetske banke molili da okupim ljude. Neki su bili protiv toga, nisu dali prijelaz preko svog imanja, ali na kraja smo pristali i postavljen je rezervoar, ali nije bio na sigurnom mjestu, bila je tu kosina i klizavo i ja tu ne bih smio nasuti mnogo vode, prokopali su kanale po poljima, napravili šahtove, stavili cijevi, postavili crpku dole kod Drine, ugradili vodomjere, ali ništa nikada nije pušteno u rad, nije urađen ni probni rad koliko ja znam, navodno je pušteno malo vode, ali samo za prve redove, priča Kazagić.

U vrijeme gradnje sustava za navodnjavanje predsjednik MZ Vitkovići na području koje je jedan od dva sustava koji ne rade bio je Dževad Bekrija.

"Imali smo nekoliko edukativnih sastanaka s predstavnicima Svjetske banke, dolazili su ljudi iz Španjolske da nam objasne kako će to funkcionirati u tehičkom smislu, platila ih je Svjetska banka. Na jednom od tih sastanak povela se priča tko će upravljati sustavima kada budu završeni i jedna od ideja gradskih goraždanskih vlasti je bila da se preda općinskim komunalnim preduzećima, ali mi smo, poučeni iskustvom kako oni rade, predložili da se naprave udruge koje će upravljati sustavima. Formirali smo udruženje VIKO Vitkovići-Kolobarice i ideja je bila da mi sustav preuzmemo kada bude gotov. Projekt je vođen iz Sarajeva i nadzor i izvođači radova, sve su oni radili, probijeni su svi rokovi gradnje, imao sam verbalne sukobe s gospodinom Dunđerom iz Ministarstva  i projekt je završen i upotrebljiv je – jednom je bilo slikanje organizirano, bili su lokalni političari, predstavnici Ministarstva, uključena je pumpa, uzeta voda iz Drine i bačena do rezervoara na 50 metara višoj nadmorskoj visini od rijeke odakle bi voda trebala slobodnim padom ići u sustav, ali pravno gledano –  nije završen jer nije predat nikome i sada stoji nekoristan, priča Bekrija i naglašava da je investitor, ako nije prihvaćao Udrugu, sustav trebao povjeriti nekom drugom.

"Nisam siguran, ali mislim da sustav nikada nije dobio upotrebnu dozvolu, kaže Bekrija i naglašava da on ne živi na području koje bi ovaj sustav opskrbljivao i da tu nema zemljište, nego je samo bio predsjednik MZ, ali da je osobno platio sve troškove osnivanja udruge koje je postalo nepotrebno.

Predsjednik jednog od udruženja korisnika voda formiranih da bi upravljali sustavom za navodnjavanje je Ibrahim Babić.

"U radovima sam sudjelovao tako da sam kao predsjednik udruge morao potpisivati situacije s izvođačima radova. Izvođač je bila tvrtka iz Tuzle i oni su završili primarni dio. Dva puta su pomicali bazen koji je trebao biti izgrađen, pa su zbog terena odustajali od toga. Onda su postavili hidrant, pa odustali jer vlasnici zemlje nisu htjeli vatrogasna crijeva, potom su napravljeni šahtovi za svaku parcelu i postavljeni vodomjeri. O tim promjenama su odlučivali ljudi iz Svjetske banke i iz uprave Grada Goražda, desetak puta su dolazile delegacije na teren, neki Havijer, mislim, i Tomas i još neki. Kada je završen primarni dio ja nisam pozvan na tehnički pregled i ne znam je li uopće izvršen tehnički prijem, ali je krenula gradnja sekundarne mreže za svaku parcelu i navodno je i to završeno, ali tehnički prijem nije izvršen. Kako u udruzi imamo desetak korisnika koji se ozbiljno bave plasteničkom proizvodnjom i njima voda treba cijele godine – treba im navodnjavanje, u ožujku 2021. godine sam poslao dopis u upravu Grad, načelniku za komunalne poslove, jer je Grad sudjelovao u gradnji sekundarne mreže za 30 posto sredstava – tražio sam da nam do proljeća puste sustav jer nam treba voda, ali nisam dobio odgovor. I početkom prosinca 2021. sam bio kod pomoćnika načelnika za komunalne poslove i pitao što je sa sustavom jer on nama treba, pa da izvršimo pripreme do proljeća, ali to još stoji i nitko ništa ne javlja, priča Babić. Kaže da je Svjetska banka inzistirala da se formiraju udruge, da su oni to i uradili –  registrirali udruge, napravili statute, otvorili račun…

"Dali su nam i prostorije u mjesnoj zajednici i već 5-6 godina se ništa ne događa, a ja sam platio sve na početku i sada bih trebao završni račun podnositi, ali ne podnosim jer je promet nula, a treba platiti knjigovođu u završni račun. Mislim da je bilo preuranjeno formirati udruge prije tehničkog prijam i zato nije zaživjelo – u početku su ljudi bili vrlo zainteresirani, ali to traje devet godina i ljudi su se ohladili, ne vjeruju više u te sustav, priča Babić i naglašava da je vlasnik trebalo biti Ministarstvo za gospodarstvo Bosansko-podrinjske županije, ali i Grad.

Mirsad Hubanić je na ovom projektu bio lokalni konzultant od posebnog povjerenja za investitore, ali je, kaže, prije kraja radova Dunđer s njim raskinuo ugovor.

"Imao sam zadatak pregledati sve s izvođačima radova, pomogao sam da se formiraju tri udruge – dvije u Goraždu i jedno u Foči-Ustikolini i dok sam ja radio na tome – uređeni su depoi za vodu, glavni vodovi, pumpne stanice. Bilo je to za  88 hektara u Cvilinom polju, u Kodžagama i Ahmovićima 24 i u  Kazagićima oko 40 hektara. Dakle, ukupno oko 150 hektara, ali ne znam što se dogodilo kasnije, ne znam ni zašto je sa mnom raskinut ugovor. Ured za implementaciju projekata je imao zadatak pripremiti tehnički prijem, ali meni se čini da oni to nisu uradili i koliko ja znam – tehnički prijem nije završen" kaže Hubanić.

Dunđer danas tvrdi da ne zna što se sada događa u Goraždu, da je upotrebna dozvola izdata na udruge korisnika voda – Udruga korisnika voda Hubjeri i Kazagići i Udruga korisnika vode Ahmovići i Kodžaga Polje i da se ne sjeća koliko je koštala gradnja sustava – možda dva milijuna KM, a možda manje.

"U Goraždu su upotrebne dozvole izdate za obje lokacije. Samim završetkom procesa s formalno-pravne strane prestaju i naše obaveze jer mi kao Ured nekada imamo i po 50 otvorenih ugovora i ne možemo raditi monitoring je li nešto nakon završetka u funkciji ili nije. Oni su sada odgovorni za daljnje postupanje sa sustavom za navodnjavanje, ali naravno da se i ja osjećam odgovornim, svi smo odgovorni u skladu sa svojim nadležnostima i ja osobno, ne mogu staviti prst u uho i reći šta me briga. Možda su oni koji su potpisali izjave promijenili mišljenje jer bi oni trebali ući u sustav i plaćati vodu. Možda je to jedan od razloga. Imam osjećaj, možda i subjektivan, da se ti ljudi plaše odgovornosti jer taj koncept upravljanja je utvrđen na dragovoljnoj bazi, možda ne žele plaćati vodu, možda imaju druga rješenja ili ne vjeruju jedni drugima – ne znam, ono što smo mi nastojali uraditi jeste da se krajnji korisnici pozicioniraju kao faktori", kaže Dunđer.

Ibrahim Delić, zastupnik Naše stranke u Skupštini Bosansko-podrinjske županije već neko vrijeme inzistira na istini o ovom projektu.

"U prošlom sazivu je Vlada SBŽ, zajedno s ministorm Dedićem, presjecala vrpce kao da je projekt završen, ali on nikada nije predat na upravljanje ili održavanje bilo kome. Grad je bio dužan da zajedno s županijskim ministarstvom i Vladom FBiH formira udruge farmera koje će održavati taj sustav za navodnjavanje. Njima bi trebao biti predat na upravljanje. U Službi za urbanizam i prostorno uređenje su mi rekli da je sustav predat na upravljanje predsjednicima mjesnih zajednica, ali Dževad Bekrija za Kadžaga Polje i Jahoviće kaže da to nije točno. Potrošili smo blizu 3 milijuna KM za Goražde i Foču-Ustikolinu uzalud i to će ostati kao naš spomenik gluposti, kaže Delić. Podsjeća da je Vlada BPŽ 2018. godine objavila da je prva faza uspješno realizirana, a da ni jedan poljoprivredni proizvođač nikada nije koristio taj sustav za navodnjavanje, te da za navodnjavanje desetinama duluma ne može biti korišten sustav od pola cola.

"Ovo nije prvi put da taj ured i Agencija za vode iz slijeva Save uzmu kredit i samo naprave spomenik gluposti. Na moj upit Ministarstvu poljoprivrede u Vladi FBiH je Dunđer odgovorio da je u završnom izvještaju Svjetske banke navedeno da je projekt vrlo uspješan i da je doveo do značajnog povećanja proizvodnje, a u Županiji mi je rečeno da Komisija za prijem nikada nije dala upotrebnu dozvolu. Mislim da su pare date za taj projekat bačene, to je promašena investicija. Čini mi se da Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva  u Vladi FBiH često koristi taj Ured za implementaciju projekata za sporne projekte, oni kao da su veza između korisnika, izvođača radova i Svjetske banke i da nalaze projekte koji nikome ne koriste. Sumnjam da je Alojz Dunđer sprega između SB i Ministarstva, kaže Delić i napominje da je lokalna vlast u projekt uložila između 30 i 40 tisuća KM.

Prema dostupnim informacijama koje je Dunđer potvrdio, osim Goražda, sustav za navodnjavanje izgrađen je u Foči-Ustikolini, koštao je milijun KM, lokalno komunalno podzeće bi trebalo održavati sustav kojim upravljaju farmeri okupljeni u zadrugu, ali nije dobio upotrebnu dozvolu; u Bihaću i Sanskom Mostu će biti izgrađeni na području mjesnih zajednica Klokot – Papari i Bakšaiš u Bihaću i Šehovci i Trnava u Sanskom Mostu, koštat će oko tri milijuna KM, a gradnja još nije počela jer nisu osigurane sve građevinske dozvole; u Širokom Brijegu su rekonstruirani otvoreni kanali za navodnjavanje izgrađeni u doba Austrougarske vlasti i sada navodnjavaju oko 2.000 hektara, sustavom upravlja općinsko komunalno poduzeće, a Općinsko vijeće je donijelo odluku da Općina snosi sve troškove održavanja kako bi poticala farmere da koriste taj sustav; u Odžaku je postavljen sustav koji je trebao služiti za navodnjavanje i odvodnju voda, ali radi samo odvodnja, navodnjavanje ne jer su se pojavili sporovi oko najma zemljišta, te u Živinicama i Žepču.

Ured za reviziju institucija FBiH je za 2020-tu godinu zabilježio da je Jedinica za implementaciju projekata u šumarstvu i poljoprivredi PIU – Sarajevo, koja nije u sastavu Ministarstva, implementirala je dva projekta: Projekt razvoja navodnjavanja ( IDP) –  planirana realizacija 12.544.461 KM, a realizirano 12.172.981 KM.

Prema propćenju iz Vlade FBiH – 29. srpnja 2021. je prihvaćena informacija Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva o realizaciji projekata Program razvoja ruralne konkurentnosti (RCDP), Vodoopskrba i odvodnja otpadnih voda u Federaciji BiH – WATSAN FBiH, Razvoj navodnjavanja i Zaštite od poplava Drine s objašnjenjem o uzrocima eventualnog odstupanja realizacije od planiranih ulaganja u projekte i zastojima u njihovoj realizaciji za drugi kvartal 2021. godine.