DRAGAN VASILJ Međugorje je kruh koji hrani pola Hercegovine, a mnogi ga gledaju kroz svoju iskrivljenu prizmu

DRAGAN VASILJ Međugorje je kruh koji hrani pola Hercegovine, a mnogi ga gledaju kroz svoju iskrivljenu prizmu
Večernji list

Stigao je svibanj. U normalnim okolnostima Međugorje bi ovih dana bilo ispunjeno hodočasnicima. No, pandemija koronavirusa zaustavila je hodočašća. Razlog nam je svima jako dobro poznat.

Kako će pandemija koronavirusa utjecati na ovo hodočasničko mjesto i kakve sve posljedice sa sobom nosi, nešto više je u razgovoru za hercegovina.info kazao Dragan Vasilj predsjednik MZ Međugorje.

"Svibanj je mjesec koji je svake godine bio početak prvih velikih dolazaka hodočasnika u Međugorje. Svibanj ima stoljetnu tradiciju Marijinog mjeseca i velikih marijanskih hodočašća katolika u sva svetišta širom svijeta pa tako i u Međugorje. Naročito je to došlo do izražaja poslije stavova koje je Crkva zauzela o Međugorju,dolaskom monsinjora Hosera i naputkom da se mogu organizirati hodočašća u Međugorje.To se i te kako osjetilo protekle godine znatnim povećanjem broja hodočašća u Međugorje, no pojavom pandemije koronavirusa sve se promijenilo", kaže nam Vasilj.

Nedavno ste u medijima kazali da je gora situacija nego u ratu. Kažete kako su vas krivo interpretirali?

"Točno. Novinarske i TV kuće uvijek su željne senzacija jer bez toga njihova izvješća nisu interesantna. Naime, to je prikazano kao panični vapaj jer nema hodočasnika; hoteli, restorani i trgovine ne rade, nema profita, jadni mi, što ćemo sad. Ako gledamo ekonomsku stranu, stanje je slično onom ratnom, opravdan je strah svih ljudi u zemlji koji se pitaju dokle će sve ovo trajati, od čega ćemo živjeti. No, pored tih misli postoji i još jedna bitna komponenta, a to je totalna izolacija. Čovjek je društveno biće koje ima potrebu za kretanjem, kontaktima, druženjem i svime drugim što čini sastavni dio života i bez čega ne može normalno živjeti.

U ratno vrijeme sve to je manje ili više bilo moguće, no sada toga više nema. Svi smo u kolektivnom zatvoru uz bezbroj ograničenja, svakodnevnih upozoravanja što smijemo, a što ne smijemo,bezbroj kontradiktornih informacija o virusu i opasnostima koje nosi. Stvara se jedna atmosfera straha, a neprijatelj je, za razliku onoga u ratu, nepoznat. I poanta mog stava da je stanje gore nego u ratu bila je upravo u tome.

No, senzacionalne vijesti, uglavnom one zlonamjerne, uvijek su bile posebna poslastica za pojedine medije .Zato mislim da ih ubuduće treba totalno ignorirati i ne davati im priliku da se svojim tekstovima i izvješćima naslađuju time što je Međugorje prazno."

Hodočasnička sezona u Međugorju inače kreće otprilike sredinom ožujka. Iz dobro poznatih nam razloga u Međugorje se praktički i ne može doći, tako da sezona nije ni počela. Kako se to odražava na samo mjesto?

"Pojam "sezone" u Međugorju je nezgodan, previše svjetovan, jer Međugorje ipak ima jednu posebnu duhovnu komponentu koja nema "sezonu". I dolasci hodočasnika su posljedica te duhovne komponente, nadnaravnih darova koji su nam dodijeljeni i koji nam isto tako mogu bilo kada biti oduzeti. S ekonomske strane, Međugorje ustvari samo dijeli sudbinu cijelog svijeta. Ovo je nešto novo, do sad nedoživljeno, kako kod nas tako i u svijetu. Navikli smo u ovo doba godine na gužve, sve je bilo u pokretu, stalno se nešto događalo. Sigurno da ovo stanje utječe na psihu mnogih ljudi, no u svakom zlu ima ponešto i dobro. Malo više imamo vremena da razmišljamo o mnogim malim stvarima koje su sastavni dio života i koje sada puno više cijenimo, a koje smo zbog silnih obaveza davno zaboravili", ističe Vasilj.

Stekao se dojam da su pojavom pandemije ugroženi samo lokalni stanovnici koji su vlasnici pansiona i suvenirnica. No, taj krug je znatno veći?

"Taj krug je drastično veći. Ako uzmemo u obzir činjenicu da 90% poslovnih prostora u Međugorju (osim hotela i pansiona) je u najmu ljudi koji nisu iz Međugorja i Bijakovića i da isti toliki procent radnika zaposlenih u pansionima, restoranima i trgovinama nije iz naše Župe već iz susjednih mjesta i susjednih općina pa i do najudaljenijeg Mostara, onda je kristalno jasno koliko ova situacija utječe ne samo na nas ovdje već i na dobar dio HN Županije. Mnogi, počev od političara na vlasti pa do običnih ljudi, tu činjenicu nisu shvaćali ili nisu htjeli da shvate i Međugorje su gledali kroz neku svoju iskrivljenu prizmu. Ovo je prava prilika da posebno političari od lokalnog nivoa pa do viših instanci konačno na drukčiji način počnu tretirati Međugorje. Međugorje je kruh koji je hrani pola Hercegovine."

Znate li podatke koliko ljudi u Hercegovini indirektno živi od Međugorja?

"Nema egzaktnog podatka ni za one koji direktno žive od rada u Međugorju jer niti općine, a ni Turistička zajednica, ne objavljuju te podatke ako ih uopće imaju.

No, radi potreba lokalnog stanovništva i hodočasnika, u Međugorju rade brojni tržni centri, dostavne službe iz cijele BiH tako i iz Hrvatske. Brojni teleoperateri, mesne industrije, proizvođači hrane, razne servisne službe, trgovine i predstavnici proizvođača ugostiteljske opreme, trgovine namještaja, proizvođači suvenira, mala gospodarstva iz općine i bezbroj drugih tvrtki kako iz naše općine i Županije tako i iz drugih država. Svi oni rade u Međugorju za potrebe lokalnog stanovništva i hodočasnika i ujedno ovdje zarađuju svoj kruh."

Dugo ste u turizmu. Neminovno je da ovakve krize najprije pogode turizam, ugostiteljstvo i promet?

"Čitav svoj radni vijek proveo sam u turizmu, prvo više od deset godina u Poreču i okolici, a zatim u Međugorju. Sve vrste svjetskih kriza prvo pogađaju turističku djelatnost. Ekonomske krize, ratovi, terorizam i razne pandemije, sve to prvo pogađa turističke djelatnosti svih vrsta.

Međugorje u svim tim nedaćama ima posebnu povijest. Sjetimo se svih onih zabrana od prvih ukazanja što je u stvari izazvalo kontraefekt i samo nas ojačalo. Onda je došao rat na ovim prostorima, ali smo i to preživjeli. Teroristički napadi u New Yorku, rat na Kosovu, rat u Iraku pa čak i erupcija vulkana na Islandu doveli su do velikog reduciranja avionskih letova što je znatno utjecalo na turizam ne samo u Bosni i Hercegovini već i u velikom dijelu Europe, a i ostatka svijeta. No, sve to prođe, a Međugorje se ne može staviti u svjetske okvire krize. Iz svake nevolje smo uz Gospinu prisutnost izašli jači.

Što se tiče sadašnje situacije s pandemijom, dok god se ne otvore granice, ne uspostavi promet, naročito zračni i dok se ljudi ne oslobode straha ne možemo očekivati neke velike promjene sadašnjeg stanja."

Živjeli ste dugo u Istri. Čujete li se s tamošnjim prijateljima ugostiteljima, na koji način se oni bore s krizom?

"Na žalost, prvi umrli u Hrvatskoj ugostitelj iz Istre bio mi je kao brat. Čujem se s dosta njih, stanje je teško, no turizam kod njih je drukčijeg tipa. Njihove prednosti su blizina zapadnog tržišta i to što iza njih stoji organiziran i odgovoran sustav, pritom naročito mislim na državu koja im pomaže na sve moguće načine."

Možemo li očekivati pomoć od države za ugostitelje, bili oni u Međugorju, Mostaru, Sarajevu ili pak Neumu?

"Ništa od ove jadne i nikakve države ne očekujem. Hrvatska i sve druge iole uređene države su već donijele mjere pomoći, kako privredi tako i svim svojim građanima, dok se naši svađaju. Vlada Federacije još nikakve mjere pomoći nije donijela a stranke u Federalnom Parlamentu nisu u stanju da se dogovore, ni sjednicu da održi po tom pitanju, a i zašto bi. Njima se nigdje ne žuri. Njihova poruka svima nama je: "Snalazite se kako tko zna i umije, mi smo se davno snašli". Oni iz ove situacije putem korumpiranih javnih nabavki i sličnih mehanizama, mogu samo profitirati", kazao je Dragan Vasilj u razgovoru za hercegovina.info.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.