ZLOUPOTREBLJENO NA RAZNE NAČINE Stotine milijuna maraka našeg novca spiskano kroz javne nabavke

Javne nabavke

Samo jedan od deset tendera provedenih u 2022. godini može se smatrati slabo ili nimalo podložnim nekoj vrsti korupcije. Od preostalih devet, šest je visokorizično, tri su srednjeg rizika. U „money translate“ to zvuči daleko gore – 8.006 tendera bilo je vrijedno više od 300 milijuna KM, od te sume samo 26 milijuna KM potrošeno je po Zakonu. „Spiskanih“ 100 milijuna KM – kriminal je i ozbiljan posao za tužitelje, rezultati su to monitoring timova portala „Pratimo tendere“, piše Žurnal.

Urednik Slobodan Golubović navodi da je portal više od 7.000 nabavki označio kao rizične kroz deset vrsta zloupotreba.

„Jedna od njih je to što se ne objavljuju planovi javnih nabavki, a tu su diskriminatorni uvjeti tendera, sukob interesa u javnim nabavkama, pogodovanje favoriziranim firmama, netransparentne javne nabavke koje se odnose na reklamiranje“, rekao je Golubović.

Poseban problem su direktni sporazumi.

„Oni su ogroman prostor za zloupotrebe i kroz te ugovore godišnje se gube milijuni KM iz proračuna“, rekao je Golubović.

Diskriminatorni tenderski uvjeti, samo jedna pristigla i ujedno i prihvatljiva ponuda, milijuni maraka javnog novca na računu privatne tvrtke kroz najklasičniji primjer sukoba interesa odlike su apsolutnog IT tender pobjednika, firme „Prointer“. Kompanija je to s kojom, prema priznanju predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, „surađuje“ njegov sin Igor.

Od 2015. godine, kada je osnovana, do danas Portal javnih nabavki pribilježio je njena 843 ugovora s javnim sektorom vrijedna nevjerojatnih 217.588.897 KM. Samo u prošloj godini, ne računajući višegodišnje okvirne sporazume, na račun „Prointera“ slilo se 28 milijuna KM kroz 138 ugovora.

Za dobrobit obiteljske tvrtke rade sve institucije, ustanove i javna poduzeća u Republici Srpskoj. Za istu stvar radi i dobar dio federalnog i državnog javnog sektora, a kroz tenderske uvjete, i prije okončane procedure, jasno je kome je ugovor namijenjen.

Kako bi bolje tenderski poslovao, „Prointer“ je preuzeo ili se uvezao ugovorima o suradnji s drugim tvrtkama kojima su upravljali tajkuni ili članovi obitelji bliskih Dodikovim. Tako je pod ovom komandom završila „Kaldera Company“ Milenka Čičića, a najavljeni „napad na elektroenergetski sektor“ bio je više nego brutalan. Milijuni maraka iz kase Elektroprivrede RS završili su na računima ovih tvrtki. Suradnja je potvrđena i s tvrtkom „Dwelt“ Stefana Krnete, zeta bivšeg SNSD-ovog ministra zdravlja Ranka Škrbića. Građani će, na primjer, teško zaboraviti prošlogodišnji "strujni udar" od  31.828.565 KM za kojekakve sustave 15 zavisnih poduzeća iz sustava „Elektroprivrede RS“.

Na čelu ERS-a je Luka Petrović, generalni tajnik SNSD-a. Dok je ove godine smišljao preskupe tendere za „Prointer“, odlučio je i da, potpuno nezakonito, kroz direktne sporazume, plaća isticanje obilježja poduzeća, koje je inače javno.

Iako nikakve potrebe za tim nema, jer je ERS jedini na tržištu električne energije u RS, a sponzorstva svakako, po zakonima, ne bi smjela biti dio ovakvih ugovora, Petrovića ove činjenice ne zamaraju mnogo. Od početka godine do kraja listopada razdijelio je 238 takvih ugovora vrijednih oko 1.200.000 KM s uračunatim PDV-om.

Pod Lukinom financijskom zaštitom su i  „Noćni“ vukovi“, bajkerska grupa s američke crne liste, izuzetno bliska režimu ruskog predsjednika Vladimira Putina, ali i Miloradu Dodiku, Petrovićevom stranačkom šefu. Polovicom rujna ove godine v.d. direktoru ERS-a uručili su zahvalnicu.

Kako kršeći zakon izvući novac iz javnog poduzeća u udruženja koja vode stranačke kolege, pokazuje i primjer „Elektroprivrede HZHB“, kojom suvereno vladaju kadrovi HDZ-a BiH, trenutno Marinko Gilja. Posljednjih godina Elektroprivreda HZHB redovno raspisuje tendere za reklamiranje ovog poduzeća u nogometnim klubovima.

Tako je bilo i ove godine. Raspisali su tri tendera, a svaki je bio naštiman tako da ga može dobiti samo jedan klub. Ukupno pola milijuna maraka rasporedili su na – HŠK Zrinjski, NK Široki Brijeg i HŠK Posušje. U njihovim upravljačkim strukturama, čuda li, također su kadrovi HDZ-a BiH.

Bilo da je riječ o ispunjavanju želja rukovoditelja, o namještanju podobnoj firmi ili pak o bespotrebnoj rastrošnosti, i tenderi za nabavku vozila se gotovo u pravilu namještaju. U tenderskoj dokumentaciji nedostaje samo fotografija željenog vozila, ali se na osnovu pobrojanih specifikacija isti vrlo lako ukaže.

Nije rijetkost da se ta cijena i dodatno „napuše“ zarad profita trgovaca. Tako je sarajevski „GRAS“ pet rabljenih zglobnih autobusa platio čak 912.600 KM s uračunatim porezom, iako je njihova carinska vrijednost bila dvostruko niža. Inače, ovi autobusi su prethodno više puta preprodani, odnosno bili su u vlasništvu još najmanje tri firme.

U bh. praksi ugovori o dodatnim, nepredviđenim radovima često se zloupotrebljavaju, odnosno služe za dodatno izvlačenje novca, na što je upozorila i Agencija za javne nabavke BiH. Samo u prvih 10 mjeseci 2022. godine u ove namjene potrošeno je oko 16,5 milijuna.

Takav je primjer bolnice „Mlječanica“, u kojoj na v.d. direktorskom mjestu sjedi Darko Banjac, vjerni suradnik Dodikovog SNSD-a. Ova ustanova zaključila je tri ugovora za dodatne radove, u ukupnoj vrijednosti od 374.400 KM, a dva od tri ugovora zaključena su s firmom „Šumil“, u vlasništvu oca Banjčevog stranačkog kolege.

Dodatne i nepredviđene radove apsolvirao je i sada već bivši ministar unutarnjih poslova RS Dragan Lukač. Centar za obuku MUP-a u Zalužanima trebao je koštati „preko 10 milijuna KM“. To „preko“ otišlo je predaleko - 30.399.026 KM. Od ukupnog iznosa, točno 3.356.001 KM javnog novca potrošeno je na „iskrsnule probleme“. Zanimljivo, poslove je dijelio i prijatelju iz lova Mladenu Unijatu, vlasniku „Unijat M“.

„Nakon što je već dobio više od deset milijuna maraka za izgradnju internata i drugih objekata u Centru, nezavisni kandidat za gradonačelnika Prijedora Mladen Unijat će neplanirano zaraditi još skoro četvrtinu milijuna KM za nepredviđene radove na objektu 191 u ovom Centru, i to pregovaračkim postupkom. Zanimljivo je da su sve poslove koje je firma 'Unijat-M' dobila pratili i nepredviđeni i dodatni radovi“, pisao je Capital krajem prošle godine.

Da je Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, i stari, a i nove mu izmjene, zgodan za zaobilaženje i zloupotrebu dokazao je i gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković.

Od početka godine do kraja prosinca PDP-ovo osvježenje sklopilo je čak 256 direktnih sporazuma vrijednih ukupno 1.189.503 KM. Pridodao je tome i 10 netransparentnih pregovaranja bez objave obavještenja u javnosti – 719.273 KM.

Među razdijeljenim ugovorima maksimalne ili približno takve vrijednosti našli su se:

- Administrativne usluge za poslovne prostore, stanove i garaže (Zavod za izgradnju – 7.020 KM)

- Nabavka barijera za potrebe punkta za cijepljenje (Dama servis – 6.500 KM)

- Izgradnja staza u parku preko puta „Delta Planeta“ (Građenje Đurić – 7.017 KM)

- Barijere za skladišni prostor (Sajam – 6.891 KM)

- Arhivske police (Kis produkt – 7.006 KM)

- Održavanje EDMWS sustava (Orka – 7.020 KM) 

- Dekor i aranžmani za protokolarne događaje (Uniko – 7.020 KM)

- Promocija Gradske uprave na manifestaciji Dani otvorenih vrata (Agencija Play Team – 6.903 KM)

- Dekorativni materijal za Gospodsku ulicu (Tiko – 7.013 KM)

- Dekorativni materijal za održavanje Festivala cvijeća (Uniko – 6.925 KM)

- Gastronomska ponuda za obilježavanje slave Grada (MJB – 7.020 KM)

- Pranje autobusnih nadstrešnica i pepeljara na Trgu Krajine za potrebe akcije „Čisto lice grada“ (Top-fit – 7.016 KM)

- Komunalna oprema (koševi i drugo) – (Simke – 7.020 KM)

Za kraj – hajdemo u planine. Ali, samo odabrani, takoreći nobles!

Ugostiteljski servis Vlade RS nije lutao za firmama koje bi tenderski pošteno uradile posao ili isporučile robu po pristojnoj cijeni, jer postoje one dežurne. Za hotelsku opremu i ostale nobles potrepštine zadužen je trebinjski „Dineco“, u vlasništvu Duška Pantovića, izuzetno bliskog vrhu SNSD-a. Udobnost Vladine elite građani će platiti 3.199.564 KM.

Ugostiteljski servis strpljivo je čekao do 19. studenoga, a onda objavio odluku o dodjeli ugovora. Saznali smo da u Bosni i Hercegovini ne postoji nijedna druga firma koja bi mogla da ponudi opremu za hotele. Samo, i po navici, „Dineco“. Ova firma jedina je pripremila ponudu, koja je, naravno, bila i prihvatljiva.