Vještak na suđenju: 'Nema dokumenta koji Mlaću povezuje s transportom zarobljenih Hrvata'

Na suđenju za zločine počinjene u Bugojnu, vještak obrane izjavio je kako u drugoj polovici 1993. godine nije bilo moguće prevesti skupinu ratnih zarobljenika iz Bugojna u Zenicu zbog nepostojanja sigurne cestovne komunikacije.

Vještak vojne struke Enver Mujezinović kazao je kako ne postoji nijedan dokument koji optuženog Dževada Mlaću povezuje s transportom zarobljenika. Pojasnio je da su dva cestovna pravca prema Zenici bila neprohodna jer su ih presijecale crte neprijateljskih snaga, dok je vojska prokopala šumski put kojim su mogla prolaziti samo manja vozila za hitne potrebe.

„Može li kolona koja je duga najmanje 500 metara tu proći? Ne može“, izjavio je vještak, dodajući kako su uvjeti za prolazak prema Zenici stvoreni tek nakon postizanja primirja u veljači 1994. godine, piše Detektor.

Mujezinović je rekao da je za transport skupine zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su bili označeni kao ekstremisti, bila zadužena vojska te da je bilo potrebno izraditi planove i procjene, ali da nije pronašao nijedan dokument koji bi se odnosio na takve pripreme.

Prema njegovim riječima, na odgađanje transporta utjecali su i kronični nedostatak goriva, raspoloživost kamiona, nedovršene kriminalističke obrade te intervencije za puštanje pojedinih zarobljenika.

Naveo je kako je 17. kolovoza obavljena inspekcija iz Trećeg korpusa te da je tada naloženo da se osobe označene kao ekstremisti prebace u Zenicu. Vještak smatra da je u tadašnjim okolnostima jedno od mogućih rješenja mogla biti razmjena „svih za sve“.

Prema njegovu nalazu, u srpnju je bilo zarobljeno oko 120 osoba, među kojima je dvadesetak bilo označeno kao ekstremno, odnosno kao osobe koje su se najviše istaknule u sukobu Armije BiH i HVO-a.

Pozivajući se na zapisnike sa sjednica Ratnog predsjedništva, Mujezinović je naveo kako je bilo zaključeno da prema zarobljenicima treba postupati u skladu sa smjernicama Trećeg korpusa te da osobe koje nisu sudjelovale u sukobu treba što prije pustiti kućama.

Kazao je i da je prvotno bilo zarobljeno 430 ljudi te da je bilo potrebno vrijeme kako bi nad njima bile provedene kriminalističke obrade i istrage.

Mujezinović se u svom nalazu osvrnuo i na odnos civilne i vojne vlasti u Bugojnu. Naveo je da su te strukture imale obvezu koordinacije, suradnje i zajedničkog djelovanja, ali da među njima nije postojao odnos nadređenosti i podređenosti.

„Nije izdalo nijednu naredbu jedinicama Armije BiH. Mogli su sugerirati, apelirati, ali nikako narediti“, istaknuo je vještak, navodeći kako je tijekom izrade nalaza pregledao oko 4.000 dokumenata.

Dodao je kako se u manjem broju dokumenata Ratnog predsjedništva koriste izrazi prema kojima se vojne jedinice „zadužuju“ za određene aktivnosti, ali je to pripisao neiskustvu i nepoznavanju pravila službene prepiske.

Prema njegovim riječima, Ratno predsjedništvo rukovodilo je općenarodnim otporom i osiguravalo materijalno-tehnička sredstva. U tom je kontekstu donesena i odluka o dodjeli prostora za smještaj zarobljenika na stadionu „Iskra“ dok se ne osigura prohodnost prema Zenici ili Travniku.

Mujezinović je naveo i kako je Ratno predsjedništvo najmanje šest puta raspravljalo o sigurnosti ljudi i imovine, posebno građana hrvatske nacionalnosti, te je citirao niz mjera donesenih radi njihove zaštite.

„Ako promatramo ovih šest akata, svaki je u skladu s nadležnostima Ratnog predsjedništva“, rekao je Mujezinović.

Dževad Mlaćo optužen je da je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti.

S njim se sudi i Selmi Cikotiću, kojem se na teret stavlja da kao zapovjednik Operativne grupe Zapad Armije BiH nije spriječio mučenje i ubojstva ratnih zarobljenika niti poduzeo mjere kako bi odgovorni podređeni bili kažnjeni.

Mujezinović će 22. rujna nastaviti s iznošenjem nalaza i mišljenja.