U zemlji rodbine i mnogobrojnih prijatelja

To nije sporno, tako je bilo, tako će biti i u budućnosti. Razlika između BiH i ostatka svijeta je je u tome što ovdje nema ne postoje granice u nepotizmu. Te igre bez granica počele su nelagalnim dolaskom platformaške vlasti u BiH, koja za svoje vladavine  ne radi ništa drugo osim što smjenjuje nepodobne. Na njihova mjesta imenuje se mnogobrojna rodbina, prijatelji, kumovi i asistenti platformaša.

Dolazeći na vlast platformaši su obećali borbu sa kriminilom i razotkrivanje mnogobrojnih afera, a sve što su učinili jeste da su  uduplali broj afera koje su ništa drugo nego kriminal. Platformaška koalicija crno-zelenih uspjela je za kratko vrijeme BiH vratiti zemlju nekoliko koraka unatrag, a taj tempo se svakodnevno nastavlja. Tužiteljstvo, sud, policija i mediji su pod direktnom kontrolom vladajuće strukture koja pod plaštom socijaldemokracije vrši teror nad narodom ove napaćane države. BiH je danas zemlja u kojoj je sloboda strana riječ. Doduše postoji nogometni klub Sloboda, koji se grčevito bori za opstanak. Ne znam da li će nogometaši Slobode uspjeti u svojoj borbi, ali ova i ovakva BiH po mjeri jednog čovjeka i jednog naroda ima male šanse za opstanak.

Obećana Država za čovjeka pretvorila se u državu kumova, braće, sinova, asistenata i koga sve ne bliskog lažnim socijaldemokratima i njihovim koalicionim partnerima. To je valjda konačno shvatio i Željko Komšić koga je partijski šef kao trojanskog konja uvalio jednom od papirnato ravnopravnih naroda u ovoj državi. Bio je Željko i Hrvat, i bosanac, i patriota i socijaldemokrata. Njegov partijski šef je od svega toga možda samo bosnac i bošnjački nacionalista koji od kada je došao na vlast pokušava istusniti narod koga drug Želja predstavlja iz svih sfera vlasti, ali i iz države koju je ekskluzivno namijenio samo svom narodu.

U tome je veliki vođa uvelike uspio zahvaljujući trojanskom konju u liku Željka Komšića, ali i čatavoj ergeli konjića iz koalicione platforme. Zahvaljući tim grlima Hrvati danas imaju malo što svoje u ovoj državi, i sve je manje osjećaju svojom. Niko nije ni okom trepnuo kada je vožd ignoriaro legalnog i legitimnog predstavnika susjedne države, ali su zato mediji puni njegovih susreta sa razno-raznim delegacijama iz Turske za koje vjerojatno ne znaju ni njihovi sunarodnjaci.

Ne poštivajući izbornu volju jednog naroda, te ignorirajući legalne i legitimne predstavnike tog naroda veliki vođa taj narod želi iseliti iz BiH. Da bi to uspio osim svega nabrojanog treba i ekonomski slomiti taj narod. Kompanije koje nose hrvatski predznak i u koje je ugrađen hrvatski novac predate su u ruke poslušnika koji taj novac preusmjeravaju negdje drugo. Sloboda medija i govora za Hrvate u BiH je misaoni pojam, a tiskovina koja se hvali hrvatskim jezikom u BiH je bastion vožda i platforme. Kada svemu tome nadodamo stanje u Mostaru i sporni statut kojima se Hrvati godinama majoriziraju, onda je potpuno jasno kakva sudbina čeka i onako najmolobrojniji narod u BiH.

Gospođa Angelina snimila je film „U zemlji krvi i meda" koji je ništa drugo nego propaganda i mehka pornografija. Krivci i ratni zločinci postoje u svim narodima i svi oni zaslužuju kazne za svoja nedjela počinjena u ratu. Krivce za današnje stanje u BiH ne treba puno tražiti, pa je gospođa mogla snimiti film „U zemlji rodbine i mnogobrojnih prijatelja". Glumce za taj film ne treba tražiti, oni su stvarne i prave osobe. Time bi Angelina više pomogla ovom napaćenom i prevarenom narodu koji ima nesreću da živi u toj Državi za čovjeka.

hercegovina.info