Tito je letio iz Zagreba, u Mostaru odoše ustaše, Voljevica dođe u Podhum, a Tito osta

Ulice u Mostaru
Ilustracija/hercegovina.info

Da se sve stvari mogu riješiti kada to žele vladajuće stranke, u ovom slučaju HDZ i SDA pokazuje i mostarski primjer. Oni su pak usuglasili da na sjednici zakazanoj za dva dana iz mostarskih ulica konačno isele ustaše.

Milu Budaka trebao bi zamijeniti Aleksa Šantić, Vokića i Lorkovića Tin Ujević, Rafaela Bobana fra Ljudevit Lasta, Đuru Spuževića bi trebao zamijeniti Ico Voljevica, umjesto Jure Francetića trebala bi biti Humska ulica, a tabornika Ivu Zeleniku zamijeniti će - jednostavno Ciglana. 

Je li bilo boljih i prikladnijih imena nikada nećemo znati, jer je ovo odluka politike, ali ne i struke, koja je morala biti uključena u ovaj proces. Čini se da se prelomila preko koljena, te propustila prilika da se uradi korekcija naziva svih mostarskih ulica. 

Mnogi zaslužnici, koji su u zadnje stoljeće i pol dali svoj doprinos gradu na Neretvi i utkali se u njega na najpozitivniji način nisu ni razmatrani kao nositelji naziva neke od mostarskih ulica. 

Liječnici, ljekarnici, arhitekti, insdustrijalci, intelektualci svih naroda i narodnosti, pa i stranci koji su se utkali u Mostar ostaše bez prilike da neka ulica nosi njihovo ime jer je brže i lakše ulicu nazvati recimo - ciglanom, koja nije ni bila u ulici koja će nositi njezino ime. 

"Ulicu koja je u narodu uvijek bila 'Zelenikina' nazvati će ciglane. Pa to je isto da se Zalik nazove Musalom. Zna se gdje su bile ciglane, poviše restorana Novak. Nije to isto. Mogli su je barem nazvati Zelenikina ulica, jer u njoj živi i dalje veliki broj Zelenika, po prezimenu, a ne ustaši ili partizanu", komentar je jednog od starosjedilaca. 

S Titom pak nemamo problema. 

2015. tadašnja predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović iz Banskih je dvora izbacila bistu predsjednika bivše države.

Upitana o tome kazala je da je Tito bio diktator, i da mu na Pantovčaku nije mjesto. Trg maršala Tita u Zagrebu 2017. preimenovan je u Trg Republike Hrvatske, i to za Bandićeva vladanja, a zagrebački SDP-ovci i dan danas priželjkuju i najavljuju njegov povratak. 

U Mostaru je diktator Tito prilično stabilan. O mijenjanju naziva jedne od najvažnijih ulica u gradu koje nose njegovo ime nema govora. 

Ustaše se pak vraćaju u prošlost, gdje i pripadaju, a gdje je mjesto i Titu, osobito u kontekstu partizanskih zločina nad hercegovačkim svećenicima. 

Ono što je trebalo biti predmet rada šireg povjerenstva i trajati više godina odigralo se između dvije sjednice Gradskog vijeća, a bez mišljenja struke ili žitelja tih ulica.