'Text neck' sindrom zahvatio i djecu u BiH, bolovi u vratu i glavobolje

U Bosni i Hercegovini zabilježen je zabrinjavajući porast broja djece s bolovima u vratu, glavoboljama te razvojnim teškoćama u govoru i komunikaciji, upozoravaju specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije prim. dr. Sevda Bećirović i logoped Milan Pljevaljčić, ističući da su ovi problemi izravno povezani s prekomjernim korištenjem mobilnih telefona.

Prim. dr. Sevda Bećirović posebno naglašava kako zabrinjava činjenica da se broj djece s ovim simptomima ubrzano povećava te da su zdravstvene posljedice sve vidljivije i neposredno povezane s načinom na koji djeca danas provode slobodno vrijeme.

„U ordinaciji gotovo svakodnevno viđamo predškolsku, školsku djecu i adolescente koji se žale na bolove u vratu, ramenima i glavobolje, pa često i vrtoglavice. Prije desetak godina to su bili pojedinačni slučajevi, a danas su postali pravilo, a ne iznimka. Posebno zabrinjava što se ovakvi problemi sve češće javljaju već u predškolskom i osnovnoškolskom uzrastu. Jasno se vidi povezanost s povećanom uporabom mobilnih telefona jer djeca provode sate u istom položaju, s glavom pognutom prema ekranu“, kaže Bećirović.

Na pitanje o tome kakva oštećenja prekomjerna uporaba mobilnih telefona ostavlja na dječju kralježnicu i koje su dugoročne posljedice, specijalistica pojašnjava da se sve češće susreću s tzv. sindromom prenaprezanja, poznatim kao „text neck“ ili „vrat od mobitela“, stanjem koje može ostaviti trajne posljedice na razvoj posture i zdravlja djece.

„U suštini, to znači da donji vratni kralješci, najčešće C5 do C7, trpe kronično povećan pritisak. Kada dijete spusti glavu prema telefonu, težina koju kralježnica mora nositi, umjesto normalnih 5–6 kilograma, može narasti na 20 ili više. To dugoročno dovodi do bolova, ukočenosti, ograničenog pokreta, glavobolja, a kod tinejdžera može stvoriti i trajne poremećaje držanja i ubrzano trošenje hrskavice“, precizira Bećirović.

Doktorica s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom upozorava da to nije bezazlena pojava, nego proces koji ostavlja trajne tragove ako se na vrijeme ne reagira.

Kao jednu od ključnih preventivnih mjera ističe ulogu roditelja u usmjeravanju djece prema zdravijim navikama pri korištenju mobilnih telefona.

„Prvo, važno je ograničiti vrijeme koje djeca provode uz telefone i poticati ih da uređaj drže u visini očiju umjesto da stalno savijaju vrat. Pauze su ključne — nakon pola sata gledanja u ekran treba se istegnuti ili prošetati. Roditeljima uvijek preporučujem da djecu upisuju na sport ili barem potiču na svakodnevno kretanje jer snažni mišići leđa i vrata najbolje štite kralježnicu“, savjetuje fizijatrica.

Bećirović pojašnjava da, ako se simptomi već pojave, pomažu jednostavne vježbe istezanja vrata, jačanja leđnih mišića i korektivna gimnastika, dok je u težim slučajevima potrebna fizikalna terapija.

Naglašava da je ključ u ravnoteži jer djeca danas neće odustati od telefona, no pravilnim navikama i vježbama mogu se spriječiti ozbiljne posljedice.

Posebno upozorava na problem kod djece predškolske dobi jer zbog ranog i intenzivnog korištenja ekrana kod najmlađih dolazi do značajnih problema koji mogu imati dugoročne posljedice.

„Problem s djecom uzrasta od 3 do 6 godina koja satima koriste mobitel nosi još teže posljedice nego kod starije djece. Kod male djece kralježnica se tek razvija, a vratni kralješci i mišići vrlo su osjetljivi. Ako dijete od četiri ili pet godina satima dnevno drži glavu pognutu prema mobitelu, dolazi do poremećaja pravilne krivine vratne kralježnice i slabljenja mišića koji drže glavu uspravno. To može rezultirati ranim deformitetima držanja — od ravnog vrata pa sve do skolioze i kifoze. Dugoročno, ti problemi ne nestaju sami od sebe, nego postaju kronični i zahtijevaju fizikalnu terapiju“, naglašava Bećirović.

Kada su u pitanju posljedice s neurološkog i psihološkog aspekta, odnosno utjecaj na mozak i razvoj, prim. dr. Bećirović napominje da se mozak predškolskog djeteta ubrzano razvija te da prekomjerno korištenje ekrana utječe na pažnju, koncentraciju i emocije.

„Djeca postaju razdražljiva, slabije se snalaze u socijalnim kontaktima i teže razvijaju sposobnost samokontrole. Neurolozi i psiholozi upozoravaju da previše vremena uz ekran može dovesti do poremećaja pažnje, kašnjenja u razvoju fine motorike, pa čak i problema sa snom zbog poremećenog lučenja melatonina“, objašnjava Bećirović.

Dodaje da kod predškolske djece prekomjerno korištenje mobitela nije samo pitanje bolova u vratu i držanja, nego multidisciplinarni problem koji pogađa cijeli razvoj — fizički, emocionalni, kognitivni i socijalni.

Zato, kaže, preporuka Svjetske zdravstvene organizacije vrlo je jasna: djeca mlađa od dvije godine uopće ne bi trebala koristiti ekrane, dok djeca od dvije do četiri godine najviše jedan sat dnevno i to uz prisutnost roditelja.

Doktorica objašnjava i zašto mobilni telefoni ne mogu zamijeniti pravu igru te u čemu je razlika između pasivnog gledanja i aktivnog činjenja, kao i kakve posljedice pretjerano vrijeme pred ekranom ostavlja na razvoj djece.

„Kod predškolske djece razvoj fine motorike, odnosno sposobnosti da prsti i šake izvode precizne pokrete, ovisi isključivo o aktivnom iskustvu. Dijete mora penjati se, slagati kockice, vezati pertle, bacati i hvatati loptu. To su pokreti kroz koje mozak uči povezivati vid, dodir i pokret. Kada dijete samo pasivno gleda sadržaj na ekranu, ti se putevi u mozgu ne razvijaju na isti način“, ističe Bećirović.

„Gledanje crtanih filmova ili videozapisa o igri loptom aktivira isključivo vidni korteks mozga — dijete samo ‘vidi’ što se događa. Međutim, kada dijete zaista baci ili uhvati loptu, aktiviraju se i centri za planiranje pokreta, koordinaciju, ravnotežu i taktilni osjet. Drugim riječima, gledanje je pasivno, a igra aktivno učenje. Samo aktivna igra gradi živčane veze koje stoje u osnovi fine motorike i koordinacije“, pojašnjava liječnica.

Na motorički razvoj djece, ističe fizijatrica, prekomjerna uporaba ekrana ostavlja vidljive posljedice.

„Ako dijete umjesto igre provodi sate pred mobitelom, to vodi slabijem razvoju fine motorike, nespretnosti s olovkom, škarama, slagalicama, zatim lošijoj koordinaciji ruka–oko, kašnjenju u savladavanju osnovnih vještina poput crtanja ili pisanja, manjoj fizičkoj izdržljivosti i lošijoj ravnoteži“, navodi Bećirović.

„To znači da dijete koje provodi sate gledajući druge kako se igraju zapravo propušta priliku da samo nauči vještine koje su temelj za školu i život“, dodaje.

Govoreći o preporukama roditeljima, Bećirović ističe da mobilni telefoni ne moraju nužno biti štetni ako se koriste pametno i uz jasna pravila.

„Mobiteli su danas dio života djece i roditelja, ali važno je da se koriste na način koji ne šteti, nego potiče razvoj. To znači da vrijeme pred ekranom treba biti ograničeno i isprekidano pauzama, a sadržaj biran tako da dijete ne bude samo pasivni gledatelj, nego aktivni sudionik. Ako dijete gleda ples, neka pleše s ekranom. Ako gleda uputu, neka odmah pokuša napraviti ono što je vidjelo“, objašnjava liječnica.

Dodaje da bi roditelji trebali djecu poticati na što više kretanja, sporta i igre s vršnjacima jer ništa ne može zamijeniti iskustvo stvarne igre. Suština, ističe, nije u zabrani, nego u ravnoteži — da tehnologija postane alat za učenje i razvoj, a ne izvor problema za tijelo i um djeteta.

Posljedice na govor i socijalizaciju, s aspekta logopedije i defektologije, posebno su izražene kod djece koja provode previše vremena pred ekranom.

Logoped Milan Pljevaljčić ističe da djeca koja previše vremena provode pred ekranima imaju znatno manje prilika za interakciju s roditeljima i vršnjacima, što izravno utječe na njihov jezični i emocionalni razvoj.

„Djeca koja provode previše vremena pred ekranima imaju manje prilike usvajati govor kroz interakciju s roditeljima, drugom djecom i okolinom. Zbog toga dolazi do kašnjenja u razvoju govora i siromašnog rječnika. Umjesto žive komunikacije, dijete pasivno prima sadržaje koji ga ne potiču da postavlja pitanja ili daje odgovore. Brze slike i kratki videozapisi utječu na pažnju, a kasnije je djeci teško zadržati fokus na jednoj temi, primjerice 45 minuta tijekom školskog sata. Također sve češće primjećujemo slabije razvijene socijalne vještine — djeca izbjegavaju kontakt očima, pasivnija su i teže započinju komunikaciju“, upozorava Pljevaljčić.

Nadovezujući se na probleme koji se javljaju zbog prekomjerne uporabe ekrana, Pljevaljčić ističe i emocionalne posljedice.

„Dugotrajan boravak ispred ekrana može utjecati i na emocije djeteta koje se tada brže frustrira. To kasnije ometa razvoj govora jer je on usko povezan s emocijama i pažnjom“, kaže logoped.

Pljevaljčić upozorava i na važnost ranog usvajanja materinskog jezika u prirodnom okruženju.

„Ako je dijete više izloženo stranom nego materinskom jeziku, njegov će mozak prvo usvojiti ono što mu se češće i prije predoči“, zaključuje.

Prema istraživanju UNICEF-a i Agencije za komunikacijske regulative BiH, još 2020. godine čak 93 posto djece živjelo je u kućanstvima koja imaju pametni telefon, a većina tih uređaja bila je dostupna djeci.

Europska studija iz 2024. pokazuje da više od 75 posto trogodišnje i četverogodišnje djece provodi previše vremena ispred ekrana, dok istodobno imaju premalo sna i fizičke aktivnosti.