FOTO  Srednja Bosna na braniku hrvatstva

Biti Hrvat u Hrvatskoj, Hercegovini, dijaspori ili nekom drugom području gdje je hrvatstvo ne izaziva nikakvu reakciju drugih etničkih skupina nije nikakav izazov. Hrvati Srednje Bosne jedini su Hrvati čija su politička prava u opasnosti da budu umanjena, čak i do kraja ukinuta. U drugim područjima BiH, uglavnom onima u kojima nije bilo HVO-a,  iz različitih razloga, obično ratnih, Hrvati nisu ni opstali. Tamo gdje su fizički opstali, poput Tuzle ili Sarajeva, Hrvati su politički asmilirani a javno manifestiranje etničkih osjećaja uglavnom ne postoji.

Hrvati srednje Bosne jedina su brojčano značajna skupina koja u uvjetima brojčane inferiornosti iskazuje svoje hrvatstvo.

Hrvati srednje Bosne žive u nekoliko gradića i njima pripadajućih sela. Svaki od njih priča je za sebe. Hrvati opravdano svojim nazivaju Jajce, Novi Travnik, Vitez, Busovaču, Žepče, Kiseljak i Kreševo. Tu su i manja mjesta koja nemaju status općina ali njihov doprinos opstanku Hrvata u srednjoj Bosni nije ništa manji: Nova Bila, Kraljeva Sutjeska i Bakovići. Zajedno sa nabrojanim mjestima i pripadajućim selima, u Zeničkodobojskom i Srednjobosanskom kantonu procjenjuje se da ima oko 130.000 osoba koje bi za sebe rekle da su Hrvati. U ova dva kantona, kao i tuzlanskim i sarajevskim koji zajedno čine jedinstveno geopolitičko područje, živi više od 1,5 milijuna Bošnjaka.

Većina od tih milijun i pol Bošnjaka negira političke zahtjeve Hrvata za trećim entitetom, drugim kanalom i promjenom izbornog zakona kojim bi Hrvati mogli birati svoje predstavnike. Većini od tih Bošnjaka skriveno ili otvoreno smetaju hrvatska obilježja u maloprije nabrojanim gradićima i mjestima. Iako je u oba kantona moguće naći tri puta manje manje istaknutih hrvatskih zastava nego zastava Armije BiH, koji se i danas vijore pored šehidskih mezarja.

Bošnjaci ne skrivaju da im smeta i posljednji uzorak hrvatskog grba na jednoj općinskoj zastavi, onoj kiseljačkoj. Niti jedna općina u dva kantona (izuzev stopostotno hrvatske Usore) nema u svom grbu dio hrvatskog grba osim Kiseljaka. Ovo je bio povod da Bošnjaci osam godina blokiraju rad općinskog vijeća. I u ostalim općinama smetali su im hrvatski nazivi ulica, dani općina, spomenici, istaknute zastave... ukratko – svi pokazatelji da tu žive Hrvati.

Bošnjače stranke (SDP i SDA) su još prije 10 godina pokrenule program «dvije škole pod jednim krovom» da bi svojom medijskom propagandom danas iste te stranke optuživale Hrvate za segregaciju u školama. U isto vrijeme, iste te stranke onemogućuju spajanje škola.

Hrvati srednje Bosne ipak najteže su pogođeni financijskim haračem. Porezne inspekcije nesrazmjerno češće posjećuju hrvatske tvrtke. Kazne za minorne oprekršaje su drakonske. Kao da harač kantonalnih inspekcija nije dovoljan, u «pomoć» dolaze federalne inspekcije iz Sarajeva sa još strašnijim kaznama. Tvrtke, čak i one privatnee, koje nemaju značajan postotak zaposlenih Bošnjaka nazivaju se fašističkim, dok u isto vrijeme nije poznata nijedna tvrtka u vlasništvu Bošnjaka da zapošljava ijednog Hrvata.

Politički, obrazovni, ekonomski pritisak deseterostruko brojnijih Bošnjaka ne prestaje ni ovdje. Potpomognut je medijskim. Dok Hercegovci imaju medijski prozočić u svijet putem web portala, srednjobosanski Hrvati nemaju ni to. Portala doduše ima, ali zbog prisilne korektnosti, ne bave se politikom. Iako je politika za srednjobosanske Hrvate od egzistencijalne važnosti. Tako na primjer idiotska «hrvatska» radio postaja Kiseljak kao jedan od rijetkih medija koji može Hrvatima pružiti medijsku deblokadu, uglavnom se bavi prenošenjem još idiotskjih vijesti radija Herceg Bosne. Bošnjacima nije dovoljno ovo medijsko samoubijanje Hrvata pa vode specijalnu propagandu preko FTV-a putem emisija «Generali» (tu se Hrvate naziva ubojicama, ustašama,kukavicama i zločincima) i emisija specijaliziranih za objašnjavanje kako prijeći na Islam.

Maćeha Hrvatska Hrvatima srednje Bosne odavno je uzela desetine tisuća Hrvata za naseljavanje Benkovca, Knina i Udbine. Već deceniju nepovratno uzima mlade i obrazovane kadrove a za uzvrat kupuje opanke, popravlja fasade na crkvama i krovove u praznim školama.

Sve je manji teritorij kojim srednjobosanski Hrvati mogu proći sa nakićenim svatovima. Sve je manji teritorij gdje nećete doživjeti negodovanje prilikom navđenja hrvatskog kao maternjeg jezika. Biti Hrvat u srednjoj Bosni nije opasno po život, ali može biti jako neugodno.

Za Hrvate srednje Bosne pitanje trećeg entiteta sudbinsko je pitanje opstanka, čak i po cijenu da se upće ne nađu unutar tog entiteta. Treći entitet za hrvate je institucija koja bi štitila njihove interese u cijeloj BiH, institucija koja danas ne postoji. Od njenog nepostojanja najviše koristi imaju priručni Hrvati tzv. građanske orijentacije, za svoj politički stav od strane  Sarajeva dobro pozicionirani. I honorirani.

Svođenje Hrvata na vjersku skupinu unutar bosanske nacije, podli je plan bošnjačke politike u kojem svoju ulogu ima i jedan dio katoličke crkve. Trošenje katoličkih lemuzni na obrazovanje  i prehranu muslimana putem fenjevačkih gimnazija, katoličkih školskih centara, Kruha svetog Ante, Nazatka... pardon, Napretka, naivni je način dodvoravanja milijunu i pol Bošnjaka koji će Hrvate srednje Bosne prihvatit kao činjenicu tek kad ih bude dovoljno malo da ne uđu ni u općinska vijeća.

Hrvati srednje Bosne pod različitim su pritiscima da prestanu biti Hrvati. U tom smislu nazivi «Bosanci» i «katolici» najveća su prijetnja. Hrvati srednje Bosne jesu i Bosanci i katolici, ali to nije naziv njihovog naroda. Narod je Hrvatski, regija bosanska a vjera katolička. Ubijanje naziva «hrvatski» traje od dana potpisivanja washingtonskog sporazuma. Taj dan je ubijena Herceg Bosna, jedina institucija koja je ikad štitila Hrvate srednje Bosne.Dokaz tome je i činjenica da su opstali manje više samo na teritoruju koji je kontrolirao HVO . Nigdje drugdje u BIH ih više gotovo i nema. Toliko o multietničkom karakteru naših komšija. U koji poneki još vjeruju...