SOCIJALNA RADNICA Starijim osobama želimo pokazati da nisu ostavljeni niti napušteni, nego upravo suprotno

SOCIJALNA RADNICA Starijim osobama želimo pokazati da nisu ostavljeni niti napušteni, nego upravo suprotno
Hercegovina.info

Caritasov dom za stare i iznemogle s hospicijem „Betanija“ u Čapljini skrbi o 76 korisnika. Zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanim koronavirusom zabranjene su posjete, pa je samim time komunikacija za socijalnom radnicom dobila na dodatnom značaju.

Martina Goluža socijalna radnica 'Betanije' u razgovoru za hercegovina.info ističe kako su korisnici zahvalni na komunikaciji preko videopoziva koja im pruža posebnu potporu. 

Koliko je važna uloga socijalnog radnika starijim osobama da se osjećaju aktivnim i korisnim članovima društva?

Stariji ljudi, posebno u našim krajevima smještaj u dom vide kao nešto negativno, odnosno da ih obitelj ostavlja i napušta. Sam smještaj u dom je velika odluka kako za članove obitelji tako i za samu osobu koja je potencijalni korisnik doma. Uloga socijalnog radnika je od velike važnosti da korisnici tijekom vremena uvide da nisu niti ostavljeni niti napušteni, već upravo suprotno. Svakodnevno kroz radne terapije želimo im dati osjećaj da su i dalje aktivni i korisni. Organiziranjem različitih manifestacija u domu (Dan starijih, božićne i uskrsne priredbe) dajemo njima mogućnost da pokažu što znaju (ples, sviranje, pjevanje) također odlaskom na Dane kruha, Božićni sajam dajemo im do znanja da ih društvo treba i da su uvijek rado viđeni na događajima poput ovih.

U vrijeme koronavirusa na koji način komunicirate sa osobama iz Betanije?

Već dvadesetak dana naše medicinsko i njegovateljsko osoblje radi u karanteni. Ostali zaposlenici obavljaju svoje radne zadatke u svojim radnim prostorima i nemaju doticaja sa korisnicima i medicinskim osobljem. Međutim, odlučila sam iako ne mogu odlaziti među korisnike, kako inače radim, komunikaciju uspostavljati videopozivima. Moram priznati da je to korisnicima pružilo posebnu podršku. Ne može se opisati radost i zahvalnost koju su korisnici izrekli samo zbog videopoziva. U ovim neuobičajenim okolnostima u kojima smo se našli ne zaboravimo one zbog kojih smo tu, oni će nam biti neizmjerno zahvalni razgovarajući i preko videopoziva.

S obzirom kako se o koronavirusu nespretano govori, on je svakodnevno u našim razgovorima. Koliko je značajno u razgovoru sa štićenicima govoriti i o drugim temama?

Upravo sam razgovarajući tijekom ovih dana preko videopoziva nastojala u što manjoj mjeri spominjati koronavirus. Važno je starije osobe inače usmjeravati na pozitivnu priču u bilo kakavim teškim situacijama. Sama činjenica koju ističu stručnjaci, a mediji prenose da su starije osobe najrizičnija skupina koju pogađa koronavirus je dovoljno da postanu zabinuti. Nekako sam što više razgovor usmjeravala na pozitivne stvari i ohrabrivanju da ćemo se uskoro sastajati u našem vrtu, saditi cvijeće, šetati uz Neretvu. Moram priznati da su i sami izbjegavali temu koronavirusa i pričali o nekim zgodama u domu koje su se događale tijekom ovih dana.

Ublažavanjem mjera za borbu protiv koronavirusa starijim osobama je omogućeno kretanje četiri dana u tjednu. Kakve su njihove reakcije na ovu novu uredbu?

Reagirali su naravno pozitivno i u nadi da će ovo što prije završiti. Međutim, oni koji mogu za sada izlaze u vrt koji se nalazi u sklopu našeg doma, poštujući sve propisane mjere koje su još uvijek na snazi. Spomenula sam u prethodnom odgovoru rad u karantenama medicinskog osoblja, osoblje je prije ulaska u karantenu testirano na COVID-19 s negativnim rezultatima. Smatramo da karantena ne bi imala smisla kad bi korisnici imali doticaja s drugim netestiranim osobama.
Uistinu ovdje moram pohvaliti i naše korisnike i njihove obitelji što poštuju i podržavaju sve mjere donesene kako bi se svi zaštitili, a u prvom redu ovu najrizičniju skupinu o kojoj skrbimo.

Kao socijalni radnik što bi ste poručili svima onima koji danas pate zbog koronavirusa, ali i ostalih životnih problema?

Moja poruka kako u vremenu pandemije tako i u vremenu kad imamo osobnih problema je da s ne bojimo i ne stidimo potražiti pomoć. Potiskivanjem i skrivanjem problema činimo još veći problem sebi i svojoj obitelji. Uvijek ima dobrih ljudi i dobrih stručnjaka s čijom pomoći ćemo lakše iznijeti svoje patnje i probleme.